Uz dubrovačku Ragusu, hrvatsku žensku klupsku košarku u FIBA EuroCupu predstavljat će i zagrebački klub Trešnjevka Dinamo Ltd.

Dean Nemec, trener ambicioznog kluba Trešnjevka Dinamo Ltd, za Basketball.hr osvrnuo se na početak sezone i europska iskušenja koja ih čekaju u skupini A, u kojoj su uz njih Zabiny Brno (Češka), klub koji je igrao kvalifikacije za Euroligu, zatim Castors Braine (Belgija) i Magnolia Basket Campobasso (Italija), koji će u četvrtak 9. listopada gostovati u Zagrebu.

Što očekujete u FIBA EuroCupu ove sezone i što to znači za vašu ekipu?

„Mi očekujemo izlazak u Europu — najmanji mogući. Svaka pobjeda bila bi ogroman doseg. Naravno da se nadamo da bismo tako nešto mogli ostvariti, ali realnost, bojim se, bit će teška i da ćemo ove sezone po tom pitanju dosta patiti. Imamo mladu ekipu — najstarija igračica ima 26 godina. Imamo čak i neke igračice mlađe od 18 godina. Uglavnom je to generacija s kojom smo do sada radili uspjehe — igračice od 18, 19, 20 godina.

Neke smo igračice smo doveli u prijelaznom roku, ali bojim se da to neće biti dovoljno. Došla je Ana Vojtulek, koja ima međunarodnog iskustva. Međutim, ovo joj je prva situacija u kojoj mora biti ‘frontman’, odnosno jedna od najboljih igračica i tek se treba snaći u toj ulozi. Sara Čamdžić Heljić, košarkašica iz BiH, također nam je došla, no ona je dugo bila ozlijeđena — gotovo godinu i pol nije igrala košarku.

To je ono što smo uspjeli prikupiti s financijskim sredstvima koja imamo. Imamo još dvije Amerikanke, ali tek ćemo vidjeti koja je to razina kvalitete. Ne bih rekao da ćemo s tim rosterom biti dovoljno konkurentni da bismo bili sigurni u pobjede u europskim utakmicama. Idemo vidjeti što se može izvući iz ovog sastava ove godine i što možemo iskoristiti za sljedeće nastupe u Europi.

To može biti teško i naporno, ali morali smo gurnuti nos kroz prozor jer bez toga nema napretka. Dugo ženske košarke nije bilo u Europi i mi smo bili zatvoreni u vlastitu ligu.“

Imali ste iskustva igranja u regionalnoj WABA ligi. Koliko vam to pomaže?

„Da, imamo iskustvo igranja u regionalnoj WABA ligi, gdje smo prošle godine bili peti. Ajmo reći da nam je onaj gornji dio ljestvice, gdje su Celje, Budućnost i dvije bugarske ekipe, dohvatljiv. No, sada idemo u Europu. Mislim da će biti puno teže i da će to biti puno veći izazov, ali ako ne probamo, ne možemo znati ni gdje smo ni što trebamo raditi u budućnosti. Zato smo se odlučili na taj korak.“

Klub je sada čini se stabilan i naravno vrlo ambiciozan. Bili ste jako blizu titule prvaka u nekoliko navrata?

„Kao prvo, HKS nam je dao podršku, hvala njima. Isto tako i Grad Zagreb — postali smo klub od gradskog značaja. I oni nas jednim dijelom financiraju, kao i Savez sportova grada Zagreba. Tako smo skupili minimalna sredstva da bismo pomoću ta tri izvora uopće mogli stići do izazova koji se zove Europa.

Naravno, pomoglo je i to što smo od kolovoza dobili novog sponzora — međunarodnu tvrtku Dinamo Ltd. Oni su nam četvrti izvor prihoda koji bi nam u budućnosti, jer je ugovor potpisan na pet godina, trebao osigurati da budemo konkurentniji u Hrvatskoj i regiji, a nadamo se i u Europi.“

Domaća Premijer liga čini se nikad nije bila izjednačenija, ali činjenica je da je Ragusa prvak zadnjih pet sezona?

„Tako je, uz dodatak da smo prve godine bili praktički bez šansi, ali smo druge godine imali jako dobru priliku — vodili smo 1:0, 2:1 i u zadnjoj utakmici imali praktički čistu pobjedu nekoliko minuta prije kraja. Imali smo odličnu šansu osvojiti prvenstvo. Iako je tada najstarija igračica imala 21 ili 22 godine, a ostale su bile srednjoškolke, igrali smo dobru košarku i imali realnu priliku.

Prošle sezone dvije od tri utakmice finala završile su s pola koša razlike za njih. Ukratko, bilo je to neizvjesno finale. Tu smo negdje, blizu smo. No iskustvo Miloglav, Todorić i još nekih njihovih igračica presudilo je. Mi smo bili značajno mlađi.

Problem je sada što smo doveli neke starije, ali smo izgubili mlađe. Otišla nam je Lena Bilić u NCAA, koja je bila prvo ime ekipe, a uz nju i Dorja Iva Žaja. Dakle, izgubili smo dvije nositeljice igre. To smo pokušali nadoknaditi strankinjama i nekim domaćim igračicama te pojačati s našim mladima iz omladinskog pogona. No tek ćemo vidjeti kolika je to kvaliteta i razina te dokle možemo dogurati. Hoće li to biti dovoljno za još jedno finale ili čak osvajanje prvenstva Hrvatske? Za Europu ne znam — veliki je to upitnik. Idemo probati pa ćemo vidjeti.“