Sve je počelo u ŠK Lavići.

U sportskoj dvorani Dubrava zatekli smo Filipa Hrgovića, našeg sjajnog boksača koji je prije desetak dana na Floridi (SAD) upisao svoju dvanaestu profesionalnu pobjedu protiv Amerikanca Rydella Bookera. Iako Filipa svi znaju po sjajnim boksačkim uspjesima manje je poznato da je Hrgović svoju sportsku karijeru počeo trenirajući košarku u školi košarke Dubrava Lavići.

”Moj prvi trener je bio Ninoslav Lončar koji već dvadesetak godina vodi školu košarke u OŠ Brestje. Nakon jednog vremena sam prešao u klupsku selekciju kod trenera Marija Mikulčića, a kasnije su me trenirali Ivan Lozanić, Edin Hadžić i Danijel Lutz. Trenirao sam košarku pet godina, a bio sam izabran i u selekciju grada Zagreba. Sjećam se da smo bili U12 prvaci Hrvatske 2003.godine. Bilo je to lijepo razdoblje i tu sam dobio temelje za bavljenje boksom. Kroz košarku sam razvio kordinaciju, brzinu i mnoge kapacitete. Kada sam došao na boks bio sam u dosta dobrom stanju.” - kaže Filip na početku razgovora dok je pomno pratio trening svog nećaka u školi košarke KK Dubrava.

Filip Hrgović -  gornji red, krajnje desno (broj 4)

Da se izuzetno bitno na vrijeme početi baviti sportom ističe i Hrgović:

”Neke kapacitete koje razviješ kao dijete i ako ih na vrijeme ne razviješ kasnije ih je nemoguće razviti pogotovo stvari kao tehniku ili pravilnu biomehaniku pokreta za određeni sport. Neophodno je razviti koordinaciju i brzinu i mislim da je za svako dijete koje se misli ozbiljno baviti sportom jako bitno početi na vrijeme. Rijetki su talenti koji mogu početi trenirati u kasnijoj dobi i uspijeti u sportu.”

U samom razgovoru naglašava koliko su mu košarkaški treninzi pomogli u njegovom fizičkom razvoju da napravi sjajnu karijeru u boksu. Prekretnica za prelazak iz košarke u boks dogodila se nakon određenih problema s ozljedama

”Trenirajući košarku imao sam neke ozljede leđa i koljena što je bilo i normalno za djecu u razvoju. Tu sam se na nekoliko mjeseci udaljio od košarke i jednostavno boks sam htio probati jer me uvijek zanimao. Očito sam imao strast i ljubav za tim sportom i jednostavno počeo sam nizati rezultate jako brzo. Nakon samo nekoliko mjeseci postao sam mlađe kadetski prvak Hrvatske, a nakon tri godine svjetski juniorski prvak tako da je to bio moment kada sam odlučio da ću se maksimalno posvetiti boksu.”

Filip je rođeni Sesvećanin, ali sportski odgajan u Dubravi koja je poznata po vrhunskim sportašima.

 ”Ja sam rođen i odrastao u Brestju koje pripadaju Sesvetama, a zapravo većinu svoje sportske karijere sam proveo u Dubravi, prvo u školi košarke Lavići Dubrava, a kasnije i u dvorani BK Leonardo koja se nalazi također u Dubravi. Usudio bi se reći da je Dubrava jedan od najsportskijih kvartova u svijetu s velikim brojem olimpijskim medalja Sandre Perković, Josipa Glasnovića, Martine Zubčić, Manuela Štrleka, mene…

Njegova vjera u svoje vlastite mogućnosti dovela ga je do velikih rezultata

”Ja sam se uvijek isticao po tome da sam imao jaku vjeru u sebe i da se mogu dostići veliki dosezi. I danas vjerujem da čovjek sa svojim radom i voljom može postići sve bez obzira na mjesto iz kojeg dolazi, na uvjete i čak predispozicije u nekim slučajevima. Uz trud i vjeru u sebe i Boga može postići sve. To za mene nije fluskula, jer ja baš tako živim”.