Iza Damira Milačića sjajna je sezona sa sinjskim Alkarom, a potvrda kakav je posao napravio svakako je izbor za najboljeg trenera FAVBET Premijer lige

Podsjetimo, 50-godišnjeg Damira Milačića upravo su njegove kolege treneri izabrali za najboljeg u svojim redovima.

Naime, svi treneri FAVBET Premijer lige birali su najboljeg, a najviše glasova skupio je nekadašnji hrvatski reprezentativac koji je svojim predanim radom Alkar odveo do finala Kupa Krešimira Ćosića (poraz od Splita). Uz to je izboreno i doigravanje za prvaka Hrvatske gdje su zamalo napravili još jedno iznenađenje protiv tog istog Splita...

Nakon ovako dobre sezone stiglo je i priznanje kolega. Koliko vam to znači?

„To je najmjerodavniji način kako se bira netko tko je najbolji, jer struka najbolje poznaje situaciju. Pogotovo sama struka koja je duže u ovom poslu, koja zna otprilike na koji način i kako se radi ovaj posao i koliko je teško napraviti jednu homogenu ekipu koja može ići iznad nekih rezultata koji su zacrtani. Mislim da je to presudilo to što su kolege treneri prepoznali neku ekstra valorizaciju koju sam ja kao trener dao momčadi i dali mi svoj glas na čemu im se neizmjerno zahvaljujem. Ovako priznanje je definitivno lijepo primiti“, kazao je za Basketball.hr Milačić koji se uvijek rado vraćao na klupu sinjskog Alkara.

Sezona koja je iza vas bila je povijesna za Alkar i malo je nedostajalo da napravite pravo čudo i osvojite trofej u Zaboku i to pred više od 500 navijača u sjajnoj atmosferi?

„Što se tiče samog natjecanja u Kupu, osobno i iz igračkih dana ga jako volim igrati, a tako sam nastavio i kao trener. Jako mi je bitno da dođemo što dalje, do same završnice koja je nekad bila najbolja s četiri najbolja, a zadnjih godina to je s osam klubova. U Kupu se po meni stvara jako dobra kemija i kad smo izborili plasman na završni turnir preko Škrljeva, koji ima ozbiljnu ekipu i znao je zapapriti premijerligašima, uoči te utakmice baš smo se jako mobilizirali. Mi smo tu utakmicu prebrodili na najbolji mogući način i na kraju smo rutinski dobili te stigli na završni turnir. U četvrtfinalu smo dobili Kaštelane, sastav koji je igrao izvrsno pripremni period u kojem su pobijedili i Široki, a pogledali smo i utakmicu dan ranije između Cibone i Marsonije u kojoj je sve bilo otvoreno tri minute do kraja. Mi smo sve to maksimalno odmjereno shvatili, dobili smo utakmicu, odmorili igrače koliko se može za polufinale protiv Cedevite junior. U tom okršaju protiv Kaštela smo praktički već u prvom poluvremenu završili posao i svi moji igrači su odradili jedan rutinski posao kroz drugo poluvrijeme. U polufinalu je možda presudio i umor jer je Cedevita imala jako tešku utakmicu protiv Zaboka, a mi smo zapravo jedini imali prostora za kakav-takav dobar odmor. Za Cedevitu smo se jako dobro pripremili i to je ono kad momčad klikne i kad vjeruje od samog početka da se može dobiti. Na koncu smo slavili u produžetku u jednoj fantastičnoj utakmici i izborili smo plasman u finale gdje nas je čekao Split.“

Po rezultatu ispada da je Split lako dobio, ali imali ste svoje šanse?

„Split je bio pripremljeniji, iskusniji, a mi nismo bili toliko dobri kao u prve dvije utakmice. Ispalo je kako smo stvarno imali veliku potrošnju u polufinalu, dok je Split rutinski dobio Cibonu. Uz to su imali više rutine i iskustva da iznesu utakmicu koja im je na kraju zasluženo pripala.“

Foto: Ivica Čavka/KK Split 

Nakon finala Kupa imali ste dosta problema s ozljedama, a klub je krajem travnja napustio i vaš najbolji igrač Noah Gurley. No, sezonom možete biti jako zadovoljni?

„ Apsolutno, Kup je bio jedan trigger, okidač za sve ono što sam ponavljao svojim igračima, a to je da su počeli vjerovati. Mi smo bili najmlađa momčad u FAVBET Premijer ligi i taj drugi dio sezone počeli smo igrati opušteno, ali i maksimalno. I tada smo zapravo počeli pružati najbolje partije. Naveo bih dva momentuma koja su jako bitna bila uz taj Kup. Prvi je bio kad smo doveli Erica Huntera da nam malo rastereti bekove. Doveli smo ga s ciljem, no ne da uzima mjesto Svobodi ili Porobiću, nego da ga imamo kao osiguranje te kao nekoga koji je završio sveučilište Perdue i Butler i ima godinu dana iskustva u Europi. Od njegovog dolaska mi smo bili na sjajnom omjeru i u tom trećem krugu sezone  mi smo pružali svoje najbolje partije. Na početku trećeg kruga smo uspjeli pridobiti Pavla Marčinkovića da nam dođe pomoći, a on je jedan altruističan lik koji jako voli sredinu kao što je Sinj i prošle godine rodila se ta velika ljubav između njega i navijača. On je punim srcem došao u našu ekipu i dao nam je jednu strašnu mirnoću u igri, gdje se nam dobio korektnog igrača koji može na terenu neke stvari primiriti što nismo imali cijelu sezonu. Što se tiče svega, mi smo imali Svobodu i Gurleyja kao stožerne igrače, međutim tu su i doprinosi Jukića, Krešića, Matuline i drugih koji je bio ogroman. Treći krug završili smo sa sedam pobjeda i u play-offu smo definitivno namučili Split.“

Istekao vam je ugovor s Alkarom i trenutačno ste slobodni. Ponuda ima, ali ta ljubav koju imate u Sinju je neopisiva i oni vas svakako žele u novoj sezoni na klupi?

„Ovdje imam kuću i kad govorim o Sinju mogu samo reći kako je to jedna vrlo topla, ali i temperamentna sredina koja možda nama kontinentalcima u početku malo egzotično djeluje, malo možda i divlje, ali s druge strane ovo je super kraj koji voli jako borce, voli fajtere i ja sam znao da sa svojim mentalnim sklopom mogu ovdje uklopiti. No, isto tako je bilo potrebno da i ljudi to prepoznaju. Meni je prva utakmica 2012. godine, kad sam došao u Alkar, bila nešto što me jako dojmilo. Kao novopečeni premijerligaški trener prvi puta sam vodio momčad u Sinju i kad su me predstavili cijela dvorana se ustala i zapljeskala. Taj njihov prijem me kupio, bilo je emotivno i tad sam rekao sebi da uvijek davati svoj maksimum u svemu; u energiji, znanju i želja mi je bilo nešto napraviti. Eto, imali smo sjajnu sezonu i ta ljubav je uvijek tu. Jednostavno, ovo je košarkaški grad i žao mi je što se financijski ne možemo malo pokrenuti. S malo većim budžetom, kad bi se javio neki sponzor, mogli bismo napraviti puno više na hrvatskom košarkaškom nebu. Što se mene i Alkara tiče mene ovdje uvijek vraća taj košarkaški ambijent, mene vraća ljubav ljudi i vraća me to da jednostavno, kad dođem u Sinj, doslovce se osjećam kao da sam kod kuće. Često volim reći kako je Sinj, kao što je glasi jedan natpis, hrvatska Caserta!“

Trenutačno ste na odmoru, ali dogovor je očito blizu. Uskoro ćemo znati koji klub ćete voditi?

„Sa svima u Upravi Alkara imam fenomenalne odnose i zajedno smo došli do zaključka da se nešto može napraviti ako se napravi veliki financijski iskorak. U tom slučaju bismo postali puno opasniji za sve ostale klubove, a to je zato što mi imamo što nemaju druge ekipe - nemaju emociju naroda i nemaju subote pripremljenu da se ide na utakmice. U Sinju je poznavanje košarke je na vrlo visokom nivou sa strane navijačkog puka i dobro prepoznaju situacije i u igri. Dakle, svi moji planovi vezani su za Sinj i definitivno je Alkar u prioritetu bilo kakvih pregovora. Međutim, postoje neki klubovi koji su zainteresirani uz dodatak kako sam dvije ponude već odbio. Dok sam na odmoru definitivno ću još malo razmišljati i donijet ću odluku. Ponudu Alkara imam, uvijek postoji želja za ostankom, ali isto tako postoji i želja da napravim iskorak u karijeri. Ali sredina koja me zove mora biti zdrava i taj program mora mi se jako dopasti.“

U sezoni koja je iza nas neki su igrači značajno napredovali. Od prije ste poznati po tome kako gledate baš sve utakmice, od kadeta do seniora i zapisujete bilješke o igračima?

„Pratim sve, ponosan sam na Brandona Johnson koji je bio nepoznat, a nakon Alkara napravio je sjajnu karijeru, pa zatim jedan Matej Perković koji je bio dugo ispod radara, a na koncu je završio u Širokom. Iz ove sezone naveo bih Vitu Porobića kojeg sam prebacio na poziciju playmakera, igrača koji je bio lani u Gorici. Postao je kod nas igrač za završnice, igrač koji je odlučivao u polufinalu Kupa na utakmici s Cedevitom. Tu je i Noa Svoboda kojeg dugo pratim i koji iza sebe ima jako dobru sezonu, a potvrda toga je prelazak u KK Split. Uz sve to napravljeni su i neki iskoraci od strane Krešića i Tomaševića, a pogotovo Mirka Jukića, koji ima neviđene mogućnosti jer može igrati u dva smjera. Kod mene je najbitnija stvar da igrač koji dođe na početku sezone postane na kraju te iste sezone bolji igrač.“

Vaš učitelj Boško Pepsi Božić bio bi ponosan da vidi kakav ste rezultat postili s malim klubom kao što je Alkar te da je doživio nagradu koju ste dobili?

„Pepsi je svakako čovjek koji je najvažniji u mojoj karijeri, a na drugom mjestu je pokojni Mladen Ošanić – Dugi koji mi je bio prvi trener u Jedinstvu iz Gajnica. Pepsi me s nepunih 20 godina postavio za kapetana momčadi u kojoj su bili puno stariji igrači od mene. Pepsi je imao strašan utjecaj u mojoj igračkoj karijeri, ali i trenerskom karijeri. O njemu mogu samo hvalospjevima govoriti i sjećam se da sam, dok je bio živ, uvijek odlazio kod njega da mi da koji savjet. No, osim savjeta znao je kroz šalu puno toga reći, neke stvari koje ti ustanu urezane. Da, Pepsi je posebna osoba u mom životu i za njega me vežu lijepa sjećanja. Uostalom, najljepši dani moje karijere su bili u KK Zagreb kod Pepsija. No, osim Pepsija kasnije je utjecaj na mene kao igrača i kao trenera imao i Nikša Bavčević koji me vodio kad sam došao u Belgiju. Družili smo se samo dvije sezone, ali on je čovjek koji mi je puno pomogao da stasam kao igrač i da budem dobro pripremljen kao trener.“