Treneri trebaju hrabrost i podršku uprave

U Hrvatskoj, ali i široj europskoj košarci, postala je gotovo svakodnevica, da nakon svega nekoliko poraza u nizu, nervozna uprava objavljuje rastanak s trenerom i zahvalnicu za suradnju s puno lijepih riječi. Svi mu žele sreću u nastavku karijere, ali stvarna poruka je jednostavna: „Nisi nam donio dovoljno brzo rezultat i gubi se!“

To je već godinama obrazac ponašanja koji stvara začarani krug. Treneri se rotiraju iz kluba u klub, igrači gube kontinuitet, a klubovi tonu sve dublje u dugove i bezidejnost.

No, ako malo zastanemo i pogledamo širu sliku, moramo se zapitati: da li  bi itko u poslovnom svijetu preživio s takvim načinom razmišljanja?

Bi li ozbiljna tvrtka smjenjivala menadžera svaki put kad prodaja padne za nekoliko postotaka?

Naravno da ne. Umjesto toga, tražili bi uzrok, ulagali u procese, u ljude i u dugoročne ciljeve.

Zašto onda u sportu, u ovom slučaju u košarci, biramo najbrže i najskuplje rješenje,  otkaz, umjesto najmudrijeg, razvoj?

Povjerenje kao temelj 

Ako klub odluči nekome povjeriti vođenje prve momčadi, onda bi to trebalo značiti da vjeruje u njegovu stručnost i viziju. Trener nije “privremeno rješenje za iduće tri utakmice”, nego ključna osoba u stvaranju sustava igre, kulture i discipline.

Zato je važno da se uprave, prije nego što potpišu ugovor, zapitaju: želimo li rezultat  odmah  ili dugoročni uspjeh?

Realni ciljevi za realne klubove

Hrvatska košarka ne može i ne smije živjeti u iluziji da se s malim proračunima može graditi momčad niti za vrh regionalne lige, a još manje Europe. Umjesto da trošimo novac kojeg nemamo na strane igrače srednje kvalitete i na domaće starije igrače koji ne mogu mentorirati mlađe igrače, trebamo ga ulagati u razvoj najmlađih igrača, jer u tom slučaju to ne bi bio trošak, već ulaganje.

Klubovi bi morali biti mjesta gdje se proizvode igrači, a ne samo “konzumira” rezultat.

Svaki mladi igrač koji dobije priliku i razvije se u pravog profesionalca, bi trebala biti prava vrijednost, kapital i dokaz da klub zna što radi.

Trener trebaju hrabrost i podršku uprave

Mnogi treneri znaju i žele raditi s mladima, ali sustav ih u tome ne podržava. Jer ako izgube dvije ili tri utakmice dok grade ekipu, odlaze s klupe.

Kako očekivati da mladi igrač sazrije ako nema prostora za pogreške?

Kako očekivati da trener razvija sustav ako mu se ne dopušta da uopće započne proces?

Vrijeme je za promjenu mentaliteta 

Hrvatska ima znanje, talent i tradiciju. Ono što joj nedostaje nije rezultat, nego strpljenje i vizija.

Dok god budemo smjenjivali trenere brže nego što igrači mogu napredovati, trošit ćemo novac, vrijeme i ljude.

Vrijeme je da košarkaški klubovi u Hrvatskoj shvate da uspjeh nije samo trofej, nego i razvoj igrača, stabilnost sustava i stvaranje kulture koja traje.

To je jedini put prema zdravoj i dugoročno uspješnoj košarci, jer klub koji stvara, nikad ne propada, a klub koji samo troši novac kojeg nema, ne može opstati.