Intervjui
Alatović: Samo domaći kadar garantira bolju budućnost

Alatović: Samo domaći kadar garantira bolju budućnost

Posljednjih sedam godina u ženskoj košarci dominira Medveščak koji je osvojio šest uzastopnih naslova prvakinja Hrvatske i pet uzastopnih trofeja Kupa Ružice Meglaj Rimac. Uz zapažene seniorske rezultate gdje treba spomenuti i drugo mjesto na završnom turniru Regionalne lige 2016. godine veliki broj trofeja osvojen je i u prvenstvima mlađih dobnih kategorija. Upravo za te trojeje vezan je Željko Alatović, rođeni Makaranin koji je u Zagreb stigao iz Sarajeva ratne 1994.godine. Do prvog svog trofeja stigao je 1999.godine kada je bio mlađe kadetski prvak Hrvatske, a od ostalih uspjeha izdvajamo pet juniorskih i četiri kadetska naslova. Medveščak danas broji 200-tinjak svojih članica, a zanimljivo da ovaj klub nikada nije naplaćivao članarinu svojim igračicama, a zahvaljujući agilnom predsjedniku Milanu Periću klub posjeduje i svoj autobus.

”Već 42 godine aktivno sudjelujem u košarci kao trener. Krenuo sam u klubu Vraca u naselju u općini Novo Sarajevo. Tada su bile aktivne škole Bosne u Sarajevu, a kasnije sam radio i u Željezničaru. Svojevrsni mentori su mi bili Boško Tanjević i Draško Prodanović koji su nadgledali naš rad i na neki način mi smo se tada školovali za trenere.” - kaže nam Željko na početku razgovora koji je po dolasku u Zagreb na poziv pokojnog Zvonimira Berkopeca kročio u ŽKK Medveščak

‘Te 1995.godine glavni sponzor kluba Milan Perić, pokojni Zvonimir Berkopec i ja na neki način reaktivirali smo klub koji je tada bio u sklopu muškog kluba. U tom trenutku mi smo bili osmi klub u Zagrebu, a prvu selekciju kluba koju smo oformili bila je generacija 1981/82. Sjećam se da smo tada izborili kadetsko prvenstvo koje se igralo u Crikvenici. Uz tu generaciju ovih 25 godina kluba svakako su obilježile i  generacije 1984/1985/1986 koju su između ostalih činile Iva Ciglar, Mirna Mazić, Gordana Bedalov, Petra Perić, Iva Mežnarić, Irena Čunčić koji su bile mlađe kadetske prvakinje 1999.godine.  I napose slavna generacija 1993/1994. koja je neprikosnoveno pet-šest godina vladala hrvatskom ženskom košarkom i kao mlađe kadetkinje, kadetkinje i juniorke koju su činile Ana-Marija Begić, Maja Rupert, Tina Herceg, Nika Raos-Stojnić, Ivana Tikvić, Helena Kantoci, Marina Lidija Kalebić, Anja Majstorović, Marija Radoš, Dana Šarić i Paula Jurjević. Mislim da se ova posljednja generacija teško može ponoviti jer su cure igrački bile svestrane”

Alatović posebno pamti 2010.godinu kada su Medekice bile junirske i kadetske prvakinje. Svi trofeji imaju veliki značaj, ali jedan je poseban:

 ”Pa izdvojio bi juniorski naslov iz 2010.godine kada smo u Prološcu kraj Imotskog slavili protiv odlične domaće ekipe Rhea Imotski koja nas je vodila i 15 koševa prednosti. Predvodile su ih Katarina Puljić i naša dugogodišnja igračica Iva Todorić. Sjećam se podrške s tribina koje je imala domaća Rhea uz Torcidu, ali imali smo i mi značajnu podršku iz susjednog Posušja iz BiH gdje je veliki broj navijača stigao kao potpora Ana Mariji Begić i našem klubu”.

Klub je rastao iz godine u godinu, a uvjeti rada i vlastiti Paviljon 25 na ZV bili su velika prednost.

”Praktički od samog početka rada s mladim kategorijama mi smo stigli na Velesajam gdje u početku nije bilo parketa pa je onda njegovim postavljanjem bilo puno lakše. Sigurno je da bez te dvorane bi klub teško radio na ovaj način. I danas kontinuirano radimo u šest osnovnih škola gdje svoj veliki posao odrađuju profesori tjelesne kulture, a Čedo Majstorović i ja smo zaduženi za selekcije. Ova kriza koja nas očekuje još će više utjecati na ionako skroman rad klubova u Hrvatskoj s mlađim kategorijama i svi klubovi koji budu imali svoje igračice će profitirati. Budućnost Medveščaka nije upitna i ona je nažalost jedan od svjetlih primjera naše ženske košarke koja je u velikim problemima s trenerskim kadrom u manjim mjestima. Kao član UO-a UHKT-a apeliram da se na bilo koji način treneri u manjim mjestima što prije osposobe na nekom bržem tečaju za trenera djevojčica do 12.godina jer jednostavno gubimo bazu što se vidi i u Zagrebu gdje se na prvenstvu osnovnih škola prijavila u prosjeku svaka sedma škola’‘ - ističe Alatović koji je u Medveščaku ove sezone uz ulogu trenera U12 selekcije bio u funkciji tajnika.

S obzirom na mogućnosti dvije dvorane u Paviljonu 25 za Medveščak treninzi od dva puta dnevno nisu problem što je vrlo bitno s obzirom na veliki broj igračica koje studiraju i školuju se. Uz to Alatović je najzaslužniji za dovođenje pojačanja iz drugih klubova koje su se pokazale kao pun pogodak.

”Nama u Medveščaku je škola uvijek bila visoko pozicionirana. Mi i danas s ponosom ističemo da nama gotovo 90 posto igračica završi fakultet što se jasno vidi iz sezone u sezonu. Nikada nismo posezali za stranim igračicama, a prilično smo uspješni u činjenici da igračice koje su došle kod nas kao Iva Borović Gregov i Nina Premasunac su ostavile značajan trag. Mislim da cure koje treniraju kod nas imaju jasnu viziju onoga što žele u životu i to je jedna važna činjenica”.

Velikih broj reprezentativki i drugih igračica koje su nosile dres Medveščaka danas igraju u inozemstvu. Ove sezone vratila se Mirna Mazić.

”Ovo našoj mladoj ekipi koja je doživjela velike promjene prošle godine nedostajalo je iskustvo jedne igračice kao što je Mirna Mazić. Ona je izrazila želju završiti karijeru u Medveščaku, a nisam siguran hoće li i na jesen pomoći našoj ekipi. Naravno da bi nam bilo drago na mnoge igračice koje su se igrački razvile u našem klubu, a koje igraju u inozemstvu požele se jednog dana vratiti u Medveščak i odigrati oproštajnu sezonu”.

Alatović ističe i dio problema koji danas više nego ikada nagrizaju žensku košarku.

”Ono što je danas goruće pitanje u ženskoj košarci su najmlađe selekcije do 12.godina i juniorke. Već spomenuta baza nam je vrlo skromna, a juniorki praktički ni nemamo. Nakon kadetskog prvenstva mnoge igračice koji nisu kadar za seniorsku ekipu odustaju od košarke, jer nama juniorke jednostavno nemaju zasebne treninge na kojima bi mogle trenirati i kroz te dvije godine pokušati izboriti se za mjesto u seniorskom sastavu”.

U Medveščaku su posebno ponosni na svoj Memorijalni turnir ”Zvonko Berkopec”, ali i na susret generacija Medveščaka.

”Turnir u čast Zvonka Berkopeca planiramo nastaviti i dalje. Imali smo odlične ekipe na prošlogodišnjem turniru i ove godine bi željeli nastaviti tim putem. Ukoliko neće biti u mogućnosti organizirati seniorski turnir onda nam je želja svakako napraviti turnir za mlađe kategorije. Ovo ljeto imali smo u planu i jednu revijalnu utakmicu gdje smo željeli pozvati naše bivše igračice koje su završile karijeru da se oproste uz utakmicu protiv današnjeg Medveščaka. Nadamo se da bi se to moglo dogoditi po okončanju ove pandemije”.