Panel o mentalnom zdravlju u organizaciji KK Cedevita Junior: Iskrene priče iz košarkaške svlačionice (3)

Hvalevrijedna akcija Cedevita Junior #NosimoPlavo, koja je započela Svjetskim danom svjesnosti o autizmu i utakmicom sa zagrebačkim Dinamom kada su igrači Dine Repeše nastupili u plavim dresovima, a sav prihod od ulaznica donirali za liječenje nekadašnjeg člana Cedevite Vanje Tešanovića nastavljena je u petak, 11. travnja, u Domu Cedevite, gdje je održan panel pod nazivom "Mentalno zdravlje i sport: izazovi i prevencija". 

Na panelu su sudjelovali proslavljeni košarkaši Danko Cvjetićanin, Petar Babić i Krunoslav Simon, dok je zbog poslovnih obveza s reprezentacijom Brazila sudjelovanje morao otkazati Aco Petrović. Moderatorica panela bila je Jurja Bačeković, bivša odbojkašica i mentalna trenerica, a domaćin događaja David Gunjević, glasnogovornik kluba.

U opuštenoj, ali emotivnoj atmosferi, bivši reprezentativci, treneri i sportski djelatnici otvoreno su govorili o mentalnim izazovima, osobnim krizama i snazi zajedništva koje su ih oblikovale – na terenu i izvan njega. Nakon priča Petra Babića i Krunoslava Simona donosimo vam i treći dio izvještaja s ovog zanimljivog panela. 

Osobna ispovijest Petra Babića: 'Dogodio mi se tumor štitnjače, suigrač me spasio'

Kako je Simon šokirao turske novinare: "Najveći trofej? Ne Euroliga, nego Kup s Jusupom i dečkima iz Zagreba"

Danko Cvjetićanin, koji je s Tešanovićem dijelio svlačionicu, sa zadovoljstvom je podijelio svoja sjećanja na najvećeg suigrača kojeg je ikad imao, Dražena Petrovića:

„Mi smo u Ciboni imali sreću da smo u svlačionici imali mirnog Dražena, genijalnog igrača i vođu. On je bio tih, pravi frend, a svi smo shvatili da je najbolje biti škvadra kojoj će Dražen biti vođa na terenu. Pokazivao je to svojim primjerom – nakon treninga nas dvojica bi ostala šutirati još 400 ubačenih“, prisjetio se Cvjetićanin.

Na pitanje što je teže padalo – ponovo biti najbolji ili podnijeti poraze – Cvjetićanin je odgovorio: 

„Teže je bilo podnijeti poraze jer pobjednički mentalitet djeluje na svakoga. I kad si velik, a izgubiš, to je veliko razočaranje. Ipak, kad smo 1986. godine izgubili treću utakmicu finala doigravanja sa Zadrom, nije to bio nedostatak mentalne čvrstine, već smo kiksali u taktici.“

Cvjetićanin je, također, podijelio i svoje iskustvo rada kao skaut: „Dvadeset i pet godina sam radio kao skaut i imao sreće jer su mi ljudi pomogli s kontaktima, pa sam ostao u košarci. Neki nisu te sreće.“