Marjan Crnogaj, autor knjige "Godina zmaja" prisjeća se europskog Petea Maravicha.

Red je da se danas prisjetimo Dražena. Siguran sam da bi Petro želio da ga se prisjetimo s nekim od detalja vezanih za parket. Stoga sam odlučio s vama podijeliti razmišljanje o jednom zanimljivom detalju iz njegove trofejne karijere.

Naime prije i tijekom NBA karijere mnogi istaknuti pripadnici scouting zajednice Dražena su uspoređivali s legendarnim Peteom Maravichem, krstivši tako najboljeg europskog košarkaša nadimkom europski Pete Maravich.

Tko je bio Pete Maravich? Košarkom zaraženi sin iseljenika s naših prostora od malena je bio forsiran od strane oca trenera Pressa Maravicha . Na sveučilištu LSU pod njegovim je vodstvom postavio je rekorde NCAA lige u postignutim poenima koji još vrijede i dan-danas, s prosjekom od 44.2 poena po utakmici tijekom četiri sezone!

Marjan Crnogaj

U profesionalcima je košarkaški svijet zapalio atraktivnim dodavanjima, driblinzima, šutevima s distance u vremenu kad još nije bila uvedena linija za tricu. Nikada nije ništa značajnije osvojio, ali ga jedan Isiah Thomas često spominje kao najvećeg košarkaškog idola iz djetinstva provedenog na uličnim igralištima siromašnog južnog Chicaga.

Ono što vjerojatno niste znali je da je Dražen nadimak europski Pete Maravich po prvi puta nazvan u članku lokanih novina u Evansvilleu (Indiana) na dan kad je s lokalnim sveučilištem, pred očima legendarnog thomasovog trenera Bobbya Knighta , utakmicu odigrala reprezentacija Jugoslavije, tijekom jedne od svojih redovitih američkih turneja.

Tu su usporedbu scouti pa i vrlo ugledni američki novinari često znali koristiti u svojim naporima da javnosti dočaraju specifične vještine i potencijale uz Sabonisa ponajboljeg košarkaša izvan NBA. Koristio ju je i legendarni NBA scout Marty Blake koji je Dražena uspoređivao s NBA All-Star braničima Jimom Paxonom i Otisom Birdsongom .

Adelman se s usporedbom Dražena i Maravicha u svojoj knjizi o sjajnoj sezoni Portland Trail Blazersa 1990/91 ‘The long hot winter’ nikako nije složio. Ukratko napisao je nešto u smislu da je igrao u vrijeme kad i Maravich te da znajući njegove igračke kvalitete bilo kakve usporedbe Dražena i Maravicha nikako ne stoje.

He couldn’t handle the truth – ili se stvarno oglušio na košarkaške kompozicije europskog košarkaškog Mozarta ili se možda iz nekog drugog, do dan-danas nejasnog, razloga svjesno odlučio ne priznati da u redovima sastava koji će u Draženovoj rookie sezoni izboriti NBA finale s Detroitom, ima igrača s potencijalom NBA All-Star igrača.

Nakon nekoliko godina čitanja i pisanja o ovoj tematici čovjeku na kraju dođe da ubaci DVD u player i osobno se uvjeri kako je to igrao taj Pete Maravich . To sam i učinio. Godina 1977., tekma New Yorka i New Orleansa za koji je Maravich tada nastupao. Sjećate se košarkaškog parketa oko kojega je rupa od jednog i pol metra? To je ta dvorana!

Nakon odgledanog, u mojim očima, nema nikakve dileme da s obzirom na gotovo identičnu visinu i težište, kretanje po parketu, preciznost šuta te rješenja, Dražen, pogotovo iz njegove rookie sezone 1989/90 koju je odigrao samo za Adelmanove oči, ali ovaj to nekako nije vidio ili pak nije želio vidjeti…dakle da taj je Dražen vrlo sličan Maravichu!

Ali nekadašnji kapetan Trail Blazersa Rick Adelman se s apsolutno ni s kime od spomenutih scouting izvora, iz nekakvog svog internog uvjerenja, nije slagao oko te ocjene, kao što se danas s načinom na koji je on tretirao Dražena ne slažu mnogi. Jer Dražen je naposljetku dokazao da je bio u pravu te posjeduje kvalitete NBA All-Star igrača.

Prilažem zanimljiv odlomak iz ex-Yu sportskog magazina Tempo u kojemu se netom nakon Draženovog prelaska u Netse sjajno opisuje njegov kut gledišta na razmjenu igrača koja je za njega značila izlazak iz mračnog tunela:

Trener Nju Džersija Bil Fič zadovoljno trlja ruke. Dobio je sjajnog igrača ali i više od toga – igrača koji kipi od želje za dokazivanjem. Svi koji poznaju Dražena Petrovića znaju da kada on nešto naumi – sve podređuje tome. A kada mu još netko stane na žulj, kao što je to učinio Adelman – Draženova želja poprima kosmičke dimenzije.

U jednom se elementu ofenzivnog arsenala Dražen najviše približio legendarnom Pistolu Peteu – dodavanju iza leđa, pa kroz noge u kontranapadu. Svi mi odrasli uz Dražena danas još uvijek vrtimo njegove gotovo savršene asiste na opisani način Cvjetićaninu (1985.), Cargolu (1988.), Rađi (1989.), Colemanu (1991.) te ponovo Rađi (1993.).

Maravich je preminuo haklajući pet godina prije Draženove tragične nesreće. Desetak dana prije tragične nesreće nesuđeni All-star igrač Netsa od svog je agenta Warrena LeGariea saznao da je izabran u treću najbolju NBA petorku.

Ne morate se složiti s napisanim, ali lijepo se danas prisjetiti Dražena, zar ne?

Marjan Crnogaj

Željko Pavličević, Marjan Crnogaj i Rusmir Halilović na promociji knjige "Godina zmaja"