Prije 30 godina zauvijek nas je napustio Dražen Petrović, jedan od najvećih košarkaša svih vremena. No nema dana da ga se ne prisjeti njegov brat Aco…
Na današnji dan prije 30 godina, 7. lipnja 1993., u prometnoj nesreći na autocesti nedaleko od njemačkog grada Ingolstadta poginuo je u dobi od 28 i pol godina Dražen Petrović, jedan od najvećih košarkaša svih vremena, piše tportal.
Dražen se tog kobnog lipnja vraćao iz Poljske, u kojoj je s hrvatskom reprezentacijom igrao u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. No iz Frankfurta nije nastavio let za Zagreb sa suigračima. Naime po Dražena je na aerodrom u Frankfurtu svojim automobilom marke Golf došla njegova tadašnja djevojka Klara Szalantzy kako bi nekoliko dana proveli kod nje u Münchenu. Na autocesti im se iznenada ispriječio tegljač - koji je probio zaštitnu ogradu - i Dražen, koji je zaspao na suvozačkom mjestu, tragično je stradao. Klara je na vozačkom mjestu pretrpjela lakše ozljede te je nakon tjedan dana otpuštena iz bolnice.
Tako će ostati zapisano da je Dražen svoju posljednju utakmicu odigrao u dresu Hrvatske protiv Slovenije.
A kako bi Draženova karijera išla da nije došlo do tragedije, koliko bi još medalja Hrvatska osvojila te kakav bi trag ostavio u NBA ligi, u kojoj ga je čekao ugovor života, nikada nećemo doznati.
Kad je nakon svega jedne sezone naglo napustio Real Madrid i u ljeto 1989. odlučio otići u NBA ligu, znao je da se upušta u avanturu. Ali nije se plašio i vjerovao je u sebe. Preko Portland Trail Blazersa, u kojima nije dobio pravu priliku, u razmjeni igrača koju je zatražio stigao je u New Jersey Netse te je stekao reputaciju jednog od najboljih bekova šutera u NBA-u. U svojoj zadnjoj sezoni, 1992.-93., izabran je u treću najbolju petorku NBA, čime je svima dokazao da igrači iz Europe mogu ravnopravno igrati u najjačoj ligi na svijetu.
Njegov brat Aleksandar Petrović, s kojim je u igračkim danima dva puta bio prvak Europe s Cibonom i s kojim je godinama igrao u reprezentaciji, puno puta je znao reći kako nema dana da se ne sjeti svog pet godina mlađeg brata.
'Naravno da nema dana da se ne sjetim Dražena. Evo, prošlo je već 30 godina, ali svaki 7. lipnja za mene i obitelj posebno je emotivan dan. Dražena se zaista sjetim svakoga dana i po nekoliko puta. Uvijek ti se dogodi nešto što te podsjeti na njega, pogotovo jer sam praktički 24 sata u košarci. Svaki dan na njega me podsjeti doslovno neka sitnica… Dražen i ja imali smo poseban odnos i u mojim će mislima biti svakoga dana dok sam živ', za tportal je rekao Aco.
Kad se govori o tragu koji je Dražen ostavio u NBA ligi – pogotovo u kontekstu igrača iz Europe koji dominiraju posljednjih godina, kao što su Nikola Jokić ili Luka Dončić – oni često znaju naglasiti 'da im je Dražen Petrović otvorio vrata'.
'Svi su oni svjesni, a govorim o igračima iz regije kojih trenutačno ima osam, devet i sjajno igraju u NBA-u, da im je netko prije 30 godina omogućio ovo što danas imaju. Dražen, Divac i ostali koji su 1989. otišli u NBA ligu imali su 1000 problema u tome kako uspjeti u NBA ligi i ostati duže vrijeme u njoj', kazao nam je Aco, dodavši:
'No kako bi netko shvatio Draženovu veličinu i koliko je bio dobar, dovoljno je to mjeriti kroz okršaje koje je vodio protiv igrača kao što su Michael Jordan ili Reggie Miller te na koji ga se način oni i dandanas sjećaju. Te su riječi za mene najveće priznanje! Jer kad Jordan, najbolji igrač svih vremena, te Miller, koji je možda i najbolji šuter svih vremena, govore o Draženu s respektom, sve je rečeno. Jordan je rekao kako je Draženu u očima vidio da se nikad nije bojao i da je uvijek bio samouvjeren. S druge je strane Reggie Miller, na pitanje smatra li sebe najboljim šuterom svih vremena, rekao nekoliko puta: 'Ima jedan bolji od mene, a to je Dražen Petrović.' Te dvije izjave sve vam govore.'
Aco će popodnevne sate 7. lipnja, kao i svaki put dosad, provesti uz grob mlađeg brata na Mirogoju. Neraskidiva je to veza.
A što su NBA velikani govorili o Draženu, prisjetimo se u izjavama, od kojih su većinu dali potpisniku ovog članka. Sudeći po tome, Dražen je u NBA-u u svega četiri godine ostavio dubok trag i zaosta je otvorio vrata svim stranim košarkašima. Oni to itekako cijene i 30 godina kasnije…