Niti jedan klub više nema takvu političku podršku i nikad neće imati takve privilegije kakve je kroz rat i nakon njega dok se Hrvatska dizala iz pepela imala Cibona

Uzmite svoj dio kolača 

Cibona je na sportskom terenu izgubila mjesto u regionalnoj ABA ligi. Dođe li do proširenja lige Zagrepčane bismo i sljedeće godine mogli gledati među najboljim momčadima lige koja sve više gubi na vjerodostojnosti. Plati li 250 tisuća eura pozivnicu, eto Cibone i dogodine, jedne nedjelje točno u podne, pred 100 gledatelja u Beogradu na gostovanju kod Mege.

Neki će reći kako nije u redu da Cibona ispadne jer lani, zbog širenja lige, nije ispala Krka, pa 2019. zbog fuzije s Cedevitom nije ispala Olimpija, pa...

Ustvari, Zadar je valjda jedini klub s velikom tradicijom i osnivačkim pravima za kojeg se nije pronašla rupa u propozicijama pa je jednu sezonu proveo igrajući samo hrvatsko prvenstvo. Ali, sve da i Cibona ostane u regionalnoj eliti i da ista ta liga preživi sve izazove koji se pred njom pojavljuju, pitanje je kakvog to ima smisla. Čak ako se odluči za igranje ABA 2 lige ili nastup u FIBA-inom klupskom natjecanju Cibona prvo mora krenuti u potpunu rekonstrukciju.

Sjećate li se kako su početkom sezone, u zadnji tren, Cibosi složili prilično respektabilnu momčad te najavili pohod na duplu krunu u domaćim natjecanjima i plasman u doigravanje ABA lige. Onda je pod velom tajni trener Chris Thomas skoknuo riješiti neke privatne probleme doma u SAD, pa ga je, dok on to ne riješi, zamijenio Bariša Krasić. Vrlo brzo je na njegovo mjesto stigao Josip Sesar, u to vrijeme izbornik hrvatske reprezentacije, a Chrisa nitko nije ni spominjao.

Rezultata nije bilo. Istina, bilo je ozljeda, puno utakmica, putovanja, ali bilo ih je i kod Zadra. Rezultati Cibone ove sezone nisu na razini imena koja su nosila njezin dres. I to je istina od koje moraju krenuti svi oni koji žele Ciboni dobro. Štoviše, čak 28 poraza u 32 regionalna nastupa su debakl, baš kao i omjer u domaćem prvenstvu koji je bio na razini Kvarnera 2010, ekipe koja je prošle sezone igrala drugorazrednu Prvu ligu. Cibona si je priuštila 15 poraza u ligi i tri dodatna u doigravanju.

Trulo je u Ciboni puno toga, ali oni koji su pristali nositi njezin dres i voditi ju s klupe znali su što ih čeka. Primjera radi, kada je Cibona kročila put prema svom zadnjem trofeju, Kupu Krešimira Ćosića 2023. godine, Zadar je bio pred raspuštanjem momčadi. Gradski proračun je bio u blokadi, igrači obaviješteni da su slobodni nakon završnice Kupa. Trener Danijel Jusup je ustrajao na održavanju momčadi na okupu. Dečki su izgubili četvrtfinale Kupa od Cibone na jednu loptu, a onda uzeli naslov prvaka Hrvatske, pa Krešin kup, pa još jedan naslov prvaka i evo ih sada u finalu domaćeg prvenstva. Klub je u međuvremenu riješio predstečajnu nagodbu i izašao, uz pomoć Grada, iz financijske krize. Ta energija i pozitiva krenula je iz svlačionice. A kakva je atmosfera vladala u Ciboninoj najbolje govore riješi Josipa Sesara koji je nakon jednog poraza očajnički zavapio: "Ova se ekipa, čini mi se, navikla na poraze s malom razlikom. Super im je kad izgubimo u Splitu s dva razlike, super im je i kad ovdje izgubimo s tri."

Porazi su se nizali, mali klubovi su upisivali povijesne pobjede nad Cibonom, a Sesar je i tijekom zadnje utakmici sezone na time-outima vodio bitku s nemotiviranim igračima koji, budite sigurni u to, imaju kvalitetu za osvajanje trofeja.

Cibona je s 20 naslova prvaka apsolutni rekorder Hrvatske. Cedevita, koja se preselila u Sloveniju, i Zadar ih imaju po pet. Zadar da vlada još 15 godina u nizu može preskočiti Cibose. A neće. Zašto neće? Jer niti jedan klub više nema takvu političku podršku i nikad neće imati takve privilegije kakve je kroz rat i nakon njega dok se Hrvatska dizala iz pepela imala Cibona. Grabila je Cibona k sebi najbolje sinove iz svih sredina, imala budžet razine ostatka lige, sudački vjetar u leđa. I nije se osvrtala dok se gasio Zagreb, Jolly, na koljenima bili Split i Zadar, u Ljubljani sreću potražila Cedevita. 

Trebaju li istinski ljubitelji košarke slaviti Cibonino urušavanje? Ne, ali ne trebaju ni suze roniti jer se bumerang vratio tamo odakle je bačen. Stabilna i jaka Cibona treba hrvatskoj košarci da pojača konkurenciju, podigne zanimanje za ovim sportom s kojim se svi budimo i s kojim liježemo. Ne treba ju nitko spašavati, neka pogleda ruševine koje je ostavila iza sebe i krene ispravnim putem. U ovom trenutku, ne samo da nema vrijednost na razini Hrvatske, Cibona danas u svim segmentima funkcioniranja nije prva ni u svom gradu. Dapače, u svim segmentima funkcioniranja kaska za Cedevitom Junior, razvojnom momčadi one Cedevite koja je 2019. preselila u Ljubljanu.

Nema Ciboni druge nego krenuti stazama koje su popločali za druge u hrvatskoj košarci. Tu se krije spas.

Pridruži se našem WhatsApp kanalu, skeniraj barkod i postani dio Basketball.hr zajednice