Intervjui
Danira Bilić: Srebrna olimpijka, majka triju košarkašica

Danira Bilić: Srebrna olimpijka, majka triju košarkašica

Autor: Basketball.hr Photo: Marin Sušić - HKS

Gdje je, što radi, što voli i kako vrijeme provodi srebrna olimpijka iz Seula 1988. Danira Bilić (ex Nakić)...

Mnogo je prošlo od Vaše zadnje utakmice. Možete li usporediti igru ženske košarke u 90.-tima i sada? 

Da, prošlo je dosta vremena, ali ne vidim bitne razlike u igri ženske košarke tada i danas. Jedino mi se čini da nam danas djevojke ranije odlaze vani, nažalost nerijetko i u druge lige nekih europskih država.

Možete li izdvojiti koja je Vaša najdraže osvojena medalja?

Meni je svaka medalja imala veliku vrijednost, ali srebrna olimpijska medalja osvojena u Seulu, u Južnoj Koreji 1988. godine predstavlja ostvarenje sportskog sna.

imate li kakvih zanimljivih anegdota koje biste podjelili s nama, a događale su se na natjecanjima?

Bilo je jako puno anegdota. Možda je najzanimljiviji, a za sportski rezultat svakako najvažniji, jedan neplanirani događaj s polufinalne utakmice na Olimpijskim igrama u Sulu. Gubimo pola koša, 10ak sekundi do kraja, lopta za nas i trener zove time-out. Osjećala se ogromna nervoza u zraku. Ulog je ogroman. Tijekom dogovora što se treba odigrati trener je slučajno isprovocirao Anđeliju Arbutinu, koja je po povratku u igru, ljuta na trenera, ne razmišljajući o ulogu i značaju utakmice, prvu loptu odmah šutnula, promašila, te između doista visokih centara skočila i dala zicer u zadnjoj sekundi. Spletom doista čudnih okolnosti u zadnjim sekundama utakmice ostvaren je sjajan sportski uspjeh i već u polufinalu osigurana olimpijska medalja.

Možete li nam pružiti uvid u to što sada radite, čime se bavite?

Nakon aktivne sportske karijere i dalje sam ostala duboko u području sporta. Radim u Hrvatskoj olimpijskoj akademiji kao voditelj odjela zaduženog za promicanje olimpijskog obrazovanja, te sam uključena u rad niz sportskih tijela i udruga kao što su Nacionalno vijeće za sport, Hrvatski košarkaški savez, Hrvatski fair play odbor, Zaklada hrvatskih sportaša i Hrvatski klub olimpijaca.


Koji je za Vas osobni najveći uspjeh?

Moja djeca. Koliko god zvuči kao kliše, ali njih zaista smatram najvećim uspjehom.

Koliko pratite današnju žensku košarku? Tko je po Vama aktualna košarkašica? 

U proteklih cca 1,5 godinu, od kako sam uključena u rad Hrvatskog košarkaškog saveza kroz rad u Stručnom savjetu za žensku košarku i  Upravni odbor, aktivno pratim žensku košarku na svim razinama. Do tada sam ju pratila kao ljubitelj košarke i roditelj čija djeca treniraju košarku. Dosta naših reprezentativki u seniorskoj i u U20 selekciji imaju velike potencijale te se nadam da će ih većina ispuniti. Osim naravno napornog rada, za to je potrebno i da djevojke igraju u dobrim klubovima, imaju dobre trenažne procese, dovoljno minuta u igri ali i dovoljan broj kvalitetnih utakmica. Nažalost, teško je postići da se svi navedeni uvjeti poklope, tako da je jednako važan i faktor sreće. 

Što smatrate najvećim nedostatkom hrvatske ženske košarke?

Najveći nedostatak hrvatske ženske košarke su financije. Iako problem nikada nije jednodimenzionalan, a financije nisu jedini, ali jesu najvažniji problem u tom začaranom krugu  uzročno posljedičnih veza. Najvažnije pretpostavke za razvoj ženske košarke, a ja bih rekla i sporta uopće, jeste osigurati sportsku infrastrukturu (dvoranu za košarku, teretanu) i stručni rad, te financijska sredstva tko će to platiti. Na to se kasnije sve ostalo nadograđuje. Primjerice, za kvalitetan rad s djecom i mladima potrebni su nam dobri stručnjaci koji će znati prepoznati talente i od njih stvoriti buduće reprezentativke. Nažalost većina naših trenera ima nesiguran radno pravni status (niske i neredovite plaće, rad na određeno vrijeme,…) u svojim klubovima i nerijetko odlaze iz košarke kako bi osigurali egzistenciju u nekom drugom području. Zatim, broj termina u sportskim dvoranama i broj trenera određuje potencijal obuhvata djevojčica u košarku. Veća platforma posljedično generira veći broj reprezentativki. Veća konkurencija donosi veću kvalitetu. Kvaliteta ostvaruje rezultat. Rezultat privlači potencijalne sponzore, ali i motivira nove djevojčice da treniraju košarku. Nadalje, posebno pitanje je potencijala i interesa hrvatskog gospodarstva da sponzorira hrvatski sport.

Što mislite da je glavni razlog zašto ženske košarkaške ekipe nisu europski poznate? Jesu li financije glavne, ili je srž problema ipak dulji?

Ja ne mislim da ženske košarkaške ekipe nisu europski poznate. U usporedbi s muškim košarkaškim klubovima su svakako manje poznate, ali u usporedbi s nekim drugim pa i muškim sportovima dobro stoje. 

Što biste preporučili mladim košarkašicama? 

Da je rad 70% uspjeha. Unatoč talentu mnoge košarkašice nisu uspjele ispuniti svoje potencijale jer nisu dovoljno trenirale. 

Supruga ste sportaša, te su Vaše tri kćerke također odabrale košarku. Smatrate li da bi se možda Vašim kćerkama mogao ponoviti majčin uspjeh?

Moje kćerke su u košarci jer smo htjeli da se bave nekim timskim sportom. Najstariju smo upisali u odbojku kako bi izbjegli usporedbe s roditeljima, ali se ona nakon tri godine treniranja odlučila prebaciti na košarku. Mlađe sestre su je slijedile. Što se tiče uspjeha, on se očituje već u činjenici da su u sportu jer smatram da je sport, osim fizičke aktivnosti, moćno i poticajno odgojno i obrazovno sredstvo za mlade ljude. Putem sporta, u ovom slučaju košarke, uče se timskom radu, etičnosti, solidarnosti, odgovornosti za svoje postupke, poštovanju drugih, poštovanju pravila, poštovanju različitosti, toleranciji, stječu radne navike, a u konačnici uče se na pobjede i poraze. Sve su to univerzalne životne vrijednosti koje putem sporta uče kroz igru i zabavu. Također, ono što smatram jako važnim jeste školovanje. Sve ostalo je dodana vrijednost navedenom.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Nažalost, vjerojatno kao i većina, imam malo slobodnog vremena samo za sebe, a kad ga imam volim otići na kavu, vožnju biciklom, šetnju, čitati dobru knjigu ili pogledat film. 

Bliži se ljeto. Imate li planove gdje ćete ga provesti?

Uglavnom u Šibeniku.

Kako se najbolje opuštate?

Čitanjem dobre knjige ili gledanjem filma, ali gledanjem filma u komadu ne s prekidima kako se obično dogodi.

Pazite li na prehranu? Odlazite li na fitnesse ili neke druge aktivnosti?

Ne pazim na prehranu, ali volim dalmatinsku kuhinju na kojoj sam odrasla, pa bi se to moglo podvesti pod kategoriju zdrave prehran

Imate li Vaš odmor iz snova?

Imam. Zimski odmor, u drvenoj planinskoj kućici s kaminom. Bez zimskih sportova.