Petra Božan - od Košarkaške akademije Žana Lelas do Nebraske

Svoj sportski put u razgovoru za službene stranice Hrvatskog košarkaškog saveza približila je Petra Božan koja je prošla sve kategorije mlađedobnih reprezentacija Hrvatske, uz osvojenu brončanu medalju na U16 Europskom prvenstvu A divizije 2022. godine. Ova joj je sezona prva na američkom sveučilištu gdje je krenula iz Košarkaške akademije Žana Lelas, a sudeći po učinku, Petra se odlično snašla na američkom kontinentu – i to u prvoj diviziji sveučilišne košarke u dresu Nebraska Cornhuskersa.

Kada, s koliko godina si počela igrati košarku, tko te odveo na prvi trening i tko ti je bio/la prvi trener/ica?
“S košarkom sam počela u osnovnoj školi, uglavnom zbog društva i zabave. Na prijelazu u srednju školu počela sam trenirati u Akademiji Žane Lelas, sa Žanom, i više se posvećivati košarci, a roditelji su bili ti koji su me uvijek poticali u tome.”

Jesi li probala trenirati i druge sportove, ako jesi zašto si se odlučila za košarku?
“Ja sam oduvijek uživala u isprobavanju raznih sportova. Trenirala sam nogomet i karate, ali na kraju je moja visina ipak prevagnula da se bavim košarkom.”

Najdraži košarkaški uspjeh?
“Imam ih mnogo dragih, ali ekipno bi možda izdvojila osvajanje bronce na U16 Europskom prvenstvu A divizije.”

Je li bila teška tranzicija na američki način košarke?

“Ne mogu reći da je teška, ali je zahtjevna i potrebno je dosta vremena za prilagodbu. Sve ovisi o sveučilištu, ali meni su suigračice, treneri i ljudi na samom koledžu dosta pomogli u tome.”

Koje su, prema tvom iskustvu, najveće razlike u treningu, koje na utakmicama između Europe i SAD-a?

“Mislim da ima dosta stvari. Neke od njih su recimo da se u Americi veća pozornost posvećuje fizičkoj snazi. Isto tako, jako su detaljni u pripremi za utakmicu i samom postavljanju igre, dok se u Europi veća sloboda daje igračicama na terenu. Na utakmicama su tu isto tako neke sitne razlike u pravilima, kao na primjer koliko traje sam napad te je po tome europska košarka možda i brža.”

Kako izgleda tvoj prosječan dan kao studentica i sportašica na američkom sveučilištu?

“Dani su mi uglavnom dosta popunjeni. Većinom mi je ujutro prva na rasporedu teretana te nakon toga idem na kampus i imam jedno ili dva predavanja. Poslije toga idem ponovno u dvoranu, ovisno koji je dan odradim individualni trening, te slijedi ekipna analiza scoutinga. Kad završimo s tim, na rasporedu imamo trening. Prehranu, oporavak i učenje obavljam u međuvremenu i nakon svih obaveza. Dani znaju biti i malo lakši od ovoga, ali isto tako ponekad cijeli dan nema vremena za pauzu.”

Kako usklađuješ obaveze na fakultetu i intenzivne treninge?

“Mislim da se može reći da je jedna od prednosti studiranja u Americi upravo ta da su fakultet i sport sami po sebi dosta usklađeni. Dosta se cijeni što si i student i sportaš, iako to ne znači da postoje privilegije. Najzahtjevnije je u sredini sezone, kad uz putovanja i utakmice moraš rješavati obaveze i ispite. Meni dosta pomaže dobra organiziranost i to što se držim svog rasporeda, isto kao i rješavanje obaveza na vrijeme.”

Kako si zadovoljna sa sveučilištem i košarkaškim dijelom sveučilišta?

“Sa sveučilištem sam jako zadovoljna, posebno s košarkaškim dijelom. Ekipa mi je sjajna, na terenu i van njega. Sviđa mi se što imamo dosta visoke ciljeve. Ove sezone plasirali smo se na March Madness, te unatoč par ozbiljnih ozljeda ostvarili solidan rezultat. Osjećam da sam u sredini u kojoj napredujem i radujem se narednim sezonama.”

Koliko ti znači podrška obitelji i prijatelja na daljinu? Imaš li neki poseban ritual ili način na koji ostaješ povezana s njima?

“Njihova podrška mi mnogo znači, a svakodnevna komunikacija s njima olakšava dosta stvari. Što god da mi zatreba, znam da su samo jedan poziv daleko. Većinom su to video pozivi ili najobičnije poruke.”

Kakvi su tvoji planovi nakon završetka sveučilišta? Igranje u Hrvatskoj, Europi ili potpuno drugačija karijera?

“S obzirom da sam završila tek prvu godinu studiranja u Americi, imam još dosta vremena za razmatranje svih planova. Igranje u Europi sigurno je jedno od njih, te bih voljela imati još mnogo uspjeha s reprezentacijom.”

Što bi poručila djetetu koje se tek počinje baviti košarkom?

“Poručila bih mu da uživa u tome, da trenira s osmijehom i da zna da mu želju, volju i učestali rad nitko ne može oduzeti.”