'Medveščak, koji dominira ligom par godina, ne može van granica odigrati korektnu utakmicu npr. protiv Celja, koje je prosječna ekipa...'

Bez ikakve dvojbe Stipe Bralić, sadašnji trener ŽKK Šibenik, čovjek je koji je sa ženskom seniorskom Hrvatskom postizao najveće hrvatske uspjehe. Kako u zadnja dva ciklusa Hrvatska nije izborila nastup na EuroBasketu, nekako ga se sa sjetom prisjetimo na mjestu izbornika koji je u svakom trenutku znao što treba napraviti. Ili smo si mi umislili da je tako, ali naprosto takav je dojam odavao. Prisjetimo se da je na Europskom prvenstvu 2011. godine u Poljskoj, sa odličnom generacijom koju je predvodila Sandra Mandir, osvojio peto mjesto, a potom kroz kvalifikacije izborio odlazak Hrvatske na Olimpijske igre 2012. u London. Na sportski vrh kojeg priželjkuje svaki sportaš, a na kojeg se malo njih popne. Zato i jest tako vrijedan. Danas Stipe Bralić vodi ŽKK Šibenik, mladu ekipu koju je nakon odlaska nekoliko najboljih Šibenčanki uspio konsolidirati i za početak – klub je u mirnoj luci. Izborio je F4 Kupa, a i u prvenstvu je u mirnim vodama.

Razgovor s Bralićem donosi portal Ženska košarka i kolega Tihomir Begić

– Što si sve radio nakon što si se povukao iz hrvatske ženske košarke?

– Nakon sezone 2012/13 u Gospiću slijedeće dvije i po sezone sam proveo u muškoj ekipi Ribola Kaštela. U sezoni 2013/14 smo osvojili prvo mjesto u Drugoj ligi u oštroj konkurenciji Borik Puntamike, Škrljeva i Gorice sa tada 16-godišnjacima Benderom i Žižićem, a sada NBA igračima, u prvoj petorci i plasirali se u Prvu ligu. Iduće sezone je klub napravio povijesni uspjeh zauzevši 9. mjesto u Prvoj ligi unatoč vrlo skučenim financijskim sredstvima. Međutim, sezonu nakon toga, na polusezoni je došlo do prekida suradnje unatoč dobrom rezultatima, a da mi ni danas nije jasno zbog čega. Nakon toga u nastavku sezone klub ispada u Drugu ligu gdje se i danas nalazi.

– Kako si prihvatio povratak u Šibenik, ekipu koja je vrlo mlada i bez dovoljno iskustva?

– Prije dvije godine nazvao me predsjednik kluba Neven Periša i ponudio mjesto trenera u ŽKK Šibenik. Bio je vrlo korektan i konkretan u razgovoru tako da sam se vratio u “svoj” klub u kojem sam proveo punih 13 godina od 1996-2009.

– Kažu da nema Periše i Bralića ne bi se danas znalo za šibensku žensku košarku koja je u prošlosti pobrala puno lovorovih vijenaca?

– Zaista predsjednik ulaže velike napore, gotovo sam, u funkcioniranju najtrofejnijeg šibenskog kluba bogate povijesti koji je pod imenom Revija, Elemes, Jolly JBS i Šibenik osvojio 4 prvenstva i    3 kupa Hrvatske kao i 1 prvenstvo i 2 kupa bivše države (ex YU, op.a). Ja kao trener pokušavam prenijeti svoje iskustvo na uglavnom mlade i neiskusne igračice s nadom da će neke od njih krenuti stopama velikog broja sjajnih igračica poteklih ili afirmiranih u klupskoj povijesti kao što su Danira Nakić, Longin, Lelas, Baranović, Štampalija i mnoge druge reprezentativke i igračice s međunarodnom karijerom.

– Kako ste uspjeli dovesti Melendez u Šibenik? Izgleda da se radi o vrlo kvalitetnoj košarkašici?

– Melendez je vrlo dobra igračica i sjajna osoba koju smo doveli za drugi dio prvenstva preko jednog grčkog managera.

– Uspjeli ste se s mladom ekipom plasirati na F4 Kupa Hrvatske. Je li i taj plasman dovoljan uspjeh ili… Što očekujete u Kupu?

– Da, sezona je vrlo teška jer direktno ispadaju tri ekipe plus jedna u kvalifikacije. Cijeli prvi dio sezone smo igrali s juniorskom ekipom plus iskusne Chiabov i Marin, koje su dolazile samo na utakmice plus eventualno jedan trening u tjednu. Možete misliti kako je teško raditi u tim uvjetima. Košarka je sport visokog automatizma i uigranost ekipe je ključna, a o fizičkoj spremi da ne govorim. Ipak, uz angažman Portorikanke u drugom dijelu, nekoliko kola prije kraja osigurali smo ostanak i ispunili cilj, a plasman na Final Four Kupa pobjedama protiv Murse i Zadra je nagrada svima. Pokušat ćemo odigrati najbolje i iznenaditi, ali puno ovisi i o ždrijebu koji će odrediti parove polufinala u Puli.

– U prvenstvu ste Šibenik doveli u mirnu luku – ne strahujete od ispadanja, negdje ste u zlatnoj sredini. Jeste li zadovoljni plasmanom i sezonom? Tko su vaši favoriti na F4 prvenstva Hrvatske?

– Medveščak je favorit prvenstva, teško ih netko može ugroziti. Možda Trešnjevka ako odigraju na visokom nivou. Split je odlascima Dedić i Buzov  jako hendikepiran. Inače, klubovi iz većih gradova s jakim fakultetima su u velikoj prednosti u svim malim sportovima tako i ženskoj košarci jer im igračice besplatno dolaze iz manjih sredina zbog školovanja dok klubovi iz manjih gradova imaju pravi egzodus odlazaka. Tako su nama lani otišle četiri igračice u Zagreb ili Split. Da sve igračice iz Šibenika i okolice, koje su otišle zbog škole u druge klubove, igraju kod kuće bili bismo pri vrhu ili na samom vrhu lige.

– Iskusni ste i dobro znate gdje škripi u hrvatskoj ženskoj košarci. Hoćete li to podijeliti s javnosti? Što nam nedostaje – organizacija, novac, sponzori, veća briga za ženski sport…?

– Nedostatak novca i sponzora je sigurno najveći problem jer odlaze gotovo sve igračice koje mogu proći vani tako da je liga jako oslabljena. Klubovi ne igraju europska natjecanja, a bez jake konkurencije i utakmica nemoguće je napredovati na pravi način … Nikad nam klubovi nisu bili ovako financijski ‘nemoćni ” tako da npr. Medveščak, koji dominira ligom par godina, ne može van granica odigrati korektnu utakmicu npr. protiv Celja, koje je prosječna ekipa, a o ostalim ekipama da ne govorim. Nažalost, to je trenutna hrvatska stvarnost u ženskoj košarci ali i mnogim drugim sportovima

– Smatrate li da se puno naših dobrih mladih košarkašica jednostavno “izgubi” na prelazu iz juniorskog u seniorski status? Zašto je to tako? Budu odlične mlade košarkašice pa ih kasnije nema nigdje! Ni seniorke nam se ne razvijaju kvalitetno kao npr. u drugim europskim zemljama. Dok su kao kadetkinje i juniorke “čitale su lekciju” pod koševima Europljankama, a kad postanu juniorke ispada da su npr. Francuskinje brže napredovale, da su postale čvršći oslonac svojih ekipa?

– U kadetskoj ili juniorskoj kategoriji igračice igraju protiv jedne ili dvije generacije dok kad uđu u seniorke igraju protiv najboljih igračica iz 15-16 generacija i ne mora apriori jedan ili dva rezultata u mlađim kategorijama značiti da imamo u budućnosti ekstra seniorske igračice. Pitanje je i kako je rezultat ostvaren jer moguće je ostvariti rezultat u mlađim kategorijama na razne načine, ali ne smije biti na uštrb mladih igračica koje igraju pozicije u igri koje neće moći kao seniorke uspješno igrati ili raznim sustavima presinga, zonskog presinga ili zonske obrane, koje u vrhunskoj seniorskoj košarci danas neće proći. Samo rezultat ostvaren na individualnoj tehnici i brzini mladih igračica daju garanciju istih rezultata u seniorskoj kategoriji.

– Što kažete na žensku reprezentaciju Hrvatske? Nismo se plasirali na Europsko prvenstvo 2019., nije nas bilo ni na onom pethodnom… Nigdje nas nema?

– Nije dobro da se nismo plasirali na Europsko prvenstvo dva puta zaredom jer padamo na Fibinoj ljestvici i svake iduće natjecanje nas čeka sve teži ždrijeb. Naravno, kako nas nema na tim europskim smotrama, to povlači i sve manji interes jakih europskih klubova za naše igračice i trenere, a ako cure ne igraju europska prvenstva ili europska klupska natjecanja (Euroliga ili Eurocup), teško je očekivati da budu konkurentne najboljima zbog nedostatka iskustva i jakih utakmica. Iako imamo nekoliko zaista talentiranih i potentnih igračica koje nagovještavaju puno svjetliju budućnost, ako se posloži dobra kombinacija mladosti i iskustva, mogli bismo igrati dobru košarku brzu i atraktivnu. Mislim da je problem da gotovo u svim kategorijama igramo nekako sporo misleći pri tome na pas igru jer po meni je dodavanje vrlo bitan segment igre, a također i igra bez lopte što se često zanemaruje.

– Seniorska Hrvatska nema izbornika?

– Ja sam 2009. imenovan na izborničku poziciju kada smo bili na 56. mjestu na Fibinoj tablici bez ijedne pobjede. Na europskim prvenstvima od davne 1999. godine igrali smo brzu košarku, gotovo run and gun, i uspjeli kroz teške kvalifikacije izbaciti Italiju i Belgiju, zatim  na Europskom prvenstvu jako oslabljeni bez Jelavić i Rezan, koje su bile ozlijeđene, i bez Lelas od druge utakmice kad se ozlijedila doći do 5. pozicije na Europskom prvenstvu koje nas je dovelo do olimpijskih kvalifikacija na kojima smo pobjedama nad Korejom i Canadom otišli u London.

– I za kraj, kad sve zbrojite i oduzmete, kakva je perspektiva hrvatske ženske košarke? Stalno se nešto pokušava, a nikako konkretno nešto napraviti!

– Mislim da možemo  igrati dobru, brzu i atraktivnu košarku jer imamo potencijala za to. Konkurencija u ženskoj košarci je ogromna, mislim da ima bar 20-tak ekipa gdje može pobijediti svatko svakoga i treba uz dobru igru, kojom treba biti konkurentan svima, imati još i dozu sreće za ostvariti velike rezultate.

Nismo ga namjerno ništa pitali o tome hoće li se vratiti na mjesto izbornika. Iz pouzdanih izvora saznali smo da mu je Stručni savjet za žensku košarku jednoglasno dao potporu i sad se očekuje odluka Upravnog odbora HKS-a o imenovanju. Ako bude imenovan, obećao nam je novi intervju, a onda ćemo detaljno razgovarati samo o reprezentaciji.