Intervjui
Dvostruki NBA prvak: Krešo je bio moj heroj na parketu i izvan njega

Dvostruki NBA prvak: Krešo je bio moj heroj na parketu i izvan njega

Autor: Davor Vitković Photo: Scoopnest.com

Igrao je s Birdom, čuvao Jabbara i bio starter Orlanda prije dolaska Shaqa, a životni uzor mu je bio Krešimir Ćosić...

Nove tehnologije i raširenost društvenih mreža donose nam i nove mogućnosti. Danas preko Facebooka možemo doći u dodir s ljudima s kojima bi to teško bilo moguće u realnom životu. Tako mi je jedan od Facebook „prijatelja“ postao i bivši NBA igrač i dvostruki NBA prvak Greg Kite

Kad sam ga pozdravio i rekao da sam iz Hrvatske, Greg je istaknuo da mu je Hrvat Krešimir Ćosić bio veliki uzor. To ne čudi budući ga je Greg pohađao Brigham Young sveučilište koje je proslavio upravo naš Krešo. Mlađim ljubiteljima košarke ime Grega Kitea ne znači mnogo. Oni stariji sjetit će se brkatog bijelog centra Celticsa iz njihovih slavnih dana 80'tih. Greg Kite je s Celticsima osvojio dva naslova NBA prvaka. Uz njih nosio je dresove još šestoro klubova, a najdublji trag je ostavio u Orlando Magicu gdje je i startao na 127 utakmica prije nego je tamo stigao Shaquille O'Neal.

Foto: basketball-reference.com

Iako ima puno obaveza zbog brojne obitelji i posla srednjoškolskog košarkaškog trenera, Greg je pristao na intervju putem maila, a prepisku tog intevjua donosimo ovdje.

DV: Igrali ste četiri godine na Brigham Young sveučilištu. Prve dvije godine vaš suigrač bio je Danny Ainge, s kojim ste kasnije igrali i u Celticsima. Ainge je bio drugi igrač kojem su na BYU umirovili dres. Prvi je bio hrvatska legenda i Hall of Fame igrač Krešimir Ćosić, ujedno i prvi europljanin izabran u All-American momčad. Recite mi, kakva je Ćosićeva ostavština tamo? Jeste li čuli kakve priče o njemu kad ste igrali tamo? Što ljudi misle o njemu?

GK: Krešimir je bio jedan od mojih heroja na i van terena. Imao sam priliku upoznati ga kad sam igrao tamo. Bio je legenda za navijače BYU. Igrali smo u dvorani sa 21 000 mjesta, Marriot Centru. Ta dvorana je otvorena u razdoblju kad je Krešimir tamo igrao. Neki navijači zovu tu dvoranu „Kuća koju je izgradio Krešimir“. Moj prijatelj Gary Dayton imao je brijačnicu u sklopu sveučilišnog kampusa.  U njoj je imao veliku fotografiju Krešimira kako šutira horog. Gary i ostali pričali su mi o tome kako je on bio talentiran i dinamičan igrač. Tijekom studija Krešimir je prihvatio našu crkvu (Mormonsku, op.a) i pomogao mnogima u Americi i bivšoj Jugoslaviji. Kad radim sa mladima često im pričam o Krešimiru.

Foto: Privatna arhiva Nebojše Gunjevića

DV: Na NBA draftu 1983 izabrali su vas Boston Celticsi. Već u rookie sezoni osvojili ste naslov. Celticsi su pobijedili Lakerse 4-3 u jednoj od najvećih finalnih serija ikada. Koja su vaša sjećanja na to finale?

GK: Bila je to iznimno dramatična i napeta serija između velikih rivala. Bilo je tu svega, dramatičnih završnica, čvrstih prekršaja, neprijateljski nastrojenih navijača i naravno rivalstva Magic Johnson – Larry Bird. Bila je to serija koju su gledali navijači širom Svijeta i koja je pomogla u globalizaciji NBA lige.

DV: U sezoni 1985/86 bili ste članom možda i najveće momčadi ikad okupljene. Legendarna startna petorka Larry Bird, Kevin McHale, Robert Parish, Dennis Johnson i Danny Ainge. Na klupi Hall of Fame centar Bill Walton, bivši all-star Scott Wedman, solidni bekovi Jerry Sichting i Sam Vincent, današnji trener Dallasa Rick Carlisle i vi. Celticsi su te sezone bili apsolutno dominantni. Walton je često govorio da su vaši treninzi bili kompetitivniji od samih utakmica. Koja su vaša sjećanja na tu čarobnu sezonu?

 

GK: Walton je bio u pravu...naši treninzi su često bili kompetitivniji od utakmica. Naša klupa, predvođena Waltonom ponosila bi se pobjedom nad starterima na treninzima. Starterima se nije sviđalo gubiti i išli su i oni 100%. Izvlačili smo najbolje jedni iz drugih. Svake sezone naš cilj je bio da budemo prvi u regularnom dijelu i imamo prednost domaćeg terena u doigravanju. No, te sezone 85/86 postavili smo si drugi cilj...da ne izgubimo dvije utakmice zaredom. Bili smo dva poraza u produžetku udaljeni od ispunjenja cilja. Čitave sezone izgubili smo samo jednu domaću utakmicu (skor doma 50-1, op.a) i samo tri utakmice kroz čitavo doigravanje.

DV: Vaš najsjajniji trenutak bio je u trećoj utakmici finala 1987. Kad je startni centar Parish upao u probleme s osobnim pogreškama igrali ste 22 minute protiv legendarnog Kareema Abdula-Jabbara i oduševili navijače u Boston Gardenu sa sjajnom obranom. Uhvatili ste 9 lopti i jednom blokirali Jabbara. Kako ste se osjećali nakon te utakmice?

 

GK: Bio sam vrlo sretan jer smo pobijedili i jer sam imao veliku ulogu u toj pobjedi. Bilo je sjajno dobiti i iskoristiti priliku pomoći momčadi u tako važnoj utakmici. Bilo bi još bolje da smo na kraju uspijeli dobiti seriju (u finalu 1987 Celticsi su izgubili od Lakersa 2-4, op.a)

DV: Mislim da nijedna momčad u NBA povijesti nije prošla kroz toliko nedaća kao vi u sezoni 1986/87. Prvo je umro programirana superzvijezda Len Bias, vaš odgovor na Jamesa Worthya. Nakon šest utakmica teško se ozlijedio Wedman. Walton je imao ozljedu nakon ozljede. Ainge je igrao s bolovima u koljenu, Parish na izvrnutom gležnju, a McHale na slomljenom stopalu zbog čega mu se skratila karijera. U playoffu ste pomeli Jordanove Bullse i slavili u teških sedam utakmica protiv sjajnih momčadi Milwaukeea i Detroita. Usprkos tome bili ste jednu lošu sudačku odluku udaljeni od tog da u Los Angeles dođete sa 3-2 vodstvom. Što je bilo toliko posebno u toj ekipi?

GK: Bili smo izneređeni ozljedama. Nijedan starter nije bio ni približno zdrav. Bila je to skupina momaka koji su vjerovali da mogu dobiti svaku utakmicu. Imali smo pravi stav, vještine i psihički sklop da budemo prvaci. No bila je to četvrta uzastopna godina da smo igrali finale. To je veliki napor i zamor za tijelo , pogotovo što su ključni igrači imali preko 30 godina i desetak napornih NBA sezona iza sebe. Tijelo to teško može izdržati. Vidjeli smo to i sa Miami Heatom nakon četiri uzastopna finala a upravo i Golden State Warriorsi pokazuju znakove umora.

Foto: Boston.com

DV: Vjerujete li da biste s zdravim McHaleom, Parishom, Waltonom i Wedmanom, da ne spominjemo Biasa, obranili naslov te sezone?

GK: Smatram da bi imali itekako velike šanse sa zdravom momčadi. Lakersi se nisu plasirali u finale u sezoni 85/86 i šteta je što u 86/87 nismo bili u mogućnosti poslati svoju najbolju momčad na teren.

DV: Nakon Celticsa igrali ste kratko u Clippersima i Hornetsima, da bi potom startali svih 82 utakmica za mladu momčad Orlano Magica. Što je vama bilo draže; igrati relativno malu ulogu iza Hall of Fame igrala i osvajati naslove...ili biti starter sa solidnom minutažom u poprilično lošoj momčadi?

GK: Oba iskustva su sjajna. No nikad ne bih mijenjao igranje u Celticsima u četiri uzastopna NBA finala i osvajanje dva naslova uz petoricu Hall of Fame igrača (Bird, McHale, Parish, Johnson, Walton, op.a). Za mene je sve bilo u pobjedi i tome da budete najbolja moguća verzija sebe. Kad je došlo vrijeme da napustim Celticse zahvalan sam na prilici koju sam dobio da igram više i često budem starter u Clippersima, Kingsima, Hornetsima i Magicu. Povećana minutaža  pomogla mi je da unaprijedim svoju igru i imam dužu NBA karijeru (Greg je u NBA odigrao 741 utakmicu, op.a)

DV: Igrali ste s jednim od najvećih košarkaša u povijesti, legendarnim Larryem Birdom. Kako je bilo igrati s njim?

GK: Igrati s Larryem je bila prava privilegija. Bio je veliki radnik i strašno jak u glavi. Imao je veliko samopouzdanje  koje se poklapalo sa velikim znanjem. Kao suigrač bio je poprilično miran i pristupačan i uvijek sa dvije noge na zemlji.

DV: Tko su vam bili najteži protivnici?

GK: Kareem Abdul-Jabbar, Hakeem Olajuwon, Patrick Ewing, David Robinson, Moses Malone, Karl Malone i Shaquille O'Neal

DV: U kasnijoj fazi vaše NBA karijere igrali ste i protiv hrvatskih igrača Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađe i Stojka Vrankovića. Sjećate li ih se? Što nam možete reći o njima?

GK: Bili su sjajni igrači. Borbeni sa sjajnim vještinama. Najviše se sjećam Dražena. Bio je fenomenalan. Mnogi fanovi košarke u SAD danas nažalost malo znaju o njemu. No, bio je veliki igrač. Velika je šteta što su njegov život i njegova karijera tako rano završili.


DV: Pratite li današnju NBA? U vaše vrijeme NBA liga je bila mnogo, mnogo grublja. Koje je vaše mišljenje, bi li vaši Celticsi iz 85/86 mogli pobijediti današnje Warriorse?

GK: Gledam i pratim NBA koliko god stignem. Vjerujem da bi naša momčad iz 85/86 mogla dobiti bilo kog, uključujući i Warriorse. Sad se igra drugačija košarka. Kad je broj koševa drastično pao u 90'tima i početkom 2000'ih NBA liga je promijenila obrambena pravila. Nema više oslanjanja rukama, i kod ulazaka i pod samim obručem maksimalno je ograničen kontakt tijelom koji obrambeni igrač smije napraviti. Stoga je liga puno mekša danas. No Celticsi i ostale vrhunske momčadi 80'tih su zabijale i preko 110 koševa u prosjeku uz onakve čvrste obrane. Imali smo i odlične tricaše u Birdu, Aingeu, Wedmanu, Sichtingu...i da se tada šutiralo toliko trica kao danas zabijali bi i puno više. 

 Iako je u dresu Celticsa bio prvenstveno rezerva, ime Grega Kitea ipak se nalazi na jednoj listi TOP 10 Celticsa. To je lista igrača sa najviše blokada u NBA finalima u dresu Celticsa (blokade se službeno u NBA broje od sezone 1973/74 tako da na listi nema neprikosnovenog kralja blokada Billa Russella.

NAJVIŠE BLOKADA U NBA FINALU BOSTON

1.
Robert Parish
54 blokada
2.
Kevin McHale
44 blokade
3.
Larry Bird
24 blokade
4.
Kevin Garnett
15 blokada
5.
Dennis Johnson
11 blokada
6.
Cedric Maxwell
8 blokada

Paul Pierce
8 blokada
8.
GREG KITE
6 blokada
9.
Bill Walton
5 blokada

Rajon Rondo
5 blokada

Rasheed Wallace
5 blokada

Kendrick Perkins
5 blokada

Tony Allen
5 blokada