Hrvatska
Cedevitin je plan u sljedeće dvije godine u svoje redove dovesti sve najbolje što Hrvatska ima

Cedevitin je plan u sljedeće dvije godine u svoje redove dovesti sve najbolje što Hrvatska ima

Autor: Vlado Radičević tportal Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Vitamini mijenjaju strategiju.

Košarkaški klub Cedevita, klub koji godinama kao glavni sponzor financira tvrtka Atlantic grupa na čelu s Emilom Tedeschijem, tijekom ove sezone u kojoj su najveći kandidati za osvajanje još jedne titule prvaka Hrvatske, odlučio je napraviti velik zaokret – piše Vlado Radičević, novinar t-portala. 

Tekst je star dvadesetak dana, ali vrlo zanimljiv zbog aktualnih događanja u ABA ligi i Euroligi. U međuvremenu ime sugovornika Veljka Mršića je spomenuto kao izvjesna zamjena za aktualnog izbornika Dražena Anzulovića.

Mršić za tportal ističe kako je dugoročni plan kluba smanjenje broja stranih pojačanja i oslanjanje na najbolje mlade hrvatske košarkaše. Plan je u sljedeće dvije sezone dovesti u klub sve najbolje što ima Hrvatska i s takvom momčadi, uz pažljivo birana strana pojačanja, zaigrati u Euroligi, najelitnijem klupskom košarkaškom rangu. Od 2005. godine, kada je poznati hrvatski poduzetnik Emil Tedeschi sa svojim najbližim suradnicima odlučio uložiti novac u sport u koji je zaljubljen od malih nogu, klub je do ove godine ukupno osvojio 13 trofeja, uključujući pet titula državnog prvaka i sedam titula pobjednika Kupa 'Krešimir Ćosić'. Na prvi trofej Tedeschi i njegovi suradnici – usprkos potrošenim milijunima kuna i velikom broju poznatih hrvatskih igrača koje su angažirali - čekali su sedam sezona, sve do veljače 2012., kada im je slovenski veteran Matjaž Smodiš, za kojeg kruže glasine da je još uvijek najskuplji igrač u povijesti kluba (nekadašnji igrač moskovskog CSKA, s kojim je bio prvak Europe), donio titulu pobjednika hrvatskog kupa. Tada je krenula serija osvajanja hrvatskih trofeja i nevjerojatna dominacija koju su tek povremeno uspjeli prekinuti Cibona i Zadar, o čemu svjedoči serija od pet titula prvaka Hrvatske i šest osvojenih kupova u nizu. I sve vodi prema tome da će se serija osvajanja domaćih trofeja nastaviti...

ATLANTIC GRUPA U 14 GODINA ULOŽILA STOTINE MILIJUNA KUNA 

U 14 godina, koliko Emil Tedeschi ulaže značajna sredstva u košarku, bilo je pogrešaka. Bilo je puno skupih pojačanja, u klubu su za velik novac igrali stranci sumnjive kvalitete i bilo je jako skupih trenera koji nisu napravili iskorak. No, s druge strane, bilo je i financijski sjajnih poteza… 

 - Svatko tko radi, taj i griješi, počevši od mene. Tko je bezgrešan, ništa ne radi i samo priča po kafićima. Bitno je da čovjek koji griješi uvidi svoje pogreške i da to više ne ponavlja. Košarkaški klub Cedevita tako se može pohvaliti time kako je zadnjih godina napravljeno puno dobrih stvari, ali smo svi u klubu itekako svjesni toga da je konkurencija u Hrvatskoj u velikom padu i stoga nas osvojeni trofeji ne smiju zadovoljavati. Trebamo više težiti boljim stvarima, vidjeti gdje su se radile greške jer ima puno stvari koje se mogu popraviti -  kazao nam je sportski direktor KK Cedevita Veljko Mršić, nekadašnji kapetan Cibone i dugogodišnji hrvatski reprezentativac. I kada se govori o ciljevima, tu je situacija vrlo jednostavna - biti stalnim sudionikom europskih natjecanja (Euroliga ili Eurokup) i napokon osvojiti trofej koji svi u klubu toliko žele, a nikako da uhvate. Titulu prvaka regionalne ABA lige, u kojoj se KK Cedevita bez prekida natječe od sezone 2008./2009., kada je dobila pozivnicu. Četiri puta su stigli do velikog finala i sva četiri puta su poraženi. 

ČETIRI FINALA REGIONALNE ABA LIGE I ČETIRI PORAZA 

Kada je u pitanju regionalna ABA liga, Mršić, koji je godinama radio kao trener i sjedio je, između ostalog, na klupi Cedevite, naglašava kako su svi u klubu jako ambiciozni, počevši od predsjednika Tedeschija, no kako na treneru Slavenu Rimcu i igračima nema pritiska.  

- Ne treba smetnuti s uma to da smo, kada smo nakon 4. kola Slaven Rimac i ja preuzeli svoje funkcije, bili predzadnji s omjerom od jedne pobjede i tri poraza. A situacija nije bila sjajna jer su nas u sljedeća dva kola čekale utakmice s Budućnosti i Crvenom zvezdom - kaže Mršić. S obzirom na novu klupsku politiku morali bi donijeti odluku s kakvom momčadi bi igrali u tako snažnom natjecanju. - Dugoročni cilj je da dođemo do Eurolige, prema kvaliteti drugog najjačeg sportskog natjecanja u Europi, odmah iza nogometne Lige prvaka. Euroliga je natjecanje koje traje šest i pol mjeseci i od ukupno 30 kola svaki klub kod kuće igra 15 utakmica, što znači da u Zagreb dolaze najbolji europski klubovi iz metropola kao što su Moskva, Madrid, Istanbul, Milano, Barcelona i drugi - dodaje Mršić, priznavši kako će prema njegovoj viziji Cedevita za takvu ligu ligu biti spremna tek za nekoliko sezona. 

Kada je ovogodišnja momčad u pitanju, ona je doživjela puno promjena u svega nekoliko mjeseci, a osim španjolskog trenera Sita Alonsa, koji je dobio otkaz nakon katastrofalnog ulaska u sezonu, odavno su bivši igrači kao što su skupi stranci Vitor Benite, Josh Magette, Augusto Lima, James Bell, Pablo Aguilar… Okosnicu momčadi čine hrvatski reprezentativci Filip Krušlin, Toni Katić, Ivan Ramljak, Jakov Mustapić, a kao glavni igrač nametnuo se Amerikanac Jacob Pullen, koji je stigao dolaskom Slavena Rimca na klupu upravo na Mršićevo inzistiranje. Pod košem puno toga ovisi o centru iz Međugorja Andriji Stipanoviću, kojem pomažu Karlo Žganec i veteran Marko Banić, a od stranaca koji su 'preživjeli' jer su pokazali kvalitetu u momčadi su od početka sezone Amerikanci Elgin Cook i Justin Cobbs. Tijekom sezone stigao je Slovenac Edo Murić pa je tako Cedevita dobila konture potpuno drukčije momčadi nego što je bila na početku, kada je najavljivana kao 'atraktivna i napadački moćna'. Ova momčad je radna, borbena i kombinacija je mladosti i iskustva. I ovakva kakva je, slagana u hodu, i kada je sve otišlo u pogrešnom smjeru, zapravo nema pravu konkurenciju u Hrvatskoj…

 Naime, kako je u klubu odlučeno, napravljen je veliki zaokret i u sezonama koje dolaze smanjit će se broj stranih igrača, s naglaskom na Amerikance, na koje je klub posljednjih godina potrošio velik novac, a okreću se hrvatskim košarkašima te najboljim mladim igračima iz regije. 

- U zadnjih desetak godina, koliko Cedevita igra u regionalnoj ABA ligi, napravio se solidan posao u tom segmentu, ali može i mora biti bolje. Neki naši igrači iz omladinskog pogona zaigrali su za hrvatsku reprezentaciju, poput Ivana Buve ili Jakova Mustapića ili Martina Junakovića. Cilj nam je u budućnosti podići to na višu razinu kako bismo iz omladinskog pogona, u kojem zaista ima velikih talenata, izbacili što više igrača za prvu momčad. No cilj nam je dovoditi u klub i ekstra potencijale iz cijele Hrvatske kako nam se ne bi dogodilo da nas zaobiđu šarići, žižići, zupci, hezonje i slični', dodao je Mršić, itekako svjestan toga kako će se teško moći nositi s bogatim klubovima poput Real Madrida ili Barcelone. Najveći hrvatski talenti koji su ljetos postali kadetski prvaci Europe, poput 16-godišnjaka Roka Prkačina (Cibona) ili Borisa Tišme (Real Madrid), u ovom trenutku izgledaju – nedostižni. Na popisu želja sigurno je i nadareni šibenski centar Tomislav Ivišić, za kojeg se već sada raspituju neki moćni europski klubovi.

 No kada je Cedevita u pitanju te uvjeti za treniranje koje pružaju igračima u Domu košarke, u drugom paviljonu Zagrebačkog velesajma, u kojem su svojim novcem uredili megakompleks, takvim centrom za treniranje ne može se pohvaliti baš puno klubova u Europi. U regiji su po tom pitanju bez premca. Upravo takvi uvjeti mamac su za mlade igrače, a često ključnu ulogu odigraju i roditelji. Jer u Cedeviti je odavno postavljeno pravilo da je škola na prvom mjestu. 

- Istina, imamo jako dobre uvjete, ali sličan trening-centar ima i puno dugih klubova u Europi, poput Reala, Barcelone, Varesea ili Unicaje iz Malage, gdje sam proveo lijepe igračke dane. U Hrvatskoj je uz nas jedino Zadar napravio pomak na bolje, dok primjerice Split i dalje boravi u dvorani staroj više od 40 godina, a Cibona – koja je nekada bila avangarda – koristi istu dvoranu i isti internat u kojem sam i ja bio smješten kada sam kao klinac od 15, 16 godina stigao pod Toranj. Znači, Cedevita se, kada su uvjeti za treniranje u pitanju, nema što žaliti i u tom segmentu smo al pari najboljim europskim klubovima. Uostalom, kada je na početku ove sezone otkaz na mjestu trenera dobio španjolski stručnjak Sito Alonso, razlog je bila jako skupa momčad s puno stranih pojačanja i loši rezultati. Uz njega, otkaz je dobio dugogodišnji sportski direktor Matej Mamić, jedan od najodgovornijih za to što su posljednjih godina u klub dolazili 'skupi stranci sumnjive kvalitete'. Naime, u sezonama u kojima se 'na silu željelo u Euroligu', prema dostupnim informacijama ljudi bliskih KK-u Cedevita, budžet kluba iznosio je više od 35 milijuna kuna, od čega je na plaće igrača prve momčadi otpadalo između 1,5 i dva milijuna eura. Postavlja se pitanje je li opravdan novac koji je Emil Tedeschi odlučio svih ovih godina potrošiti na skupa pojačanja i često već potrošene igrače? Stručnjaci smatraju da je Tedeschi sa svojim suradnicima odlučio umjesto u marketing, pogotovo kada su TV reklame u pitanju, velik dio novca uložiti u svoju drugu ljubav – košarku. A zahvaljujući širenju tržišta i uspjehu momčadi u regiji brend Cedevite postao je poznat u cijeloj Europi. Prema dostupnim podacima, Atlantic grupa, kao glavni sponzor KK Cedevita, ostvarila je prihode od prodaje od 5,3 milijarde kuna, što u odnosu na prethodnu godinu predstavlja organski rast od 4,2 posto, dok je nominalni rast 0,3 posto. Pritom je ostvarena neto dobit nakon manjinskih interesa od 244 milijuna kuna, a dio profita – što tvrtka i ne osjeti – Emil Tedeschi odučio je investirati u košarku. Uz sve navedeno treba reći kako je klub dobro zaradio, gotovo tri milijuna eura, kada je košarkaški pogon u pitanju na dva igrača iz Bosne i Hercegovine, Jusufu Nurkiću i Džananu Musi, koji su kao tinejdžeri stigli u Cedevitu 'jer su čuli da je najbolji klub u
regiji za razvoj mladih igrača'.

Pogotovo je zanimljiva priča o tome kako je trofejni hrvatski trener Aco Petrović, kada je bio glavni strateg KK Cedevita, u klupsku blagajnu stavio milijun i tristo tisuća eura zahvaljujući svom instinktu i prodaji centra Jusufa Nurkića u NBA momčad Denver Nuggets u ljeto 2014. Ukratko, Petrović je u ljeto 2012. direktno nazvao Emila Tedeschija i rekao mu da odmah pripremi novac za Nurkića koji ga je impresionirao… 

- Čim sam vidio Nurkića kako igra i kako izgleda na terenu, odmah sam nazvao Tedeschija i kazao mu da ima 48 sati da potpiše Nurkića jer će ga inače uzeti Partizan ili Crvena zvezda. Ubrzo je Cedevita s Nurkićem potpisala četverogodišnji ugovor na neviđeno. Srećom da me Tedeschi poslušao - kazao je jednom prilikom za tportal Petrović, trener koji je s Cedevitom 2011. godine osvojio treće mjesto u Eurokupu, drugom po jačini klupskom natjecanju u Europi, te je usput igrački afirmirao Donatayea Drapera, Amerikanca koji je jedno vrijeme igrao za hrvatsku reprezentaciju. Sve ove godine kroz klub su prošli mnogi bivši i sadašnji hrvatski reprezentativci kao što su Marino Baždarić, čiji je dres s brojem 45 umirovljen i koji danas radi kao šef omladinskog pogona, zatim Slaven Rimac, trenutačno trener prve momčadi, a na dugom popisu poznatih igrača svakako su nesuđeni NBA centar Stanko Barać, bivši NBA košarkaš Roko Leni Ukić, zatim Marko Tomas, bivši NBA igrači Dalibor Bagarić, Damjan Rudež i Damir Markota, potom Andrija Žižić, Damir Milačić, Bariša Krasić, Vladimir Krstić, Vedran Vukušić, Goran Suton, Luka Žorić, Miro Bilan, Mario Delaš, Nemanja Gordić, Tomislav Zubčić i drugi. Preko Cedevite su do dresa hrvatske reprezentacije stigli Luka Babić, Ivan Ramljak, Marko Arapović, Toni Katić… Od stranih igrača, osim spomenutih Jusufa Nurkića, Džanana Muse te naravno Dontayea Drapera i Matjaža Smodiša, koji su ostavili dubok trag u klubu, u Cedeviti su igrali još Chris Warren, Mickaël Gelabale, Corsley Edwards, Bracley Wright, Vlado Ilievski, Nolan Smith, James White, Henry Walker, John Shurna, Pierre Jackson, Demetris Nichols i drugi. Od stranih trenera, klub su vodili Crnogorac Slobodan Subotić Piksi, Slovenac Jurij Zdovc i kratko trofejni srpski trener Božo Maljković, koji je pod čudnim okolnostima napustio klub preko noći. U ljeto 2013. na klupu Cedevite stigao je bivši hrvatski izbornik Jasmin Repeša potpisavši trogodišnji ugovor navodno težak gotovo milijun eura. Na koncu je klub i na Repeši nešto zaradio od odštete jer je nakon dvije odrađene godine otišao u Armani Milano. I tu dolazimo do ključnog čovjeka nove Cedevite, Veljka Mršića, koji je te dvije godine bio Repešin pomoćnik. U dvije samostalne sezone Mršić je osvojio dva prvenstva, dva kupa i izborio je plasman među najbolje klubove Eurolige, ali to nije bilo dovoljno da ostane na klupi. No nakon nekoliko loših poteza – kada je klupska politika u pitanju – Mršić se vratio. Ali na poziciju sportskog direktora, dakle glavnog arhitekta nove Cedevite. 

 - Ključnu ulogu, kada je moj povratak u klub u pitanju, imao je upravo Emil Tedeschi, koji me nakon jednog poraza Cedevite nazvao i sve smo vrlo brzo dogovorili, pogotovo kada je u pitanju strategija i novi put kojim klub treba ići. Dugoročan plan je da ne skrećemo s tog puta, bez obzira kakvi budu rezultati - kazao nam je Mršić te je tako klupu zamijenio – uredom.  - Nedostaje mi rad na parketu, nedostaje mi adrenalina koji nosi trenerski posao, a s druge stane sam svjestan toga kako iz ove uloge koju imam mogu puno više napraviti da se dugoročno sve posloži onako kako smo zacrtali. Važno je naglasiti da ćemo sve napraviti da kod naših mladih igrača razvijemo košarkaški, ali i ljudski potencijal. Jasno je da neće svi uspjeti u košarci, ali nam je izuzetno važno da uspiju kao ljudi u svim ostalim sferama života. 

Na pitanje kako bi u jednoj rečenici opisao Emila Tedeschija, čelnog čovjeka Atlantic grupe s kojim se godinama poznaje i surađivao je u dva navrata, s osmijehom je rekao: 

- Poznato je to da gospodin Emil Tedeschi jako voli košarku. To je čovjek koji je toliko zauzet poslom, a opet minimalno jednom tjedno dolazi rekreativno igrati u Dom košarke. Njegov entuzijazam i ljubav prema košarci su neopisivi i svakome tko površno prati ovaj sport jasno je kako bi hrvatska košarka bila na jako niskim granama da nema njega.