Kolumne
Gdje je nestao čovjek?

Gdje je nestao čovjek?

Autor: Branko Tabak Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Prošao je Luka put od heroja do izdajnika u kratkom roku. A nitko se nije pitao koji su razlozi njegovog igračkog poniranja, jer preko noći sigurno nije zaboravio igrati košarku.

Pitate se gdje je nestao čovjek? Gdje je nestao Luka Božić?

Luka je igrač koji je prošle sezone ponio epitet najboljeg igrača hrvatskog prvenstva. Nije želio preskakati stepenice i poput mnogih za veće novce umjesto napredovanja izabrati sjedanje na klupi nekog europskog kluba. Odlučio se za grad košarke Zadar i igranje u ABA ligi.

I tu su ga čekale zamke, posrtanja i ustajanja. I uz sve uspone i padove Luka je prema statističkim pokazateljima najkorisniji igrač Zadra u regionalnom natjecanju. Ispred ljubimaca publike, Prestona Knowlesa i sada već bivšeg igrača Josha Bostica. Na svojim je leđima Božić iznio neke vrijedne pobjede svoje momčadi koje su Zadranima omogućili mirnu plovidbu Jadranskom ligom.

Kada je u prvom dijelu sezone zabijao između 10 i 15 poena nikome nije smetao njegov šut. Kada su njegovi prodori donosili pobjede u završnicama utakmica, kada nitko drugi nije preuzimao odgovornost na sebe, nikome nije smetala 'sirova' snaga i atletizam mladog Bjelovarca. Kada je pogađao ključna slobodna bacanja i hvatao ključne skokove u napadu nikome nisu smetale njegove aktivnosti na YouTubeu.

Prilagodio se Božić činjenici da će u Zadru imati manje loptu u rukama nego u Zagrebu. Kompenzirao je to svojim obrambenim zadaćama, neprimjetnim napadačkim doprinosom koji bi tek na kraju utakmice, pogledom na statistiku, otkrili njegov značaj u rezultatu zadarske momčadi. Dolaskom Josha Bostica lopta mu je u ruke dospijevala još manje, ali njegov učinak nije bio ništa manji. 

A onda se dogodio pad u igri. I krenula su razapinjanja na društvenim mrežama i medijima. Probudili su se svi šankerski treneri, svi uredski šuteri, svi foteljaški nebeski skakači. Vrhunac napada dogodio se nakon Božićeve zahvale izborniku Ivici Skelinu na pozivu u reprezentaciju. Osobne razloge kao opravdanje većina je doživjela kao Božićevo nonšalantno odbijanje igranja pod hrvatskom zastavom, istom onom koja se vijorila 'za pola koša niže' od američke na U19 Svjetskom prvenstvu dok je Božić u stavu mirno vrtio film u glavi: 'E da je ušlo i drugo moje bacanje sada bi svirala Lijepa naša...'. Božić je prozvan, Božić je etiketiran, Božić je svrstan u kategoriju umišljenih zvijezda.

Prošao je Luka put od heroja do izdajnika u kratkom roku. A nitko se nije pitao koji su razlozi njegovog igračkog poniranja, jer preko noći sigurno nije zaboravio igrati košarku. Istina i protivničke ekipe su se pripremale za njega, ali vidjelo se zadnjih dvedesetak dana da nije samo to...

Istinski razlog su istinski privatni problemi koje je Luka izdignuo iznad svega. Baš kao što bismo trebali i mi. Rješavati svoje, a malo manje živjeti tuđe živote. Jer, nemojmo zaboraviti, i košarkaši su u prvom redu samo ljudi. Pokazuje to i podrška koju je dobio od čelnih ljudi kluba, koji su stali uz njega sada kada mu je najpotrebnije. A drugi?

Uistinu, gdje je nestao čovjek?