Vrijeme je za iskorak

Nakon što je nedavno odveo košarkašku reprezentaciju Belgije na EuroBasket, 49-godišnji Dario Gjergja nekoliko dana kasnije stigao je do ukupno 28. trofeja na klupi Oostendea (u finalu kupa bili su bolji od Leuven Bearsa, op.s.). Ukratko, u belgijskom klubu Oostende – gdje je konstantno na klupi od 2011. godine – postao je živa legenda. Podatak kako je s Oostendeom osvojio 13 uzastopnih naslova prvaka, od 2012. do 2024. godine, dovoljno govori. No, hoće li i sljedeće godine voditi Oostende, zna samo on jer ima veliku želju okušati se u jačoj ligi.

U nastavku prenosimo dijelove razgovora kolege Vlade Radičevića s Darijom Gjergjom objavljen na Sport Klubu.

S obzirom na vaš uspjeh u Belgiji te činjenicu da već imate 28 osvojenih trofeja, imate li ambicija dokazati se u puno jačoj ligi?

“Naravno da imam! Što se tiče mojih trenerskih ambicija, svakako smatram da sam došao do maksimuma koji se može napraviti u Belgiji. Mogu vam otvoreno reći kako imam u planu otići iz Belgije na kraju ove sezone i to na puno viši nivo. Koja će to liga biti u ovom trenutku ne znam, ali ponuda imam. Naravno, za tako nešto se i treba puno stvari posložiti. No, s druge strane, čelni ljudi kluba nude mi ugovor i žele da potpišem novi trogodišnji ugovor. No, ja to gledam ovako: u jednom momentu moraš znati kakav si, što si i pokušati napraviti neki korak više. I nadam se da sam ga zaslužio, a sad… Treba nekada imati i sreće. Vidjet ćemo…”

Jako dugo ste u Belgiji i neće vam biti lako napustiti zemlju u kojoj vas svi znaju i imate status zvijezde?

“Da, to je točno, ali želim ići na viši nivo i to je tako. Inače, u Belgiju sam došao 2008. godine kad je Dražen Anzulović potpisao za Charleroi, a mene je doveo kao pomoćnika. Ovim putem mu još jednom zahvaljujem na pomoći i zajedničkom radu. Nakon toga sam vodio Liege s kojim sam u dvije godine imao dobrih rezultata s jednom vrlo mladom ekipom. I nakon toga je 2011. došao Oostende u kojem sam još danas. Ono što me posebno veseli je da smo, osim osvajanja trofeja, uspjeli na najbolji mogući način predstaviti klub i grad te regiju, zapadnu Flandriju. Za mene je najvažnija stvar što smo svih ovih godina stvorili velik broj dobrih i talentiranih belgijskih reprezentativaca od kojih sam neke uspio promovirati. Stekao sam ovdje redom status u klubu, pa status u gradu, a na koncu i status u državi. Suština svega je da sam izuzetno poštovan i to je nešto što se ne može platiti nikakvim novcem.”

Krajem ožujka je ždrijeb skupina Eurobasketa, a mnoge zanima koliko daleko bi Belgija, ako igra s NBA igračima, mogla otići?

“S dva NBA igrača koja sam spomenuo, trenutno je vrlo teško dati prognozu. Prvo, mislim da trebaš imati puno sreće; moraš dobiti dobru grupu kroz koju možeš proći, kao što smo to napravili na prošlom Eurobasketu. Drugi faktor je kad će se ova dva NBA igrača, Mitchell i Camara, priključiti. Dosad nisu bili s nama u seniorskoj reprezentaciji i želja nam je da se priključe kako bismo imali vremena za uklope i vidjeli što možemo. Ako želimo napraviti dobar rezultat, bit će ključno imati vrhunsku obranu jer samo nas to može dovesti daleko. Problem nam je što nam nedostaju visoki igrači kakve imaju većina drugih reprezentacija, pa će nam unutarnja igra biti slabija. Uz to, Belgija nema previše igrača koji igraju na najvišoj razini, a to je Euroliga, što nas stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na druge zemlje.”

Često kad smo pričali znali ste reći kako vam je Svetislav Pešić, koji je u 76. godini života trenutačno na mjestu izbornika Srbije, velika inspiracija?

“Pešić je zaista fenomen, jedan od najboljih trenera u povijesti europske košarke. Ono što je posebno impresivno jest činjenica da s tolikom energijom nastavlja raditi u tim godinama i da je mentalno, fizički i psihički u izvrsnoj formi. Njegov pristup igračima i odgovornost prema košarci su nevjerojatni. Pogledajte njegove konferencije za medije, to je užitak za slušati. On je zaista fenomen i ne mogu dovoljno odati priznanje. Čovjek je doveo Srbiju do dvije medalje u zadnje dvije godine, a posebno je nevjerojatno što je to postigao na Svjetskom prvenstvu bez Nikole Jokića, najboljeg igrača na svijetu, što nitko nije očekivao.”

Poznato je kako vas je Aco Petrović predložio za hrvatskog izbornika, ali to nije prošlo. Pratite li hrvatsku košarku i kakvo je vaše mišljenje?

“Imamo puno stručnjaka koji mogu pomoći, ali ih ne koristimo. Prvenstveno mislim na prof. dr. Slavka Trninića, ali i na starije kolege. Ukratko, u Hrvatskoj imamo trenera koji imaju energiju, volju i znanje, koji bi mogli pomoći, ali mi ih ne koristimo. Zašto? To nije pitanje za mene. Takvo nešto u Srbiji jednostavno nije moguće. Nisu bitne godine, bitna je kvaliteta, znanje, želja, iskustvo i transparentnost u svakom odnosu. Mislim da je to ključ svega.”

Situacija u Hrvatskoj nije laka jer hrvatska reprezentacija se prvi puta u povijesti nije plasirala na Eurobasket?

“Mislim da nisam osoba koja bi to trebala komentirati. Nisam prisutan u Hrvatskoj, a iako imam mišljenje kako bi to trebalo izgledati i kako bi se trebalo raditi, nisam dio toga i nemam pravo komentirati. Jasno je da smo u velikom problemu i ako ne reagiramo vrlo brzo, mogli bismo se naći na razini zemalja koje trenutno nisu u našem rangu. S druge strane, talenta imamo, ali naši talenti brzo odlaze u druge zemlje gdje ih razvijaju drugi ljudi. Moramo podići našu ligu na višu razinu. Ako želimo postići nešto, moramo reagirati odmah, a bojim se da kasnimo oko 15 godina. Drugi ulažu, napreduju, dok mi ostajemo zatvoreni i čudimo se nekim zemljama kao što su Finska i Danska. U Hrvatskoj živimo u prošlim vremenima i ne shvaćamo da svi danas ulažu, dovode trenere koji imaju znanje i omogućuju napredak svojim igračima. I još jedna digresija, godinama se priča da nemamo trenera. Mislim da to nije točno. Imamo jako dobrih trenera, čak i onih koji su radili u NBA-u i Euroligi. Puno naših trenera radi vani, a stalno pričamo o tome kako nemamo trenera. Mislim da problem nije u tome. Kao što se kaže u Dalmaciji, daj dite materi', rekao je između ostalog Gjerga za Sport Klub.