Tužno je da ni jedan naš klub ne igra europsko natjecanje

Od samog rođenja, njegovim venama teče košarkaška krv. Kao sin igrača Šibenke i kadetskog i juniorskog reprezentativca nekadašnje Jugoslavije, Živka Badžima, nametnulo se samo po sebi da se i on oproba pod obručima.

Prateći tatine savjete, ali opet se držeći najviše sebe, svojih dječačkih snova i želja, već sa 16 godina debitirao je za prvu ekipu matičnog kluba.

Dan za danom, godinu za godinom, s puno samopouzdanja i vjere u sebe, sada 27-godišnji mladić počeo je krčiti svoj put do košarkaških zvijezda, stvarajući vlastito ime u svijetu sporta.

Danas je Roko Badžim reprezentativac Hrvatske i član španjolskog Obradoira koji, kao što je ljetos i pokazao, može biti igrač odluke u ključnim trenucima utakmice.

Tko je u biti ovaj mladi Šibenčanin - na terenu, ali i izvan njega?

Buenas noches Espana, como esta Roko?

- Odlično. Prezadovoljan sam kako su me prihvatili i trener i igrači u Obradoiru - počinje svoju priču za naš portal bek španjolskog prvoligaša i reprezentacije Hrvatske, Roko Badžim.

-  Sjajni su, prvo kao ljudi, a potom i košarkaši. Trebalo mi je nekoliko utakmica da se malo prilagodim jer u Španjolskoj je igra dosta orijentirana na detalje. Ima baš puno skautinga pa mi je trebalo malo vremena da to pohvatam. Zadovoljan sam, ali uvijek može bolje. Iz utakmice u utakmicu imam veću minutažu, a zabijam i poene.

Obradoiro se trenutno nalazi na 12. poziciji ACB lige sa skorom od pet pobjeda i sedam poraza. Momčad našeg reprezentativca je prije četiri kola napravila svojevrstan podvig savladavši euroligaša Baskonije nakon produžetka. Odličnu utakmicu odigrao je i naš sugovornik koji je zabio 15 poena.

- Vjerovali ili ne, ovdje na to ne gledaju kao na veliko iznenađenje jer treću godinu zaredom Obradoiro dobiva Baskoniju kući. Svakako da nam je ta pobjeda puno značila, ali uslijedila su dva poraza. Sada smo došli i do pobjede nad Tenerifima, pa idemo dalje, izvijestio je Badžim.

Na Pirinejski poluotok Roko je stigao iz Turske u kojoj je prošle sezone branio boje Konyaspora. Idealna prilika za povlačenje paralele između turske i španjolske košarke?

- Turska liga je, po meni, možda fizički i jača od ACB. Igra se dosta tvrdo, dok se u Španjolskoj igra moderno, brzo, tempo je puno jači i tu se osjeti najveća razlika. Tu je i već spomenuta ogromna razlika u skautingu, kaže mladi Šibenčanin.

Iako mu je samo 27 godina, bogato košarkaško iskustvo je iza njega. Sa samo 20 godina napustio je svoj dom i Dalmaciju i otisnuo se ka novim izazovima. I nije jedini, jer danas sve više mladih igrača i ranije odlazi iz Hrvatske lige.

Foto: FIBA 

- Misle da idu na bolje, jednostavno. Svatko prvo misli na sebe. U mom slučaju, ja sam išao iz Šibenke u Olimpiju, gdje smo igrali ABA i Champions ligu. Niti jedan hrvatski klub od tada pa do danas, a prošlo je evo deset godina,  ne igra niti jedno europsko natjecanje. Za mene je to tužno i poražavajuće, iskren je Badžim i pojašnjava:

-  Ja sam igrao u Mađarskoj u kojoj tri ekipe igraju Europu  - jedna igra BCL, dvije FIBA Kup. Ne želim ulaziti u to zašto klubovi ne igraju, vjerojatno su financijski razlozi tu, ali igrač ide tamo gdje mu je bolje. I ne može se nikome zamjeriti.

Možda je mlad, ali zahvaljujući  radu i zalaganju na treninzima i parketu uspio je sebe izgraditi kao igrača, ali i osobu. Baš zato je Roko osoba koju se treba pitati - zašto je napravljena toliko loša priča u javnosti u vezi s hrvatskom košarkom?

- Duboka tema i ne znam što bih na to rekao - iskren je hrvatski reprezentativac.

- Stvorila se neka priča i teško se izdignuti iznad toga. Mislim da svi skupa trebamo raditi na tome - i igrači i treneri i hrvatska javnost da se to vrati na razinu koja je bila prije. Pozitivna osoba i po meni treba gledati naprijed i nastojati svaki dan biti sve bolji i bolji.  Mislim da kada bi većina tako razmišljala,  da bi i uspjeli nadvladati ovo stanje i stepenicu po stepenicu se uzdizati prema gore.

Konkretno, ima li po Roku Hrvatska košarkaške kvalitete?

- Ja mislim da ima - kratko i jasno od Badžima.

Svijetao primjer svakako je rezultat, ali prvenstveno igra reprezentacije tijekom ljenijeg okupljanja. Tko snosi najveće zasluge za neku novu Hrvatsku koju smo vidjeli u pretkvalifikacijama za Europsko prvenstvo i Olimpijske igre?

- Mislim da je zasluga svih nas - igrača, trenera, izbornika, svih na parketu i izvan njega, koji smo bili tu skupa 45 dana. Svatko od nas je dao dio sebe u to, gurali smo u istom smjeru. Željeli smo napraviti neki rezultat, da se pomaknemo s te crne točke na kojoj je košarka u nas bila zapela. Napravili smo mali korak naprijed. Mislim da možemo biti i zadovoljni i ponosni. Idemo dalje u istom smjeru i nadam se u istom ritmu. U drugom mjesecu predstoje nam kvalifikacije za Eurobasket, na ljeto za Olimpijadu...

Iako je dijete poznatog košarkaša, Roko na terenu ne djeluje razmaženo. Naprotiv, djeluje izuzetno samouvjereno, s onom dozom pozitivnog bezobrazluka koja karakterizira posebne igrače - one koji donose prednost.  

- Ako vi tako kažete (osmijeh). Mada.. Što ja znam, mislim da sam od samog početka karijere imao samopouzdanja i vjerovao sam sebi. Meni je to nekako normalno. Teško mi je da ja govorim o tome, ali uvijek nastojim trenirati, raditi i kada dođe trenutak vjerovati sebi i svojim sposobnostima. To mi se čini tako jednostavnim - iskren je Badžim.

Ljubljana, Zagreb, Szolnok, Konya, sada Santiago de Compostela. Svuda po sezonu, eventualno dvije. Izgleda da našeg sugovornika ne drži mjesto i da ga privlače novi izazovi.

- Nekako imam osjećaj da sam ja kroz karijeru svake godine napredovao i dizao nivo svoje igre i lige u kojoj sam igrao. Sad mi je stvarno super, ali tu sam jako kratko, pa je možda još nezahvalno govoriti. Svuda mi je bilo lijepo, svaka sredina nosi neke svoje pluseve i minuse. U Mađarskoj mi je recimo bilo sjajno. Sa mnom je igrao još jedan Hrvat, Marijan Čakarun. Kada bih morao izdvojiti ipak,  ovdje mi je najljepše. Igram španjolsku ligu, uvjeti su sjajni, svaki tjedan igraš protiv dobrih ekipa.

Pored košarke i sam grad Santiago de Compostela ostavio je veliki dojam na Roka.

- Stvarno je predivan. Ima oko  100.000 stanovnika i ugodan je za život. Nekoliko puta sam bio i u centru i u starom dijelu grada koji je pod zaštitom UNESCA. Doživljaj je tuda proći. Jedina loša stvar je što u ovo doba godine ima puno kiše. Nedavno je bez prestanka padala 37 dana. Malo je depresivno sada, ali ne mogu se žaliti. Proći će - kaže Badžim.

Za depresiju, nostalgiju i loše raspoloženje ipak nema mjesta jer Roka grije ljubav šarmantne Šibenčanke, zaručnice Ive, koja mu se prije nešto više od mjesec dana pridružila i u Španjolskoj.

- To što je ona tu, mnogo mi znači. Od kada je došla počeo sam dobro igrati. (osmijeh) Sad ne znam da li to ima veze, ali vjerujem da je povezano. Skupa smo od srednje škole, naučili smo se jedno na drugo i stvarno nam je lijepo. Fali meni kuća, Šibenik i familija, ali to je tako u životu. Eto mene na ljeto opet kući i opet će biti lijepo - vedro će Roko.

Nova sredina, ali navike stare. Mladi zaručnici vrijeme provode slično kao i svuda.

- Nastojimo dobro pojesti, odmarati, odigrati malo play station, pogledati neku dobru seriju. Volimo kuhati oboje, uživamo u tome i nije nam problem spremiti kad nam se nešto posebno jede.

Emocija među njima je više nego očigledna pa se samo po sebi nameće pitanje - tko koga više sluša?

- Ja bih rekao da smo tu negdje - 50:50. Poštujemo se uzajamno i oboje smo spremni na kompromis.

Na terenu jako samouvjeren, a je li tako i u privatnom životu?

- To bi trebalo Ivu pitati - uz osmijeh će Badžim.

 - Mislim da sam i u privatnom životu jednostavna osoba, ja bih rekao normalan.

Tražimo pomoć prijatelja, u ovom slučaju zaručnice, da to potvrdimo. Je li Roko izuzetno samouvjeren i u privatnom životu?

- Iva klima glavom, znači da jesam - ne prestaje smijeh Roka Badžima.

S Ivom prati i košarku. Gledaju sve - od domaće lige, Eurolige pa i NBA, ali ipak imaju svog favorita.

- Baš smo prije nekoliko noći pratili NBA utakmicu i Iva kaže da ih ne može gledati. Za nju to nema smisla i izgleda joj kao da samo gledaju tko će bolji potez napraviti, s velikom ljubavlju Roko priča o stavovima svoje zaručnice i nastavlja:

-  Ni ja ne volim nešto posebno gledati NBA, pogledam rezultate ujutro, za razliku od Eurolige, koju redovito pratim. Da me pitate da li bih volio igrati u NBA, to je već druga priča. To je najveća razina koju možeš dosegnuti , ali za pogledati utakmicu - izabrat ću Euroligu uvijek prije NBA-a. Istina,  do play offa, komentira Badžim.

Iako ne djeluje kao dečko koji bi sebi dopustio prisustvo idola u životu, za kraj smoga pitali kojem igraču se divio kada je počinjao graditi svoju košarkašku karijeru.

- Kada sam bio mali dosta sam volio Kobeja Bryanta. Navijao sam za Lakerse, gledao njihove utakmice, pratio njegove poteze. Nije mi bio idol, ali najdraži igrač svakako.

Vrijeme s mladim, vedrim, samosvjesnim, elokventnim i zaljubljenim ljudima brzo proleti, pa tako i ova priča nekako brzo dođe kraju.

Priča o momku koji je kao dječak u rodnom Šibeniku uz tatine priče i utakmice Lakersa sanjao svoje snove i od kojih niti jednog dana nije odustao. Uz nesebičnu podršku i ljubav obitelji i svoje Ive.