U okviru kampa drugu godinu za redom organizira se 'Skills by Rok“ akademija posvećenu individualnom radu sa polaznicima Kampa.

Ove godine Rok Stipčević je istaknuo kandidaturu za najboljeg razigravača i jednog od najkorisnijih igrača u ABA ligi. Njegove nevjerojatne partije kulminirale su postotkom šuta za 3 poena i to na gotovo 60% u jednom dijelu sezone. Ovo je svakako jedna od najboljih sezona u karijeri bivšeg hrvatskog reprezentativca, unatoč grčevitoj borbi njegove Krke za ostanak u ABA ligi.

Razmišlja li Rok o trenerskim vodama nakon karijere i je li sudjelovanje u program rada Basketball Campa CROATIA u Termama Tuhelj - Zabok najava u tom smjeru? U okviru kampa drugu godinu za redom organizira se„Skills by Rok“ akademija posvećenu individualnom radu sa polaznicima Kampa.

Rok, kako to da si postao dijelom Basketball Campa Croatia i koji su motivi da se uključiš u aktivan rad sa mladim košarkašima?

Sa Pepijem Dujmovićem surađujem posljednje dvije godine, kao s agentom. Na samom startu suradnje me informirao o kampu koji organizira. Već i prije sam znao dosta o tom kampu, ali puno detaljnih informacija mi je dao on.

Tu sam primijetio da to nije "običan" kamp, nego nešto više, razinom organizacije i pristupom svih uključenih.

Kroz prošlu godinu došli smo do ideje da budem sudionik kampa. Kako sam već ranije sudjelovao na nekim kampovima, u Hrvatskoj i u Italiji, poznato mi je koliko mladom igraču može pomoći neka informacija koja ga može usmjeriti, koju on kasnije može procesuirati, prilagoditi sebi. Zašto ne podijeliti sa mladima neke stvari koje su pomogle meni osobno? Osjetio sam potrebu pomoći mladim igračima da do nekih spoznaja dođu prije nego što sam ja dolazio. U dogovoru s Pepijem smo odlučili da moje sudjelovanje na kampu ne bude samo participacija kao gosta, nego sudjelovanje u temeljnom smislu riječi. Na kampu sudjelujem na način da imam vrijeme i prostor za direktan rad sa polaznicima, vodim nekoliko treninga sa svakom grupom.

Bio sam u njihovim "cipelama" i znam koliko im je teško, možda i teže nego što je bilo u vrijeme kad sam ja stasavao. Danas su klinci preplavljeni informacijama, svašta im se nudi i danas je teško zadržati fokus na pravim životnim i i košarkaškim vrijednostima.

Kakvi su tvoji dojmovi o samom organizacijskom djelu, dvorana, hotel, terme, aquapark kao i sama mikrolokacija?

Što se uvjeta tiče, sve je praktički savršeno. Kamp se nalazi blizu Zagreba, u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Temperature u to doba godine nisu ekstremno visoke. Ako i budu visoke, dvorana za treninge je klimatizirana. Smještaj je na vrhunskom nivou, svaki polaznik je tretiran kao svi ostali gosti hotela, što danas nije tako učestala pojava. Osim trenera i ostalih polaznika, svi sudionici imaju priliku razgovarati i sa vanjskim suradnicima kampa. Za opuštanje i razbibrigu imaju na raspolaganju Vodeni svijet Termi Tuhelj. Košarkaško-obrazovni i socijalni momenti kampa su veliki dobitak za svakog polaznika.

S obzirom da si ti još uvijek aktivan profi igrač, kakav je dojam sudjelovati u radu sa profesionalnim trenerima i ostalim mladim stručnjacima koji sudjeluju na kampu? Da li postoji određeni respekt između vas ili je sve puno ležernije na ovom kampu?

Vjerujem da se moje ponašanje ne razlikuje na terenu i van terena. Sa istom dozom poštovanja se obraćam najmlađem polazniku i najstarijem treneru. Ja tako funkcioniram. Treneri izuzetno odgovorno odrađuju svoj dio posla na kampu. Rado sam s njima razmjenjivao iskustva što smo imali kroz sezonu ili na samom kampu. Kamp je prilika i za nas da napredujemo zajedno s polaznicima i da vrijeme na kampu iskoristimo da jedan drugog potaknemo na razmišljanje i napredak.

Što je to na čemu najviše inzistiraš u radu sa mladim košarkašima i koja su najčešća pitanja koja se postavljaju s njihove strane?

Najviše inzistiram na broju ponavljanja i (ovisno o dobnoj skupini), da se ne ukalupljuje igrače i da im se ne šabloniziraju kretnje, kao što se radilo dok sam ja odrastao kao igrač. Svaka osoba je posebna i ne odgovara im nužno svima ista stvar. Smatram bitnim da im se u određenoj dobi pokaže sve, pa trener već može primjetiti u čemu se dijete snalazi dobro, u čemu ne. Svako dijete ima nešto što mu odgovara prema posturi tijela, mentalnom sklopu, povezanosti živčanog i muskulaturnog sistema... Kad se otkrije koja je to kretnja, onda se to brojem ponavljanja dovodi do toga da se on osjeća lagodno izvodeći kretnju i da se to kasnije prenese na teren i u igru.

Druga stvar je da je talent sporedna stvar u usporedbi sa radom, koncentracijom i prisutnosti na terenu. Mislim da sam rad danas donosi sve veći rezultat. Društvo je danas sve površnije i sve je lako dostupno. Na primjer, kao dijete, čekao sam mjesecima da tata možda ode u Trst, da bi bilo novca, da ja ponašanjem zaslužim Jordanke. To me učilo strpljenju. Danas u dva klika klinac sljedeći dan ima Jordanke na vratima. Takav rezultat se očekuje i u nekim drugim segmentima, međutim sport je egzaktan: koliko uložiš toliko dobiješ i rad dolazi na naplatu sigurno. Naravno da talent ima važnost, međutim rezultate u većem obujmu donosi rad. U svim sferama života, ne samo u sportu.

Pretpostavljamo da si posjetio i dobio informacije o mnoštvu kampova u Europi, kako bi rangirao BCC u konkurenciji ostalih kampova?

Mislim da je kampu u samom vrhu po organizaciji. Kamp nije samo smještaj, dvorana i tobogani, nego struka, treneri i informacije koje polaznici dobiju. Način na koji je organiziran dan, kvaliteta hrane koju imaju, njihova sigurnost... Smatram da je na maksimalnoj razini mogućnosti. Ono što je meni osobno najbitnije jesu odgovornost voditelja i sigurnost djece, a to je na visokom nivou.

Imaš li neku anegdotu koja ti se urezala u pamćenje s prošlogodišnjeg izdanja kampa?

Bilo je svakakvih situacija. Jednu večer oko 22:35 imao sam potrebu za nečim slatkim. S obzirom da inače nisam veliki konzument slatkog, kucao sam polaznicima na vrata da me "opskrbe". U prve dvije sobe nije bilo, ali dečki su se brzo organizirali i u roku od par minuta sam dobio čokolade za sljedeća 3 mjeseca! Pohvalno je za njih da su se brzo organizirali i "stvorili" čokoladu, ali s nutritivne strane nije dobro da je tolika količina čokolade bila kod njih.

S obzirom da ove sezone šutiraš nevjerojatnih preko 50%, hoćeš li polaznicima BCC-a otkriti tajne tehnike šusterskih treninga?

Naravno da hoću, zašto ne. Možda netko nešto nauči i, daj Bože, izraste u još boljeg šutera, možda i svjetske klase.

Zbog čega misliš da bi mladi košarkaš trebao biti dijelom BCC-a i što to znaci za njegov košarkaški razvoj?

Znači puno, meni osobno su kroz odrastanje nedostajale neke informacije od nekog tko je sve to prošao kroz svoju mladost. Informacije koje dobiju na kampu vrijede zlata, i ako oni uzmu neku informaciju, obrade je, prilagode sebi i primjene to je super.

Na kampu napravimo analizu svakog od polaznika i pokušamo im ukazati ne neke stvari na kojima trebaju raditi.

Ali najbolja stvar kampa jest što u tih tjedan dana se djeca i zabavljaju i druže, razmjenjuju iskustva i mogu usporediti svoju situaciju sa polaznicima iz drugih krajeva Hrvatske, iz drugih zemalja, BiH, Srbije, Italije, Njemačke...iz cijelog svijeta. Iskustvo vršnjaka iz Izraela i usporedba tvog načina rada s njegovim je vrijednost koja se teško može izmjeriti.

Za kraj, poruka za sve one koji razmišljaju o prijavi na kamp kao i za one koji su već bili dijelom Basketball Camp Croatia?

Jako se veselim što ću opet biti dio kampa, sam naučiti nešto novo i pokušati vama prenijeti dio svog iskustva. Vi ne dozvolite da moja želja za sudjelovanjem bude veća od vaše! Prijavite se i vidimo se na kampu!