Tomislav Ivošev i ove sezone će nastupiti na PRO 3X3 Touru: Basket mladima daje veliku priliku

Nova sezona sve popularnijeg PRO 3x3 Toura 2026 driven by Opel donosi nastavak rasta i dodatno učvršćivanje 3x3 košarke na domaćoj sceni. Serija turnira kreće u Dalmaciji uoči početka turističke sezone i to u Trogiru, a i ove će se godine igrati u deset hrvatskih gradova, na atraktivnim lokacijama koje ovaj format čine posebno privlačnim i igračima i publici.

Uoči početka sezone o aktualnom trenutku i razvoju 3x3 košarke govorio je Tomislav Ivošev u intervjuu za Basketball.hr. Iskusni 36-godišnji igrač rođen u Novom Sadu iza sebe ima bogatu međunarodnu karijeru – igrao je i razvijao se u Grčkoj, Mađarskoj, Kataru, Srbiji i SAD-u, a danas paralelno djeluje u klasičnoj košarci pet na pet koju igra profesionalno u Mađarskoj za klub Körmend te je aktivan svakog ljeta i u 3x3 sustavu, gdje je uključen i u rad s reprezentacijom Mađarske.

Dolazi iz sredine koja je sinonim za svjetski vrh 3x3 košarke, sustava Novog Sada Al-Wahde, četverostrukih svjetskih i dvostrukih europskih prvaka, pa njegov pogled na razvoj igre ima dodatnu težinu. Upravo kroz taj kontekst objašnjava i transformaciju uličnog basketa - od igre na asfaltu i onog klasičnog „pobjednik ostaje” mentaliteta do profesionalnog, globalno organiziranog sporta koji je ulaskom u olimpijsku obitelj doživio snažnu ekspanziju.

Ivošev se u razgovoru osvrnuo na razlike između „uličnog” i FIBA 3x3 formata, prednosti koje ovaj stil igre donosi mladim igračima, ali i sve veću povezanost s klasičnom košarkom. Dotaknuo se i vlastitih planova, potencijalnog nastupa na turnirima u Hrvatskoj, kao i dugoročnog cilja - nastupa na Olimpijskim igrama.

 „Basket je postao ozbiljan biznis, a mladima daje ogromnu priliku”

Tomislav ili Tamaš kako te zovu u Mađarskoj, kako objašnjavaš fenomen Novog Sada i dominaciju u 3x3 košarci?

„Tajna Novog Sada, što se tiče basketa, može biti to što je jako velika genetska mješavina ljudi. Što se tiče konstitucije igrača s cijelog Balkana, ima dosta različitih tipova. Naravno, razlog je i što grad ima jako puno terena i ja, kao i većina ovih ostalih ekipa koje sada igraju, puno smo vremena provodili vani, igrali basket na kultnom novosadskom igralištu Štrand. Tu je bilo jedno pravilo, ne znam je li još uvijek tako, ali uvijek je bilo – igra se basket i ekipa koja pobjeđuje ostaje na terenu.

Tako je znalo biti i po desetak ekipa pa, ako izgubiš, prođe i po dva sata dok ne dođeš na red. Mislim da se tako gradio taj pobjednički mentalitet. Ukratko, ne smiješ izgubiti, jer ako izgubiš, moraš čekati.”

Koliko se taj „ulični” basket promijenio u odnosu na današnji FIBA 3x3?

„Mislim da ga je FIBA svojim pravilima ubrzala i postao je dinamičniji. Kako je postao moderan olimpijski sport i kako su ekipe iz Srbije i okoline postale jedne od vodećih, taj basket koji smo igrali na ulici i igralištima prihvatio je FIBA pravila pa se dosta basketa, koliko vidim, danas igra po tim pravilima na vanjskim terenima. Jedino ove starije ‘njuške’, koje igraju po starijim mjestima, imaju i dalje stara pravila, ha, ha.

No, u globalu mislim da je sport moderniziran i da to svima odgovara, sada se uključuje i dosta mladih igrača. Pogotovo što je to alternativa košarci 5 na 5, gdje igrači koji se ne mogu probiti na višu razinu imaju priliku u basketu pokazati što znaju jer imaju više mogućnosti.

Svake godine ima sve više turnira, raznovrsnije je, na tim putovanjima upoznaješ više ljudi i mislim da je sport na pravom putu.

Meni se jako sviđa jer si stalno u pokretu, upoznaješ nove ljude, nisi vezan za dvoranu. Tereni su na raznim mjestima, na lijepim i atraktivnim lokacijama, često u Hrvatskoj uz more, na glavnim trgovima, čak su turnire radili i na vrhu zgrada. Mislim da je dinamičnije, ekskluzivnije i prihvatljivije gledateljima. Kada ljudi dolaze gledati klasičnu košarku, dolaze u dvoranu. Ovdje, ako si na rivi, uz more ili u centru grada, kao neki slučajni prolaznik možeš stati i reći ‘vau, što je ovo, kako je zanimljivo’. Tako da je drugačije - slično, ali opet nije isto.”

Još si aktivan – gdje si trenutačno i kakvi su ti planovi?

„Ja sam još uvijek aktivan u 5 na 5 košarci, trenutačno sam u Mađarskoj, u Körmendu, u prvoj ligi. Imam ugovor još jednu sezonu s njima tako da ostajem i sljedeće godine kod njih. Preko ljeta sam uključen u 3x3 košarku i bit ću uz reprezentaciju Mađarske, naravno u prvom timu ako bude potrebno da pomognem kao igrač, ali i kao pomoćni trener u U23 reprezentaciji. Imamo plan u Mađarskoj da se mlađe generacije još više uključe u razvoj i da se radi s njima. Ako oni budu zdravi i sve bude kako treba, ja ću ustupiti svoje igračko mjesto nekom mlađem. Bit ću tu kao pomoć na treninzima i na utakmicama da pomognem trenerima i Savezu. Dakle, to je neki plan, a obzirom da sam aktivan i u dobroj sam formi, ako bude potrebno mogu igrati, ali prvenstveno mi je cilj pomoći mlađima da dobiju priliku.”

No, nema sumnje kako su vam Olimpijske igre i dalje motiv. Ako dođete u priliku izboriti nastup u Los Angelesu to bi bilo ostvarenje snova?

„Nisam igrao na Olimpijskim igrama iako sam trebao igrati za Srbiju, ali FIBA nije dozvolila. Razlog? Taj što sam ranije igrao za mađarsku reprezentaciju, a prema pravilima nisam mogao mijenjati državu za koju igram. FIBA je tu dosta stroga iako je bilo nekih iznimki gdje su igrači mogli promijeniti državljanstvo i reprezentaciju. No, možda je razlog taj što bih, da sam igrao za Srbiju, bio u dominantnoj ekipi koja bi lako došla do zlata, ha, ha. Šalim se malo…

No, ako me pitate taj motiv kod mene i dalje postoji i nisam to prekrižio. Volio bih igrati na Olimpijskim igrama, ali isto tako kao što sam rekao želim se još aktivnije uključiti u rad s mlađima i cilj nam je nekako izboriti Olimpijske igre u Los Angelesu 2028.

I dalje sam fizički i psihički u dobrom stanju, ali mislim da ipak prednost treba dati mlađima da steknu iskustvo. Vidjet ću kakva će situacija biti, još nisam donio odluku, ali preko ljeta ću sigurno igrati turnire u Srbiji i Hrvatskoj kako bih ostao aktivan.

Gdje te ove godine možemo gledati na PRO 3x3 Touru u Hrvatskoj. Raspored si vidio?

„Koliko sam upoznat s rasporedom reprezentacije, trebali bismo biti na turniru u Zagrebu 29. i 30. svibnja. Vjerojatno ćemo igrati još neke turnire, plan je ići i na otok Hvar krajem lipnja. Vidio sam i da se igra na Bolu početkom srpnja. Tamo bih stvarno volio doći, i kao igrač i kao gledatelj jer obožavam otok Brač i jadransku obalu. Inače, bio sam prošle godine na tom području na odmoru, konkretno  u Makarskoj, i jako mi se svidjelo. Navratio sam do Bola na poznatu plažu Zlatni rat i mislim da je to odlična lokacija za turnir. Volio bih opet biti tamo pa ću svakako pokušati organizirati dolazak. Bio sam i u Zadru na PRO 3x3 Touru 2022. godine. Predivno”

Koliko 3x3 košarka može pomoći igračima iz klasične košarke pet na pet?

„Mislim da igrači nemaju predrasude, nego više treneri koče razvoj 3x3 košarke. Iz mog iskustva i onoga što sam vidio u Mađarskoj, igrači paralelno igraju i 5 na 5 i 3x3. Meni je basket u karijeri jako puno pomogao jer je dinamičniji i fizički zahtjevniji.

Kad sam se vratio na 5 na 5, puno sam lakše podnosio kontakt i bio bolji u obrani. U napadu mi je pomoglo jer u basketu moraš donositi brze odluke - dodavanje, šut, sve.

Nema tranzicije kao u 5 na 5, sve se odvija brzo i nema vremena da nakon lošeg poteza tuguješ ili nakon dobrog slaviš. Uz to je i psihički zahtjevnije, ali i fizički. Mladi igrači mogu jako napredovati. Preporučio bih im da preko ljeta igraju basket jer će napredovati taktički, tehnički i mentalno. Meni je nakon basketa igra 5 na 5 sporija i lakša. Bolje vidiš teren i reagiraš brže.

Možeš li dati neki savjet mladima koji još nisu donijeli odluku?

„Savjet mladima je da, ako mogu, naprave svoju 3x3 ekipu i uključe se u turnire. Hrvatska ima odlične turnire na lijepim lokacijama pa mogu spojiti odmor i igranje. Basket je savršen za razvoj igrača, posebno između 18 i 23 godine. Upoznaješ ljude, putuješ i napreduješ u oba formata.”

Što je s ozljedama, mnogi treneri govore da ipak postoji velika razlika između 3x3 košarke i klasične 5 na 5 košarke?

„Iskreno, imao sam više ozljeda u 5 na 5 nego u 3x3. U basketu se ne sjećam da sam bio ozlijeđen, da kucnem u drvo… Mislim da se više ozljeda događa u 5 na 5, posebno onih težih. U 3x3 postoji fizički kontakt, ali su igrači fizički spremni i to je važno. U 5 na 5 ima više prostora za pad koncentracije, dok u 3x3 nemaš vremena razmišljati o ničemu sa strane pa čak i ako te neka djevojka gleda, ha, ha. Konstantno si fokusiran. Zato mislim da je 3x3 bolji za mentalni i fizički razvoj igrača.”

Danas je 3x3 košarka i ozbiljan posao i igrači mogu dobro zaraditi?

„Basket je postao ozbiljna organizacija, od FIBA-e do svih ostalih koji organiziraju turnire. U Hrvatskoj je u zadnje dvije godine jako napredovao. Turniri su ozbiljni, na dobrim lokacijama, donose dosta bodova i dolaze jake ekipe.

Ova regija, dakle Srbija, Hrvatska, Slovenija, Crna Gora i Austrija, imaju vrhunske 3x3 ekipe. Mladi igrači imaju priliku igrati protiv najboljih na svijetu u svom gradu, a to je ogromno iskustvo.

Uz sve to danas se može i dobro zaraditi u 3x3 košarci i nije kao prije 10-ak godina kada si morao sam financirati put. Sada možeš pokriti troškove i još lijepo zaraditi. I ogroman plus je što najbolji imaju priliku igrati na Olimpijskim igrama, što je svakom sportašu najveći cilj.

Spomenuli ste koliko je vama pomogla 3x3 košarka u razvoju, ali treneri tako ne razmišljaju?

„Mislim da treneri trebaju promijeniti mišljenje i shvatiti da 3x3 pomaže razvoju igrača. Uostalom, vidjeli smo primjere igrača koji su igrali 3x3 pa se vratili u 5 na 5 i postali jedni od najboljih u svojim ekipama. To se dogodilo nama u Mađarskoj i to vam mogu potvrditi, ali ne bih o imenima. To pokazuje koliko 3x3 može pomoći.

Mislim da bi bilo idealno da svaka 5 na 5 ekipa ima i svoju 3x3 ekipu. Igrači koji ne igraju puno mogli bi se razvijati kroz basket. Ja sam veteran tog sporta i mislim da 3x3 i 5 na 5 trebaju ići zajedno i pomagati jedan drugome.

Vidimo i igrače koji su završili 5 na 5 karijeru pa napravili odlične karijere u 3x3 i danas zarađuju više. To dovoljno govori o razvoju ovog sporta.”