Sjećanje na našeg velikog Malog

Uz 32. godišnjicu smrti Dražena Petrovića donosimo ulomak iz knjige Dražen Petrović - Godina Zmaja autorskog dvojca Marjan Crnogaj - Vlado Radičević koja govori o  ključnim momentima u karijeri košarkaškog velikana koji je ostavio neizbrisiv trag u sportu. Knjiga posvećena hrvatskoj košarkaškoj legendi Draženu Petroviću prikazuje njegovu karijeru u ponešto drukčijem kontekstu. Obilje detalja i činjenica, sportskih osvrta, usporedbi s svjetskim košarkaškim velikanima, zadovoljit će znatiželju svih, od sportskih znalaca do mlađih naraštaja koji tek upoznaju lik i djelo košarkaškog Mozarta. Njegova razmišljanja, rad na sebi, dvojbe u prijelomnim trenucima karijere, kao i male svakodnevne crtice iz njegovog života otkrivaju njegov karakter, upornost, disciplinu i ustrajnost. Zanimljive su i priče o velikim imenima svjetske košarke, njegovim suvremenicima bez čijih duela upisanih u anale svjetskog sporta ne bi bilo moguće dočarati veličinu i snagu Dražena Petrovića.

Knjigu možete naručiti OVDJE. 

Nekad davno, nitko nije htio riskirati, nitko nije ozbiljno htio draftirati strance. Ljudi su rekli da je to bezvezno bacanje izbora. Ali meni nije bilo bezvezno.”
— Bucky Buckwalter

Poučeni mahom negativnim iskustvima u dovođenju neameričkih draft akvizicija tijekom prve polovine 1980-ih, NBA GM-ovi bili su vrlo skeptični prema potencijalima mogućnosti draftiranja najboljih europskih košarkaških imena toga vremena. Prestižnu istu želju su, dakako, sredinom 1980-ih predvodila priznata imena koja su “drmala” europskim parketima – Dražen Petrović i Arvydas Sabonis.

Prvi ozbiljniji “ulov” europskih talenata zabilježen je tek 1986. kada su pioniri međunarodnog scoutinga Atlanta Hawksi i Portland Trail Blazersi, na opće iznenađenje publike u znamenitom Madison Square Gardenu, ušli u svojevrsno licitiranje čudnim, u to vrijeme američkoj javnosti potpuno nepoznatim teško izgovorivim imenima. Tako je NBA draft 1986. u punom smislu riječi pružio prostrani poligon za testiranje nove draft strategije najdomišljatijih generalnih menadžera NBA ekipa.

Dva domišljata, odlučna i odvažna košarkaška operativca NBA klubova, Bucky Buckwalter (Portland Trail Blazers) i Stan Kasten (Atlanta Hawks), s riječi su prešli na djela te su odlučno stavili kraj konzervativnom trendu. NBA draft 1986. postao je tako polje za testiranje tek usvojene draft strategije koja će košarku, u konačnici, učiniti uistinu globalnim sportom.

Svjesni vrlo upitne vrijednosti nadolazeće draft klase 1986. te relativno loših “karata” zbog ostvarenja u NBA doigravanju 1986., odlučili su posegnuti za još nikada korištenom draft strategijom ne znajući za namjere onog drugoga. Znali su da “ostatak svijeta” ima što za ponuditi u smislu košarkaškog talenta.

Buckwalterovi Blazersi su nakon izbora Clydea “The Glidea” Drexlera 1983., samo godinu dana poslije ostali upamćeni po najvećem draft gafu ikada – iskoristili su nezamislivo visoki 2. pick kako bi doveli ozljedama sklonog centra Sama Bowieja, propustivši tako kroz prste najboljeg košarkaša svih vremena Michaela Jordana. Naime, tada se činilo da im uz Drexlera ne treba još jedan branič-šuter. Povijest će spomenutu odluku Blazersa iz 1984. obilježiti kao najveći draft promašaj svih vremena.

“Sam Bowie nikad nije postao igrač kakav je mogao biti. Ali bio je vrlo dobar i bio je kompletan košarkaš – ne samo visok 216 cm, već je bio jako mobilan, dobar dodavač, odličan bloker te izvrstan skakač. Ali poslije ozljede te s dodatnim odgovornostima tijekom oporavka, nikad se nije razvio koliko je mogao.” — Joe B. Hall, trener sveučilišta Kentucky 1972. – 1985.

Nakon bogate “žetve” NBA klubova na draftovima 1984. i 1985., bolje upućeni su gajili određene sumnje vezano za kvalitetu klase “1986.” Kasniji razvoj događaja pokazat će da su igrači poput Lena Biasa (2. pick) i Chrisa Washburna (3. pick) uspješno zamaskirali svoju istinsku narav od NBA operativaca. Naime, obojica su, baš u vrijeme kada je SAD bio na vrhu vala porasta ovisnika o teškim drogama, još tijekom svojih respektabilnih NCAA karijera, postali konzumenti. Razvoj događaja na NBA parketima, u vrlo bliskoj budućnosti, pokazat će da je upravo NBA draft 1986. dao najdužu “crnu” listu igrača s nesretno prekinutim profesionalnim karijerama. Ako je Wall Street godinu dana poslije doživio dan koji je u povijesti ostao upamćen kao “crni ponedjeljak”, onda se NBA draft na dan 17. lipnja 1986. s punim pravom može nazvati “crni utorak”.

Ipak, za one koji su znali birati u danim okolnostima, pravi su se dijamanti toga dana ukazali na niskim pozicijama. Nakon višegodišnje potrage, ništa nije bilo prepušteno slučaju. Tako su svjetlo dana u NBA “svemiru” ugledali Europljani iz zemalja koje su bile iza “željezne zavjese”.

Buckwalter je bio čovjek iznimno bogate košarkaške karijere. Nakon što je bio sveučilišni trener tijekom 1960-ih, dobio je diplomu iz međunarodnog prava te prihvatio posao u Mexico Cityju.

Nakon što je uvjerio talentiranog srednjoškolca Mosesa Malonea da preskoči sveučilišnu karijeru te da kao prvi igrač u povijesti direktno iz srednje škole kroči na ABA parkete (Utah Stars, 1974.), Buckwalter se sredinom 1970-ih dokazao i kao jedan od pomoćnih trenera reprezentacije Brazila.

S takvom širokom lepezom aktivnosti vezanih uz košarku, koja je uključivala i temeljito razumijevanje odnosa u međunarodnoj košarci, Buckwalter je sredinom 1980-ih shvatio da NBA ekipe tijekom pretposljednje ili posljednje runde NBA drafta naprosto “bacaju” pickove na međunarodne igrače koje nikada neće ni pokušati dovesti u svoje redove.

Kako je Sabonisa i Petrovića pratio još od 1984., znao je njihove prave vrijednosti. Blazersi, zbog solidnih rezultata tih godina, nisu imali visoke pozicije na draftu pa je Buckwalter znao da mora razviti drukčiji pristup od svih drugih ekipa te se odlučio na dva smjera kretanja kako bi omogućio daljnji razvoj ekipe sa šampionskim ambicijama.

Prvi je bio da s relativno niskim pickovima pronađe solidne atlete (poput Terryja Portera i Jeromea Kerseyja) koji će prihvatiti zadanu ulogu u sklopu kolektiva Blazersa te će se razviti u solidne i svestrane igrače. U tom smislu zanimljivo je spomenuti da je Porter (24. pick ukupno na draftu 1985.) za ekipu sveučilišta Wisconsin – Stevens Point igrao i na poziciji niskog krila, dok je Kersey (46. pick ukupno na draftu 1984.) za sveučilište Longwood iz Virginie nastupao čak i na poziciji centra!

Drugi, nama mnogo zanimljiviji dio Buckwalterove nove strategije, bio je da putem drafta ili potpisivanjem slobodnih agenata posegne za nekim od najistaknutijih međunarodnih zvijezda onoga vremena kako bi popunio slabe točke na rosteru. Primjer takvog poteza bilo je dovođenje španjolskog krilnog centra Fernanda Martina za sezonu 1986./1987., kojega je predstavljao budući Draženov agent Warren LeGarie.

Čuvši od međunarodnih skauta Blazersa mnogo priča o vještinama te nesumnjivim NBA potencijalima Petrovića i Sabonisa, Buckwalter je oformio prijedlog sasvim nove draft strategije. Morao je samo izvesti teži dio – uvjeriti ondašnjeg vlasnika Blazersa, Larryja Weinberga, da takav budući smjer kretanja ima smisla za budućnost NBA franšize iz Oregona koja je jedini naslov prvaka osvojila 1977.

Na svu sreću, Weinberg je Buckwalterovu prijedlogu pristupio otvorena uma te mu dao zeleno svjetlo da se otisne put Europe i na djelu vidi velemajstore europske košarke – Sabonisa i Petrovića.

“Rekao sam Larryju: ‘Postoje neki strani igrači koji bi nam mogli pomoći.’ Larry mi je rekao: ‘Idi!’”

O mogućnostima Sabonisa i Petrovića Buckwalter je još od 1984. slušao od nekoliko međunarodnih skauta Blazersa, a poglavito Georgea Fishera, nekadašnjeg igrača kojemu je Buckwalter svojedobno bio pomoćni trener u sastavu sveučilišta Utah. Fisher je u to vrijeme bio trener u Francuskoj i Dražena je Buckwalteru opisao sljedećim riječima: “Moraš pogledati tog klinca. On je najbolji šuter kojeg sam vidio ovdje.”

Nakon što je svojom zaraznom energijom, inovativnim driblinzima i preciznošću iza linije 6.25 Cibonu usmjerio prema dva uzastopna naslova europskih klupskih prvaka, Dražen je postao itekako tražen i na europskom košarkaškom tržištu. Svi su ga najveći klubovi željeli imati u svojim redovima.

Iako Buckwalter nije nazočio ni jednoj od ukupno 41 utakmice, koliko je ukupno Dražen odigrao tijekom turneja reprezentacije Jugoslavije po SAD-u, iskoristio je ljetno NBA zatišje 1984. te se početkom kolovoza otisnuo u olimpijski Los Angeles kako bi na djelu vidio europsku zvijezdu.

Ispred njega je stajao mladić kojega je do tada imao prigodu gledati na ekskluzivnim videokazetama pristiglim iz Europe, a kojega su američki me-diji u to olimpijsko vrijeme vrlo hrabro uspoređivali sa zvijezdom domaćih Los Angeles Lakersa, Earvinom “Magicom” Johnsonom.

Nakon toga više mu nisu bile dovoljne videosnimke koje je dobivao iz Europe. Da bi se još jednom osobno uvjerio u Draženove mogućnosti, Buckwalter je “potegnuo” sve do Zagreba:

“Vodili su me po prekrasnom gradu i bio sam impresioniran neočekivanim noćnim životom.”

U poslovnom dijelu posjeta, u Domu sportova nazočio je još jednoj u nizu Draženovih simultanki u kojoj je mladi as zagrebačke ekipe, u samo za njega karakterističnom stilu, doživio ovacije publike postigavši 36 poena, promašivši tek četiri šuta tijekom cijele utakmice!

No Draženova statistika nije bila jedino što je oduševilo Buckwaltera koji je od prvog momenta uočio Draženove izvanredne vještine i nesvakidašnji kompetitivni žar: “Od prvog trenutka kada sam ga vidio znao sam da može igrati i natjecati se s najboljim igračima u Sjedinjenim Državama. Nikad neću zaboraviti taj prvi puta kada sam ga vidio. To je bila utakmica u Zagrebu 1985. Stvar koja me oborila s nogu bila je njegova kompetitivnost, želja za nadmetanjem. Svaka igračka akcija bila mu je važna. Nesumnjivo, bio je sjajan šuter te izvrstan u rukovanju s loptom – o tome sam čuo od drugih – ali ono što nisam znao bilo je to kako je veseo i živahan te koliko je žarko želio pobjeđivati na utakmicama. Osjećao sam da gledam pobjednika – igrača koji je imao sve odlike koje imaju velikani.”¹⁰⁸
 
 Atmosfera u prepunom Domu Sportova bila je užarena! Dražen kao da je upravljao razgaljenom masom navijača. U trenucima kad se lomio rezultat, nakon svakog bi ubačaja rukama mahao poput Miše Kovača ili isti pak proslavljao visokim naskocima u stilu u to vrijeme popularne klizačice Sandre Dubravčić. Oduševljena publika uzvraćala mu je ovacijama za njegovu predanost onome što radi, istu onu predanost koja će, pokazat će se, sport neupitno transformirati u formu umjetničkog izričaja 1980-ih. Bila je to upravo scena koja je neumitno podsjećala na onu s početka Draženu omiljenog filmskog hita sa sredine 1980-ih – 'Vatrenih ulica' ('Streets of fire')! Ona u kojoj Diane Lane doslovno ‘rastura’ prepunu dvoranu hit uspješnicom 'Nowhere fast'. Pred očima Buckwaltera i Glickmana bio je to Draženov 'Nowhere fast' NBA show.

Mladi litvanski gorostas Sabonis svojom je pokretljivošću, a pogotovo dodavanjima i preciznim šutom, impresionirao Buckwaltera koji je u njemu vidio potencijalnog nasljednika legendarnog Kareema Abdula-Jabbara. Buckwatter se iz Europe vratio impresioniran igrom oba igrača čije je nastupe zdušno pratio, sasvim svjestan koje su njihove stvarne vrijednosti. Obojica su bili zreli za NBA.

Zanimljivo je spomenuti da je na Starom kontinentu Petrović u košarkaškim krugovima te 1986. kotirao dosta bolje nego Sabonis. Prvo je rezultatom 197:74 trijumfirao u izboru izvjestitelja sa SP-a u Španjolskoj, da bi uspjeh rezultatom 142:106 ponovio već krajem godine u tradicionalnoj 8. anketi La Gazetto Dello Sport u kojoj je sudjelovalo 88 trenera, igrača i novinara iz 17 zemalja.

“Oba igrača su posjedovala izvrsne vještine za svoje pozicije. Sabonisova visina i Draženov atleticizam su očito bile kvalitete za NBA.” - Bucky Buckwalter

S druge strane Atlantika, u bivšoj Jugoslaviji, Dražen je ostao tek 21-godišnji igrač koji je bio svjestan da nimalo ne zaostaje za svojim američkim košarkaškim vršnjacima te svjestan svojih budućih NBA perspektiva: “Svakako. To mi je jedan od životnih ciljeva. Doduše, ima još vremena. Prvo ću završiti fakultet, a negdje s 24 ili 25 godina, kada ću biti u naponu snage, najvjerojatnije ću pokušati.”

Tog utorka, 17. lipnja 1986., Sportske novosti su pisale o tome kako “košarka po popularnosti među čitateljima lagano prestiže nogomet”. Bilo je to, naravno, u nemaloj mjeri i zbog Dražena Petrovića, zvijezde Cibone iz Zagreba, čija je obitelj, kako bi svog mlađeg sina rasteretila rastućeg pritiska popularnosti u javnosti, čak tri puta promijenila pretplatnički telefonski broj u stanu na Trešnjevci.

Iste večeri u New Yorku se vrtjela priča oko top pickova Brada Daughertyja (Cleveland Cavaliers), Chrisa Washburna (Golden State Warriors) i Lena Biasa (Boston Celtics). No kasniji razvoj događaja će pokazati da su Washburn i Bias te još najmanje dvojica mladih košarkaša (Tarpley, Bedford), zbog izloženosti narkoticima, bili najrizičnija “roba” izložena na draft “tržnici” te lipanjske večeri 1986.

Naime, unatoč iznimnoj razini talentiranosti i potencijalu, sva trojica su karijere uništili uzimanjem teških droga. Bias, kojega su mnogi tijekom nje-govih studentskih dana uspoređivali s Jordanom, platio je danak kokainu najvećom cijenom – samo 48 sati nakon što su ga izabrali Boston Celticsi, nakon inicijalnih planova o osvajanju još nekoliko NBA naslova, ostao je samo šok. Naime, Bias je u hotelskoj sobi pronađen mrtav zbog predoziranja kokainom. Iako se top pickovi iz 1986. definitivno nisu proslavili, neki od igrača koji su izabrani ostat će upisani zlatnim slovima u povijesti košarke.

Kako je draft tada trajao maratonskih sedam rundi, a ekipe koje su su-djelovale u doigravanju u svojem draft portfelju nisu imale visoke pickove, i Blazersi i Hawksi pred sobom su imali pregršt prilika za primjenjivanje svoje nove draft strategije. U draft sobi Blazersa, među NBA poznavateljima po-pularno zvanoj “war room”, osjećala se iznimna napetost. Svi su bili svjesni da je zbog ekspanzije lige broj talenata iz sveučilišnih klupa postao poprilično oskudan za popunu sve zahtjevnijih rostera ekipa najjače košarkaške lige svi-jeta te da je prijeko potrebno pronaći neki drugi izvor talenata.

Blazersi su znali da ne raspolažu visokim pickovima te da vlada oskudica u ponudi američkih igrača te su odlučili investirati u dva velika, “međunarodna projekta”, svjesni dugoročnog karaktera njihovih ugovora i potencijalnih rizika. Draft pozicije Blazersa iz 1986. Buckwalter opisuje sljedećim riječima: “Naši izbori na draftu najčešće su bili sredinom rundi, i osjećao sam da moramo maksimalno iskoristiti druge smjerove – ‘strane’ igrače s NBA potencijalom.” 

Buckwalter je čvrsto vjerovao da bi mladi litvanski gorostas Sabonis pod NBA obručima mogao stasati u nasljednika legendarnog Kareem-Abdul Jabbara. Štoviše, njegovi ljudi na terenu su prije drafta uspjeli stupiti u kontakt sa Sabonisom i dobili su izuzetno važan potvrdan odgovor u vezi s njegovim interesom za dolazak u NBA. Kada su ostali ugrabili znana imena, u draft plićinama prve runde, Buckwalter je prije picka Blazersa na broju 24 podsjetio vlasnika Larryja Weinberga: “Imamo šansu draftirati jednog od najboljih centara svijeta” Weinberg je mu je bez oklijevanja odgovorio: “Učinimo to”. Buckwalter i danas ističe ekstra kvalitetu vlasnika Larryja Weinberga koji je davao bezrezervnu podršku njegovim prijedlozima.

Portland je tako na samom kraju prve runde (24. pick) izabrao, tada najbolji američki centar svijeta, Litvanca Arvydasa Sabonisa. Svi u Madison Square Gardenu bili su šokirani. Kocka je bila bačena, granica prekoračena, povratka više nije bilo. Međunarodni dio večeri na NBA draftu 1986. bio je otvoren. Buckwalter se prisjeća trenutka koji je prethodio izboru litvanskog gorostasa:

“Osjetio sam da će ga oni (Atlanta Hawks) možda htjeti draftirati u drugoj rundi, osjetio sam da ga moramo uzeti kao zadnji izbor prve runde. Prvi strani igrač IKAD draftiran u PRVOJ rundi.” 

“Ne, nisam znao da sam izabran na NBA draftu. Mnogi su me ljudi gledali kako igram u to vrijeme. Kada ne razmišljate o odlasku, nemate planove. Ne sjećam se kada sam saznao za draft. Nisam planirao ići nekamo drugamo. Kada ne možete raditi nešto na pravi način i ne želite to raditi na loš način, ne želite o tome razmišljati.” - Arvydas Sabonis

Izborom 221 cm visokog litvanskog gorostasa Sabonisa, Blazersi su pred zapanjenim očima NBA operativaca i američke javnosti započeli svoj “ples po europskim notama”. No čak i nakon izbora Sabonisa ostatak NBA nije točno znao šale li se to Blazersi ili su stvarno naumili otići tamo gdje nitko prije njih nije želio otići. Da odabir Sabonisa nije bio puka slučajnost već dio jedne sasvim nove globalne agende, postalo je jasno kada su tijekom 3. runde, na 60. picku, Blazersi izabrali nemilosrdnog strijelca Dražena Petrovića, svojevrsnu europsku inačicu Michaela Jordana.

“Bucky je napravio sjajan posao. Draftirao je Sabonisa i Petrovića, po mojem mišljenju dvojicu najboljih europskih igrača svih vremena. Siguran sam da bismo, da smo imali Dražena i Arvydasa u isto vrijeme, osvojili dva ili tri prvenstva. Kad god dobijete dobre igrače, ostvarit ćete i bolji rezultat. Trener Ramsay govorio je kako su vrlo talentirani te se nadao da će ih dovesti u Portland kako bismo ekipu učinili boljom te dobili priliku da osvojimo prvenstvo.” - Clyde Drexler

Uslijedio je izbor visokog grčkog centra Fasoulasa (North Carolina State) koji je bio samo još jedna potvrda Portlandove pionirske globalne draft strategije. Bilo je to sasvim u skladu s imenom kluba.

I tako su u razmaku od samo nešto više od mjesec dana, nakon potpisivanja ugovora sa Španjolcem Fernandom Martinom, Blazersi, momčad koja je još 1972., u desetoj rundi drafta izabrala velikana Krešimira Ćosića (144. izbor ukupno), okrenuli prvu stranicu u čvrstim nastojanjima da naprave iskorak u smislu angažiranja vodećih međunarodnih zvijezda u NBA.

Zbog izbora Petrovića i Sabonisa na draftu 1986., Buckwalter je bio izložen brojnim otvorenim kritikama američkih medija. Tako je jedan američki sportski novinar tih dana, bez ikakve rezerve prema Buckwalteru, napisao:

“Ako Arvydas odigra utakmicu u NBA-u, skočit ću s Broadwayskog mosta.”

No košarkaška će povijest dokazati da je Buckwalter te vruće lipanjske večeri bio izuzetno dobro upućen u to što radi. Ne samo da su tijekom idućeg desetljeća i Petrovića, i Sabonisa obukli u dres Portlanda, već su obojica tijekom svojih NBA karijera igrali na All-Star razini.

S vrlo malo medijske pompe vijest o tome da je Dražen Petrović izabran na NBA draftu objavljena je i u medijima u bivšoj Jugoslaviji, ali tek nakon tada karakterističnog vremenskog odmaka od nekoliko dana. U objavama se ističe želja vlasnika Blazersa Larryja Weinberga za angažmanom Petrovića i Sabonisa, dok je direktor NBA scoutinga, Marty Blake, tadašnjom izjavom dokazao da je izuzetno dobro upućen u pravo stanje stvari: “Petrović i Sabonis trenutačno su najbolji amaterski košarkaši svijeta.“

Tri dana nakon drafta novinar SN-a Neven Bertičević telefonski je razgovarao s Johnom Lashwayom, PR predstavnikom Blazersa, te saznao da je Buckwalter s Draženom razgovarao prije “mjesec, dva” te da je momčad iz Portlanda jako zainteresirana za usluge najboljeg europskog košarkaša:

“Ja samo znam da smo zainteresirani. I to odmah od sljedeće sezone. Ne mogu reći koliko je realno, ali pokušat ćemo. Želimo, a čini mi se i da možemo”, izjavio je tom prigodom Lashway.

Iako je Portlandu mnogo zanimljiviji bio Sabonis, Lashway je Bertičeviću objasnio da je on ipak “investicija budućnosti, a ne sljedeće sezone”. Tvorac  europske Cibone, Mirko Novosel, kao i uvijek odlično informiran, nije bio oduševljen vijestima koje su pristigle s druge strane Atlantika:

“Uzeli su Dražena i Sabonisa, a neće dobiti ni jednog, ni drugog. Utopija. Osim toga, kod njih je rangiranje igrača iz Europe smiješno. Ne poznaju dovoljno europsku košarku, niti odnose u njoj. Recimo New Jersey Netsi prošle godine uzmu Martina u drugoj rundi, a Atlanta Sabonisa tek u petoj. Gdje je tu logika? A to što su izabrali Dražena baš ništa ne znači. Dalek je put od izbora do igre. Ja sam uvjeren da će Petrović ostati u Ciboni.”¹¹⁸
 
 Novosel je tako još jednom potvrdio mišljenje iskazano već nakon što je Dražen ljeto prije, dakle 1985., odbio sudjelovanje na profesionalnom kampu jedne od NBA ekipa^: „Za Dražena je još prerano. Nije riječ o tome da se on među profesionalcima ne bi snašao, ali za igranje u njihovim uvjetima, neusporedivo težim od znanih nam u Europi, potrebno je nešto više iskustva. Idealno vrijeme za Draženov odlazak u Sjedinjene Države bilo bi nakon Olimpijade u Seoulu, dakle u jesen 1988. Tada će biti u dvadeset i petoj, imat će daleko više životnog iskustva.“

Dražen, koji se tada u sklopu priprema reprezentacije za predstojeće Svjetsko prvenstvo nalazio u Ateni, nije znao da je draftiran, a kada je to saznao od novinara Nevena Bertičevića, pomalo ga je iznenadilo što se izbor dogodio u trećoj rundi drafta: “Vidjet ću kakva je ponuda. Još neki klubovi bili su zainteresirani, Washington, primjerice. Za Fasoulasa znam, Sabonis je iznenađenje. Zanimljivo je da od prva četiri igrača imaju samo jednog beka. Mene.”¹¹⁹

Kasnije je tome dodao: “Najviše sam želio Boston Celticse. Tamo najviše cijene bijele košarkaše.”

Foto: GKK Šibenka

^{Prema riječima Damira Jiraseka, ondašnjeg novinara Večernjeg lista, da su Dražena kojim slučajem na draftu 1986. izabrali Celticsi, u Boston bi se, ohrabren odličnim odnosom Mirka Novosela i Davea Gavitta, vjerojatno otisnuo ranije nego u daleki Oregon.}

Da se nekim slučajem već 1986. odlučio otisnuti u Oregon, izgubio bi pravo nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, dok bi s druge strane stekao status jednog od europskih NBA pionira. U naponu igračke snage, prepun energije i kreativnosti, 22-godišnjak bi tako postao suigračem mladih zvijezda Drexlera i Kerseyja te čak tri godine prije započeo borbu za mjesto startera u rotaciji Portlanda:

“Dražen bi bio zvijezda u bilo kojoj eri. Volio bih da je došao ranije jer, ako pogledate naše rezultate, jednom kad je on stigao, bili smo već stvarno dobri. Znate, što imate više dobrih igrača imat ćete i bolju ekipu te bolje rezultate u doigravanju. Volio bih da je došao 1986. Mogli smo biti jako dobri tijekom mnogo godina.” - Clyde Drexler

Ipak, ukoliko se u dalekom Oregonu u rookie sezoni ne bi snašao te uspio nametuti, sasvim je moguće da bi najpopularniji neamerički igrač do daljnjeg odustao od NBA-a te se poput NBA pionira Glouchkova i Martina vratio na Stari kontinent. U tom bi slučaju sve do Eurobasketa 1989. imao administrativnu zabranu igranja u dresu reprezentacije Jugoslavije. Takav potencijalni scenarij oslikava i izjava Mirka Novosela iz 1987.: "Ja sam Dražena Petrovića spasio da bi mogao igrati i dalje za reprezentaciju Jugoslavije. Da nismo učinili to što jesmo, Dražen bi danas bio u Americi i igrao bi za profesionalce. Cibona bi bila jednu godinu oštećena, dakle, samo jednu sezonu, a reprezentacija doživotno. E, sad, tko nije zdrave pameti da zadrži najboljeg igrača na svijetu, pustivši ga da ode, ja ne znam. I to je cijela priča.”

O Draženovoj niskoj poziciji na draftu 1986. te utjecaju tog specifičnog momenta na njegovu buduću karijeru u NBA-u, Danko Cvjetićanin kaže: “Iz perspektive čovjeka koji trenutačno radi za NBA klub, mislim da se tada ti krugovi, pogotovo poslije druge runde, apsolutno nisu smatrali relevantnim u smislu da je tim igračima priznata talentiranost, ali njihov je izbor napravljen “za svaki slučaj”. Međutim, Draženova karijera u Europi do tada, njegova razina kompetitivnosti, pa i utjecaj na tadašnju međunarodnu košarku je govorio da je trebao biti izabran sigurno u prvoj ili drugoj rundi. Sve je to dodatno motiviralo Dražena da pokaže i radi još više nego do tada. Draženov slučaj je jedinstven.”
 
 „U Ameriku! Možda već sljedeće godine, a možda tek poslije Olimpijade u Seoulu. Ako odem uskoro, morat ću na neko vrijeme prekinuti studij. Nadam se da ću dotad 'očistiti' drugu godinu. A koliko će taj prekid trajati – godinu, dvije, tri – ne znam! Nadalje, ako odem u profesionalce, i među njima ostanem dovoljno dugo, zaradit ću novac za cijeli život. No, sport je nepredvidiv. Diploma, drukčije gledano, omogućuje određenu sigurnost. Karijera, naime, ne traje dulje od 35.!“ - Dražen Petrović
Tijekom razdoblja 1986.–1992. Buckwalter je igrajući na kartu atleticizma spremno riskirao birajući igrače poput Portera, Kerseyja i Robinsona koji nisu bili na radaru ostalih NBA ekipa, a koji su u redovima Blazersa postali itekako bitni komadići Adelmanove pobjedničke slagalice. Bili su to igrači koji su odlično pristajali uz tada najveću zvijezdu Blazersa, Clydea Drexlera (14. pick ukupno, 1983.)

I Petrović i Sabonis su nakon zapaženih NBA karijera izabrani u košar-kašku Kuću slavnih (Naismith Memorial Hall of Fame). Njihov izbor na NBA draftu 1986. je širom otvorio vrata NBA drafta njihovim reprezenta-tivnim kolegama Marčiulionisu 1987., Rađi i Divcu 1989. te Kukoču 1990.

Dan nakon drafta 2002. i godinu dana nakon što je Yao Ming postao prvim neameričkim igračem ikada izabranim kao 1. pickom drafta, Buckwalter je nazvao starog znanca Weinberga. Njegov mu je bivši šef s posebnim ushićenjem u slušalicu poručio: “Bucky, ovo je fascinantno. Shvaćaš li da su sinoć odabrali šest stranaca u prvoj rundi i 14 u draftu? Da ih se 52 natjecalo prošle godine? Vidiš li što smo započeli?”

No, da su za Dražena već tih dana bili zainteresirani New Jersey Netsi, ekipa koju će svojim sjajnim igrama preporoditi pet godina kasnije, iz svog skromnog doma na njujorškom Long Islandu potvrđue Al Menendez, legendarni NBA scout te ondašnji direktor igračkog osoblja Netsa: “Bili smo u draft roomu, ja sam tad bio direktor igračkog osoblja za Netse, a trener nam je bio Dave Wohl. Dave je bio predivna osoba. Igrao je za Diggera Phelpsa, dok je on bio pomoćni trener u Pennsylvaniji. Iznosim Petrovićevo ime tijekom sastanka, kažem: ‘Hej, možda ne prvi krug, ali najkasnije drugi krug, morate uzeti Dražena Petrovića. Dave se usprotivio. Rekao sam mu: ‘Otkuda, dovraga, ti znaš Dave?’ Rekao je: ‘Nazvao sam Diggera Phelpsa, nije ga preporučio.’ Na to sam mu rekao: ‘Kog vraga Digger Phelps zna?’ Tad je Dave rekao: ‘Odbio je stipendiju i Digger se naljutio na njega.' Nismo uzeli Dražena dok je bio mlad te smo morali pričekati sve dok ga Portland nije doveo.”

 Draženu je početkom 1990-tih činjenica da se sredinom 1980-tih nije priključio američkoj sportskoj sceni, predstavljala bitan hendikep u naporu da projicira svoju europsku košarkašku dominaciju na NBA zvjezdano nebo.