Hrvatska
Dvije tehničke su isključenje, osim ako se jedna ne poništi. Da, moguće je! I to na prvenstvu škola!

Dvije tehničke su isključenje, osim ako se jedna ne poništi. Da, moguće je! I to na prvenstvu škola!

Autor: Branko Tabak Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Što poručujemo djeci? Da će im se nesportsko ponašanje tolerirati kroz cijelu karijeru!

Repovi su ostali iza završnice Državnog prvenstva za sedme i osme razrede održane u Poreču. Razočarani roditelji djece zadarske Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje reagirali su na događaj s polufinalnog susreta natjecanja u kojem su se sastali Osnovna škola Alojzije Stepinca iz Zagreba i njihova djeca iz zadarske škole Šimuna Kožičića Benje.

- Dječak iz Zagreba dobiva drugu tehničku zbog vrijeđanja suca. Drugi sudac pod pritiskom trenera poništava jednu tehničku i dječak ostaje u igri. Na kraju Zagrepčani pobjeđuju s pet poena razlike. Kako je to moguće, pita se jedan od roditelja koji se obratio portalu Basketball.hr.

Kontaktirali smo voditelja zadarske ekipe Peru Perića koji je do detalja prepričao sporni događaj.

- Vodili smo 42-32. Igrala se četvrta minuta treće četvrtine. Zagrepčani su propustili napad, mi dohvatili loptu. Igrač OŠ Alojzije Stepinac je zbog prigovora sucu dobio tehničku, a kako prigovori nisu prestajali još jednu, dakle isključujuću. Nastala je gužva oko zapisničkog stola u kojoj nisam želio sudjelovati. Odmaknuo sam svoje dečke i čekao da se situacija primiri. Kada je igra nastavljena shvatili smo da je igrač koji je trebao biti isključen u igri. Potražio sam objašnjenje. Glavni sudac mi je rekao da je poništio odluku mlađeg kolege i da 'nije u redu da se ovako značajna utakmica na ovoj razini rješava isključenjem glavnog igrača'. Nisam mogao vjerovati. Razmišljao sam se što dalje te odlučio nastaviti utakmicu. Taj je događaj moji igrači primili kao veliku nepravdu, što je potpuno razumljivo jer je o nepravdi i riječ. Potpuno su potonuli, izgubili ritam. Do kraja susreta Zagrepčani su zabili 20, a mi pet poena i na kraju su oni s plus 5 otišli u finale. Uložio sam žalbu, na vrijeme, a kako je utakmica za treće mjesto kretala vrlo brzo u ekspresnom roku sam dobio odgovor kako nije bilo materijalne povrede pravila. Utučenost mojih igrača odatila se na igru i u borbi za broncu. Pred kraj treće četvrtine gubili smo 22-12. Važno je naglasiti da četvrtina traje šest minuta i da je vremena za oporavak bilo malo. Ipak, smo se na kraju skupili, gorčinu pretvorili u inat i u osam minuta zabili 34 i primili samo 7 poena te slavili 46-29. Dečki i danas na treninzima pričaju o nemilom događaju i teško pronalaze utjehu jer su nepravdom izgubili priliku da se bore za nastup na Svjetskom prvenstvu, naglasio je Perić.

Vrlo brzo stigla je i reakcija ravnatelja zadarske škole Marka Marina, dugogodišnjeg sportskog novinara koji je ponajviše pisao o košarci.

- Umjesto da se veseli vrate s Državnog natjecanja osnovnih škola u košarci na kojem su osvojili treće mjesto, naši su se učenici vratili pognutih glava i suznih očiju, a veliko nezadovoljstvo iskazali su i njihovi roditelji. Kao dugogodišnji prosvjetni i sportski djelatnik pitam se kao ravnatelj škole ima li smisla ovakvo natjecanje? Zabrinut sam zbog poruke koju su dobili na parketu u Poreču i posljedica na odgojnu komponentu naših mladih. Nažalost, nije ovo prvi put da smo vidno oštećeni od HŠSS-a što može potvrditi i Državno povjerenstvo osnovnih škola (osobito prof. Ante Tomas) bez obzira na njihovu nakaradnu odluku. Dovoljno se prisjetiti školske godine 2013./2014. kada smo bili trostruki državni prvaci (plivanje (ž/m), košarka (m) te 2.mjesto u atletici i 4.mjesto u košarci mlađe kategorije). Zanimljivo, na ove postignute rezultate u ukupnom poretku nismo bili niti u 10 prvih škola u državi. Osobno sam postavio ovo pitanje na skupu ravnatelja tajniku HŠSS-a, do dana današnjeg nisam dobio nikakav odgovor.

Unatoč svemu, ponosan sam na ponašanje svojih učenika i voditelja što su imali snage nakon sporne odluke sudaca odigrati utakmicu za treće mjesto.

Mi ćemo i dalje ulagati naše napore u našu djecu i raditi s njima još intenzivnije kako na sportskim terenima, još više i na njihovom odgoju i obrazovanju jer oni su budućnost svih nas, zaključio je ravnatelj Marko Marin.

Prije negoli se osvrnemo na presedan poništavanja tehničke pogreške i štetu nanešenu sportu, bacimo kratko težište na odgojni dio ovakvih susreta školaraca. Kakvu smo poruku poslali djeci? Kako da se postave dalje u životu? Budu poslušni ili da prigovaraju autoritetima? Očito ovo drugo donosi rezultat, makar im sudac kojem su prigovarali izrekao kaznu. Naime u paralalnom svemiru postoji sudac koji smatrao da se njegov mlađi kolega zaletio i da je za prigovore koji ne prestaju dovoljna jedna tehnička pogreška.

Naše je istraživanje pokazalo da nigdje izrijekom ne piše smije li se prvotna odluka preinačiti. Manevarski je to prostor za manipulacije kojima svakako nije mjesto na školskim natjecanjima. Na kraju priče ta druga dosuđena tehnička pogreška nije niti stigla ući u zapisnik. Klupa Zagrepčana je munjevito reagirala i nastao je metež. Dovoljan da Zadrani izgube sve šanse za istjerivanje pravde.

Rezultat je na kraju nevažan, čak i reakcija mladog sportaša. Važno je samo što želimo poručiti djeci. Je li smisao sporta pomoći suigraču zavezati vezicu ili ih od malih nogu treba bodriti u njihovim prigovorima sucima, jer poništavanje druge tehničke pogreške nije bilo ništa drugo nego podilaženje nesportskom ponašanju.