Nebeski koš na drugi obruč (18)

Na stres ispadanja iz savezne lige odgovoreno je na najbolji mogući način: „Uprava kluba poduzela je korake da se osposobe društvene prostorije koje se nalaze u neposrednoj blizini igrališta. U njima će se razviti društveni život i riješiti jedno bolno pitanje, koje je od davna tištilo ovaj klub“, a bit će otvorene 28. studenoga 53., uoči Dana Republike.

Sljedeće godine „u čast Dana Armije u Zadru je organiziran obilat sportski program“ na kojemu su nastupili i košarkaši, koji su snažnu ekipu garnizona, kojoj „ništa nije polazilo za rukom“, pobijedili 53:32 a „u timu Zadra nije bilo slabog pojedinca“.

Kako bi se vratili u prvi jakosni rang u ožujku 1955. „na izvanrednoj skupštini košarkaškog kluba 'Zadar' zaključeno je, da delegacija u sastavu: ppuk Gašpar Kaloper, te Ante Mikulandra i Vicko Zaninović, posjeti druga Milijana Neoričića, predsjednika Saveza sportova Jugoslavije“. 

Juniorski prvaci Dalmacije u  Splitu 1952.:  Pulanić, Sakara, Jurišić, Kužet, Guštin,Škarica, Gazić, Giergia, Troskot, Perica, Čubrić.

No dotični drug ih „nije mogao primiti“ pa ih je primio potpredsjednik Gustav Vlahov. Zadrani su predlagali da se broj klubova u najjačoj ligi poveća s 10 na 12 i nakon što je uprava pritiskala košarkaške saveze ni dodatni pritisak nije donio ploda. Što neće kroz institucije sustava, hoće vjerom u sebe, ljubavlju i entuzijazmom. A, Bog će nadodati, umnožiti - što znači ime Josip, ili Giuseppe. Ime mladca koji je 1954. počeo nastupati za prvi sastav i u susretu protiv garnizona JNA postigao 6 koševa. Pokazat će se on ključnim za zadarsku košarku i osvajanje prvog naslova prvaka baš u godini povećanja lige s 10 na 12 klubova.