'Treba nam više razvojnih ekipa i uvjeti kakve ima Crikvenica'
Samo nekoliko godina nakon što je morao prerano završiti igračku karijeru, Edi Rački (36) se već potpuno afirmirao kao jedan od ozbiljnijih mladih trenerskih imena u hrvatskoj košarci. Počeo je u ŽKK Trešnjevka, gdje je vodio različite mlađe kategorije i sudjelovao u reprezentativnim projektima, a potom se kroz Bosco, Cibonu i Dubravu, polako ali sigurno gradio u muškoj košarci. Iza Edija je prva samostalna seniorska trenerska avantura na klupi prvoligaša Crikvenice, kluba koji mu je povjerio vodstvo u osjetljivom trenutku sezone. Paralelno i dalje radi s mladim reprezentacijama, a njegova trenerska priča još uvijek se tek piše – s puno terenskog rada, učenja i iskustva…
· Sezona je završila, Crikvenica je izborila ostanak u Prvoj ligi. Ostajete li i iduće sezone na klupi Crikvenice?
- Kada sam 1. veljače službeno preuzeo KK Crikvenica, prvi i osnovni cilj bio je izboriti ostanak u Prvoj ligi što smo na zadovoljstvo svih nas i ostvarili. Nakon završetka natjecateljskog dijela sezone uslijedio je odmor te sam se početkom svibnja vratio u Crikvenicu s obzirom da će još određen broj igrača trenirati do početka lipnja. Upravo ovih dana bih trebao imati sastanak s upravom kluba oko daljnjih planova kluba i mog statusa za sljedeću sezonu. Iskreno, volio bih ostati u Crikvenici jer smatram da sljedeća sezona uz dobar rad može biti uspješnija od ove.
Kako je došlo do Vašeg dolaska u Crikvenicu i kako biste ocijenili proteklu sezonu – što je bilo najteže, a što najvrjednije iskustvo?
- Moj kolega Bože Radoš se na pola sezone odlučio vratiti u Cibonu u ulozi pomoćnog trenera te me inicijalno kontaktirao i povezao sa ljudima iz KK Crikvenica koje sam i otprije znao. Vrlo brzo smo se dogovorili i započeli suradnju. Možda najteža stvar je što na pola sezone zatekneš roster koji nisi sam slagao kao i određeni model igre i tome se moraš prilagoditi, a određene promjene moraš uvoditi oprezno i postepeno, zadržati i povećavati razinu pozitivnih stvari, a one manje dobre korigirati. Upravo ovo što sam naveo je i najvrjednije iskustvo pogotovo kad se ostvari zacrtani cilj i rezultat.
Kakvi su infrastrukturni uvjeti u Crikvenici – ima li klub temelje za daljnji razvoj i stabilnost u natjecanju?
- Sami uvjeti za rad su na jako visokoj razini, imamo veliki broj termina u dvije odlične dvorane kao i mogućnost korištenja teretane kroz cijeli dan. Smatram da i KK Crikvenica i grad Crikvenica imaju veliki potencijal da se klub unaprijedi i bude stabilan prvoligaš.
Vjerujete li da bi porezne olakšice za sponzore potaknule veće ulaganje u košarku, posebno u sredinama koje nemaju snažnu gospodarsku podršku?
- Apsolutno. Ljudi koji i sada ulažu u sport rade to isključivo zbog nekog svog entuzijazma, a realno nemaju nikakve benefite od toga. Smatram da bi se s tim modelom zadovoljilo i ulagače i sportske kolektive te bi se tako cjelokupni sport podigao na višu razinu.
Koji su treneri tijekom Vaše karijere najviše utjecali na izgradnju Vašeg pristupa radu i trenerske filozofije?
- Rekao bih da su na moj rad i filozofiju utjecali svi treneri koji su me trenirali kao igrača, a kasnije su možda najveći utjecaj imali kolege s kojima sam surađivao što je nekako prirodno. Volim implementirati u svoj rad i neke ideje koje koriste drugi treneri, ako smatram da su korisne i da mi mogu pomoći u radu.
Radili ste i u ženskoj i u muškoj košarci – u čemu su, po Vašem mišljenju, ključne razlike i gdje vidite veći prostor za osobni i stručni rast?
- Tako je, nakon 6 provedenih sezona u ženskoj košarci prešao sam u mušku. Košarka je košarka, kako volim reći, neovisno o tome je li ženska ili muška, ali ako govorimo o ključnim razlikama to su antropometrijske karakteristike i motoričke sposobnosti zbog kojih je u muškoj košarci sve brže, više i jače.
Dugi niz godina uključeni ste u rad s mladima i reprezentacijama – što bi se, prema Vašem mišljenju, trebalo mijenjati kako bi Hrvatska ponovno razvijala konkurentne generacije?
- Sudjelovao sam i kao pomoćni trener i kao glavni trener i u ženskim i u muškim međunarodnim reprezentativnim natjecanjima. Smatra, da definitivno moramo povećati bazu djece koja se bave košarkom, podići masovnost. Iz te šire baze ćemo lakše selekcionirati potentnu djecu po svim parametrima potrebnim za ozbiljnu košarku i uz adekvatan rad stvoriti košarkašice i košarkaše konkurentne na međunarodnoj razini.
Razvijaju li se mladi igrači u Prvoj ligi? Ima li ona stvarni razvojni karakter ili je to tek teorija?
- Razvijaju se, ali bi broj mladih igrača ipak trebao biti veći. Osim Mladosti i Jazina nema razvojnih ekipa, a smatram da u ovoj ligi nedostaju još 3-4 takve ekipe.