Odborjavanje do Crne Gore

Pustite Mađarsku i Rumunjsku, pustite na stranu i dojam. Imamo dvije pobjede, a na toliko smo i računali. Baš sada, dok ovo čitate. Niti više niti manje.

A sad, sad kreće ono pravo. Crna Gora reći će dosta o tome kakva je Hrvatska. Ovdje u Cluju o tome se govorilo otkako je u nedjelju odsvirala sirena za kraj utakmice s Rumunjima.

Nitko nije prezadovoljan onime kako smo do sada izgledali. Nisu niti naši reprezentativci, ali, opet, kad se čuje kako razmišljaju, malo je tko od njih zabrinut. Svi su svjesni da će prave utakmice krenuti danas, od 16.45 sati. Kad se podbaci prva lopta.

Trebamo li biti oprezni s obzirom na prisutnu nervozu? I to ćemo doznati vrlo skoro. Iako, kad je već riječ o toj nervozi, važno je tu spomenuti nekoliko stvari. Ovim igračima je neopisivo stalo do uspjeha. Većina njih ovaj je turnir u svojim glavama zamislila kao onaj u kojemu će postajati možda i posljednja šansa za jedan dio kvalitetnih igrača na odlasku, ali i vrijeme u kojemu je do konca sazrio Dario Šarić, a Bojan Bogdanović je već dokazana ekstra klasa.

I pritisak očekivanja je velik. Boša Tanjević je nešto slično kazao o svojim igračima uoči ove utakmice. Epski opširan, svako malo odlutajući u poeziju, Krešu Ćosića ili Mirzu Delibašića, Tanjević je kazao i ovo.

- Moji igrači osjećaju pritisak, jer žele rezultat. I to je dobro, tako to treba biti.

Na jednoj drugoj razini - jer je letvica očekivanja u Hrvata nešto veća nego u Crnogoraca (koji, btw. nikada nisu stigli u drugu fazu Eurobasketa) - tako rezoniraju i naši igrači.

Iako su uloge  našoj vrsti davno podijeljene, Aco Petrović, takav je dojam ostavio 24 sata uoči utakmice s Crnom Gorom, neće dovijeka čekati da se neki igrači razigraju. Od prvog dana on uostalom priča da će za osminu finala, na taj famozni 10. rujna igrati s onom rotacijom koja nosi rezultat. Ali, do tada ima još tri utakmice. I dovoljno vremena da ta rotacija bude onakva kakvu je svatko od nas zamišlja. Idealna.

A to ponekad nije tako. Jer, ovo nije video-igrica, ovdje igraju živi ljudi. I svatko ne može biti baš uvijek najbolji. Skriti nedostatke i gurnuti u prvi plan prednosti, to je umijeće velikih majstora.

I na tome će Hrvatska raditi dok ne ode u Istanbul. Kako bi tamo bili čvrsti kao beton.

Iako je Boša Tanjević nagovijestio da su Nikola Vučević i Tyrese Rice ozlijeđeni, Vučević nam je rekao da ne očekuje da ne igra. Natukao je prst, a zbog toga nije trenirao dan uoči utakmice. Rice je trenirao, ali odvojeno od momčadi. Njega muči cijeli serijal sitnijih problema.

Treba li vjerovati Tanjeviću kad priča o tome; "kad bi barem jedan od njih zaigrao, ja bih bio sretan", ili i dalje, "mi se moramo još kvalificirati, čekaju nas još Rumunjska i Češka"?

Stari je to lisac. Ako ne budu na parketu Vučević i Rice, onda je stvar kod njih doista ozbiljna, a to ne izgleda tako. I vjerujte, Tanjević ide na pobjedu protiv Hrvatske.

Svaki od Crnogoraca, zapravo.

Ovo će biti mali rat. Jer, s druge strane su Hrvati kojim treba klik da se zapale, da dođu na temperaturu vrijenja.

Jer, znaju oni, ma znamo to svi mi. Koliko vrijedimo.

I stoga, požurite s posla, namjestite se ispred televizora i provjerite. Ovo je prva prava. Jedna od onih koji će pobliže otkriti gdje smo i što smo. Nije ključna. Ali je svakako najozbiljnija ovoga ljeta.

Važnija od svih pokusa i od prve dvije odigrane u Cluju.

Najvažnija nakon četvrtfinala Igara. Najvažnija u godinu dana.