Kolumne
Balkane moj, budi mi silan...

Balkane moj, budi mi silan...

Autor: Branko Tabak Photo: plk.pl

Ili ipak Poljska u mom srcu?

Pogledajte kakvu su atmosferu napravili navijači Anwil Wroclawska na gostujućoj utakmici kod Toruna. Riječ je o sedmoj odlučujućoj utakmici finalne serije doigravanja za naslov prvaka Poljske.

Rivalstvo da! Mržnja ne!

Hrvatski stručnjak Igor Miličić koji je Anwilu donio drugi naslov u nizu doživio je ovacije navijača Anwilla u Torunu.

Jednako slobodno slavili su svaki poen svoje momčadi u dvorani.

I nitko ništa! Nema prijetnje, psovki, mržnji, napada, upaljača, udaraca, kamenovanja...

Sve sportski i kultivirano, a opet usporedivo s uzavrelom atmosferom Jazina ili Baldekina.

A doček? Uvjerite se!

No, mi i dalje živimo u zatvorenom svijetu predrasuda uvjereni kako bez regionalne ABA lige klubova s prostora bivše države, kojoj je nažalost osnovno pogonsko gorivo postala mržnja, hrvatska košarka ne može naprijed.


Niti pomisliti, a kamoli napraviti konkretne korake prema Poljskoj ili Češkoj primjerice.

Kvaliteta košarke je neupitna, dovoljno je reći da igrači koje hrvatski klubovi nisu mogli zadržati poput Darka Planinića, Josipa Sobina, Josha Bostica, Jamesa Florenca ili Željka Šakića svoje kvalitete pokazuju na poljskim parketima. Poljska je reprezentacija nadigrala hrvatsku izabranu vrstu u kojoj su bili svi raspoloživi NBA reprezentativci. Lekciju su nam održali svojevremeno i Česi i Rumunji i Mađari...


Usporedimo li završnicu ovosezonske ABA lige sa završnicom poljskog prvenstva vidimo dva svijeta. Svijet mržnje i opće nekulture suprotstavljen svijetu tolerancije i sportskih uzusa ponašanja. 


Ako je ABA liga jedini izbor onda nam samo preostaje moliti se da nakon svake utakmice svi akteri izvuku živu glavu.


'Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj!'.

 Ili ipak 'Poljska u mom srcu'?