Zbog Dražena sam navijao za Cibonu, a Zadar je Hajduk u dvorani

Košarkaši riječkog Kvarnera 2010, koje s klupe vodi Splićanin Ante Nazor, svladali su ove sezone u domaćoj Favbet Premijer ligi četiri vodeće momčadi; Zadar, Split, Cedevitu Junior i Cibonu 

U bogatoj trenerskoj karijeri 46-godišnjiNazor vodio je do dolaska na klupu riječkog Kvarnera 2010 tri najveća i najtrofejnija hrvatska kluba. Malo se trenera može pohvaliti kako su prije 45. rođendana vodili velikane poput Zadra, Splita i Cibone.

No, ono po čemu je Ante Nazor poseban jest podatak kako je kao izbornik hrvatskih mlađih košarkaških reprezentacija dolazio do medalja na europskim i svjetskim prvenstvima. Podatak kako je Nazor u osam godina na mjestu izbornika hrvatskih mlađih košarkaških reprezentacija osvojio čak sedam medalja zvuči nevjerojatno!

Danas takve rezultate hrvatska košarka može samo sanjati, ali to je neka druga tema.

Stoga poznavatelje hrvatske košarke ne čudi što je Kvarner 2010, povratnik u najviši hrvatski rang, hit sezone. Na pitanje kako je došlo do suradnje s riječkim klubom, Nazor je u velikom intervjuu za Basketball.hr rekao:

Tajna uspjeha

„Privukli su me prvenstveno ljudi iz košarke. To je ono što mi je najviše utjecalo na tu moju odluku. I mada ljudi kažu da sam vodio neke velike klubove, nekako sam došao u neke godine da ne želim da mi ljudi s parkinga, iz hodnika ili iz lučkih uprava pametuju o košarci. Tu sam povukao crtu. Znači sad imam i predsjednika i sportskog direktora koji su u svom fundamentu košarkaši i to mi je lakoća rada. Ono što imam cijelu godinu i što se toga tiče zaista sam sretan. Mislim da je ovo klub koji je postavljen na zdrave noge, što je također jako bitno i također s obzirom da je preliminarna sezona.

Koja je tajna vašeg uspjeha? Naime, osim što je Kvarner 2010 dobio četiri vodeće momčadi, mnogi će reći kako igrate možda i najljepšu košarku u domaćoj ligi?

„Moram reći kako je ove sezone bilo i puno adaptacije, zatim ozljeda, bilo je igre toplo-hladno, ali sad smo se stabilizirali. Čvrsto smo u okvirima onoga što smo planirali i ja se nadam kako ćemo, kako sezona ide kraju, biti još bolji. Vodim se time da je najbitnije steći neku vrijednost i mislim da smo na pravom putu i to je najbitnije.“

Jedan ste od rijetkih trenera koji se može pohvaliti kako je prije 45. rođendana bio trener tri velikana, Splita, Zadra i Cibone. Je li to sve stiglo prerano i prebrzo?

„Možda i jest stiglo prerano, ali što treba naglasiti, ja sam kao mlad trener dobio priliku voditi te klubove, ali možda su to bili trenuci koji su bili najgori u njihovoj povijesti. Tako da je to nekako bila težina na kvadrat. No, isto tako mogu kazati da mi je žao što nisam postigao bolji rezultat, ali mislim da je sve to mene izgradilo kao trenera. Mislim da sam tu postao kvalitetniji trener i spreman na sve, spreman uči u klinč s bilo kojom teškom situacijom i nekako je to mene izgradilo na pravi način. Tako da ne žalim za ničim što je iza mene, ali smatram da su ti klubovi bili kvalitetniji te logistički bolje posloženi, da bi kud i kamo bilo i boljih rezultata.“

Ponosan sam na razdoblje provedeno u Splitu

Kako biste nam u nekoliko rečenica opisali rad u ta tri velika hrvatska kluba?

„Prvo , meni je kao Splićaninu voditi bivšu Jugoplastiku, koja je tri puta bila prvak Europe, bila čast. Uz to sam jedini trener u povijesti KK Split, uz legendarnog Branka Radovića koji je osnovao taj klub, na raspolaganju imao samo domaće igrače. Dakle, stranca nismo imali, a tad sam čak i neke kadete kao što je Mate Kajlažić uvodio u igru. Na poziciji playmakera igrao je tada Goran Filipović koji je nominalno bio prvi igrač juniorske reprezentacije. Oni su tad ušli u program samo da se izbori opstanak i ukratko, to je bio jedan krvavi rad. No, strašno su nam te sezone pomogli senator, Subotić i Mimica, da izdržimo tu sezonu. I posebno sam ponosan jer je dosta igrača izašlo iz tog programa koji su napravili karijeru. Ne mogu riječima opisati da je bilo jako teško voditi borbu za opstanak sa Splitom koji, da ne uvrijedim nikoga, ima stvarno težinu tog dresa. To je jako delikatno tako da sam ponosan na to razdoblje i na suradnju sa sportskim direktorom Damirom Tvrdićem jer smo napravili jednu platformu i postavili smo piramidu struke. Iskreno mislim da smo postavili klub na zdrave noge, što je bilo stvarno izazovno u tom trenutku kad je prijetilo ispadanje iz ABA lige, a klub je bio blokiran što znači da nismo mogli nikoga dovesti.“

Foto: KK Split

Zadar je Hajduk u dvorani

Zadar je pretpostavljam posebna priča, barem zbog navijača?

„Što se tiče Zadra, znate šta je to? Evo vam primjer, krene sezona i cilj je borba za ostanak u ABA ligi. A onda ti vidiš da taj grad ima ogroman potencijal, da je to, kako ja volim reći, Hajduk u dvorani. Nekako sam tu našao poveznicu s mojim splitskim mentalitetom, a imali smo i odlične uvjete za trening u jednoj prekrasnoj dvorani kao što je Dom Kreše Ćosića. Po mom mišljenju KK Zadar najmanje mora biti Eurokup ekipa, obzirom na tradiciju košarke, na grad, na navijače, na to ludilo za košarkom. Uvijek se rado vraćam u Zadar jer su me ljudi stvarno prihvatili kao svoga, ali isto tako moram reći kako tada klub nije bio financijski stabilan kao danas i evo zadnjih godina dominiraju.“

Zbog Dražena sam navijao za Cibonu

Za kraj ste ostavili svoju epizodu u Ciboni?

„Na spomen Cibone ja se odmah sjetim druženja s legendarnim Mirkom Novoselom u njegovom dnevnom boravku, u prekrasnom stanu na Zrinjevcu. To je na mene ostavilo najveći utisak. Znali smo se satima družiti i imali smo super odnos, a meni je jako značilo što me cijenio kao trenera. Eto, to je za mene Cibona. Mirko mi je znao reći: Tu gdje sjediš je često sjedio Dražen, ovako je kod mene dolazio Neven Spahija i slično. I onda dođeš u tako velik klub i boli te što se zbog svih problema dvorana ne napuni dupkom. A razlog je kvaliteta. Što želim reći? Od kluba je tada nažalost ostalo samo ime, jer su me dočekali veliki problemi. Zaista bih volio da se klub napokon revitalizira, da Cibona opet bude moćna. Ja sam ka klinac iz Splita, moram ovom prilikom priznati, navijao kao dijete za Cibonu, a razlog je bio Dražen Petrović. Zbog toga su mi se u vlastitom domu ukućani rugali, ali kad te Dražen zarazi košarkom nema pomoći.“

Foto: Marin Sušić

Ispada kako ste u tri velikana radili u najtežim mogućim uvjetima, ali i sami ste rekli da vas je to izgradilo?

„Nisam jedini. Ispada da se ponekad moraju žrtvovati hrvatski treneri na pravdi Boga. Moramo biti iskreni, i Riki i Mula i Velić, da spomenem i sebe, smo žrtvovani jednom takvom lošom situacijom. To je loše i za nas, i za struku, i za reprodukciju te naravno za igrača.“

Uz zdrav kapital imaš kemiju u momčadi

Svih ovih godina se provlači problem s financiranjem sporta koji u Hrvatskoj nije uređen kao u nekim zemljama da se tvrtkama koje dobro zarađuju omogući da dio dobiti ulože u sport te da im se to odbije od poreza. Radili ste u teškim uvjetima, bili ste i u drugoligašu Omišu, a danas radite u stabilnom klubu?

„Da, to je velik problem i samo mogu reći iz vlastitog iskustva kako je to apsolutno ključ svega, jer uz zdrav kapital imaš i zdravu kemiju u momčadi. Doživljavao sam i jako teške situacije u nekim klubovima kad igrači doslovno nisu imali za marendu jer plaća nije bilo. A takva situacija ti naruši kemiju u momčadi.“

Boli me kada vidim kako su loše plaćene moje kolege u mlađim kategorijama

Nije tajna kako je u Hrvatskoj sportska infrastruktura jako loša, a također niti trenerima mlađih kategorije nije lako?

„U nekim gradovima kao trenutačno u Zagrebu situacija je jako teška i termina nema, u nekim gradovima se vide pomaci, a negdje poput Rijeke ili Zadra su uvjeti zaista dobri. No, kad govorimo o trenerima boli me kad vidim kako su loše plaćeni i u kakvim uvjetima rade moje kolege u mlađim kategorijama. Ulaskom kapitala to bi se promijenilo! Danas je to velika razlika u odnosu na vrijeme kad sam ja bio klinac jer tad su treneri u mlađim kategorijama imali status i plaću kao seniorski. U Splitu je tad radio Mladen Šestan i rezultat toga je velik broj igrača, slična priča je Učo Pulanić u Zadru. Što želim reći? Sve je to tzv. zakon spojenih posuda jer zbog tih problema mi u Hrvatskoj već godina ne možemo izbaciti pravog igrača. Kriza financiranja proizvodi krizu ljudskog potencijala i to kod osoba koje žele dati više za pojedini sport. A to se mora promijeniti!.“

Foto: KSZŽ 

Drugi dio intervjua čitajte u subotu 5. travnja

Ostatak intervjua, u kojem Ante Nazor govori o nevjerojatnom nizu osvojenih medalja kao izbornik hrvatskih mlađih košarkaških reprezentacija, čitajte na portalu Basketball.hr u subotu 5. travnja. Dotakao se Nazor i izbornika seniorske reprezentacija Josipa Sesara te je otvoreno komentirao činjenicu da Hrvatska po prvi puta u povijesti neće putovati na Eurobasket. Za kraj je poslao i jasnu poruku: Treba sjesti za stol i vidjeti što i kako dalje!

Više o temi Ante Nazor čitajte ovdje.