Intervjui
Regija
Damir Mulaomerović je Katica za sve: Uz klupu Kosova, ove sezone vodit će i momčad Prištine

Damir Mulaomerović je Katica za sve: Uz klupu Kosova, ove sezone vodit će i momčad Prištine

Autor: Saša Ćirić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Iskoristili smo priliku da bivšeg hrvatskog reprezentativca pitamo i neka aktualna pitanja iz hrvatske košarke.

Damir Mulaomerović je novi trener kosovskog prvoligaša Z-Mobile Prištine! Bivši trener Cibone i izbornik Bosne i Hercegovine je ove godine preuzeo reprezentaciju Kosova, a nakon nekoliko mjeseci je u dogovoru s čelnim ljudima svog novog kluba, ali i saveza, sklopio ugovor o kojem ćemo doznati detalje nešto niže u ovom članku. Na klupi Prištine je naslijedio mladog njemačkog stručnjaka Matthiasa Zollnera, koji se u kosovskoj prijestolnici zadržao manje od dva mjeseca.

Gospodine Mulaomeroviću, kako je došlo do suradnje s dvanesterostrukim prvakom Kosova?

Kako sam izbornik Kosova, dogovorili smo se (uprava Prištine i ja) o suradnji koja bi trebala trajati dva mjeseca, s mogućnošću produljenja na cijelu sezonu. Dobro se poznajemo, radi se o organiziranom i uređenom klubu, a smatram da bi moje objedinjavanje funkcija izbornika i trenera najkvalitetnijeg kluba na Kosovu moglo donijeti mnoge koristi za sve strane. Na taj način ću na oku imati mnoge kvalitetne domaće igrače. Primarni klupski cilj je da kroz FIBA Europe Cup ostvarimo što bolji rezultat, a kosovska liga je stavljena u drugi plan jer neke ozbiljnije konkurencije Prištini tamo nema.

Kakva je trenutna situacija u košarci na Kosovu? Ima li perspektivnih mladih igrača na koje bismo trebali obratiti pažnju?

Ima tu dosta materijala, pojavljuju se neki mladi igrači, a ima i dosta momaka koji igraju po američkim sveučilištima. Potrebno je uložiti vremena za skautiranje,ali je činjenica da postoji perspektiva i svijetla budućnost za kosovsku košarku. Mladi Lis Shoshi igra u Izraelu (Maccabi Ashdod), Dardan Berisha je među nositeljima u Prištini, Erjon Kastrati je u Olimpiji... Imamo i Amerikanca Scotta Bamfortha na poziciji razigravača, da napomenem. Od mlađih ću istaknuti Dardana Kapitija (18 godina) i Valona Bunjakua (20 godina) koji su manje poznati široj javnosti, ali ih smatram velikim potencijalima. Prezadovoljan sam sveukupnim vremenom kojeg sam proveo s kosovskom reprezentacijom u proteklom periodu, makar moram izraziti žaljenje zbog kratkog vremena pripreme (svega 14 dana), što je rezultiralo nekim porazima. To je sve usko vezano uz FIBA-in kvalifikacijski sustav, takozvane prozore, ali o toj temi je sve već rečeno.

Pratite li situaciju u hrvatskoj košarci? Vaši bivši klubovi su u delikatnim situacijama; Cibona je pod prismotrom FIBA-e, dok Zagreb i financijski i rezultatski prolazi kroz najteže trenutke u povijesti...

U Ciboni sam bio i kao igrač i kao trener. Čak smo u mojoj posljednjoj sezoni (2016/17) odigrali jedno od, mogu slobodno reći, najkvalitetnijih finala doigravanja u posljednje vrijeme. Dvorane su bile pune, igrala se odlična košarka... Cijela ta priča oko Cibone i dugova je prilično loša za klub, jer praktički svakog dana dolaze nove odluke BAT-a. Situacija je takva kakva je, ali unatoč problemima su ove sezone opet uspjeli složiti kvalitetan roster, pa vjerujem da s rezultatske strane neće biti u podređenom položaju – smatram da se mogu boriti za sredinu ljestvice ABA lige. Problemi postoje, to su u krajnjoj liniji priznali i ljudi koji vode klub, ali vjerujem u najbolje. Što se Zagreba tiče, jako mi je žao. Smatram da smo izgubili jedan klub koji je odgajao mnoge mlade igrače, a istovremeno bivao svojevrsna ravnoteža svim ostalim klubovima, osobito u gradu kao što je Zagreb, gdje su bili konstantna opasnost i Cedeviti i Ciboni na terenu. Mislim da nismo ni svjesni koliko je važno da postoji jedan klub poput Zagreba. Još jednom ponavljam, jako mi je žao zbog Zagreba, proveo sam tamo puno lijepih trenutaka. U to vrijeme smo postizali vrhunske rezultate, a kruna svega je bio nastup u Euroligi. 

Na kraju se ispostavilo da je ta Euroliga bila, možemo slobodno reći, kobna za kvartovski klub kao što je bio Zagreb do tog trenutka.

Nije Euroliga kao takva bila kobna po Zagreb, već veliki ugovori koji su u nekim trenucima bili davani i nekim no name igračima. To je bio preveliki zalogaj za klub, premda su želje i ambicije bile dobre.

Za kraj je dodao:

Što se Cibone tiče, to je moj klub i želim im da ove sezone postignu što bolje rezultate, oduvijek sam ih pratio i pratit ću u budućnosti.