Intervjui
Golemac: Riki mi nema što zamjeriti, među nama nema zle krvi!

Golemac: Riki mi nema što zamjeriti, među nama nema zle krvi!

Autor: Dražen Brajdić - Večernji list Photo: KK Cibona Željko Bakšaj

Na klupi Cedevita Olimpije zamijenio je svog prijatelja i suradnika Slavena Rimca.

Njegova nova trenerska epizoda, treći samostalni posao, počela je vrlo napeto. Jurica Golemac (42) debitirao je na klupi Cedevita Olimpije s pobjedom nad FMP-om, ali izborenom tek nakon produžetka.

– To je valjda znak da me čeka jako puno posla, rekao je Golemac na početku intervjua kojeg je dao kolegi Draženu Brajdiću za Večernji list.

Je li u ovih desetak dana uspio dokučiti što je zapinjalo u sastavu koji je preuzeo, ali i protiv kojeg je igrao ove sezone kao trener Primorske?

– Ova momčad ima napadački mentalitet i to je nešto što ću pokušati promijeniti. Nitko nikad nije osvojio nešto oviseći samo o tome hoće li pogoditi šut ili ne, nego su osvajali oni koji su igrali dobru obranu. Pojačat ćemo treninge obrane kako bismo postizali što više lakih koševa jer imamo momčad koja može dobro trčati. Svaki igrač mora imati odgovornost prema igraču koje čuva.Obitelj je ostala u ZagrebuJoš do druge polovice prosinca Golemac je bio trener najvećeg iznenađenja ABA lige, a 40-ak dana poslije preuzeo je ljubljanski klub Cedevita Olimpiju u kojem su sve glasnije rogoborili protiv hrvatskog trenera Rimca. Trenerska sudbina s njima se dvojicom tako poigrala da je Jurica naslijedio svog velikog prijatelja što je bila potencijalno neugodna situacija.– Tih dana miješale su mi se emocije. Čovjek kojem želiš dobro osjeća se loše, a ti dobivaš njegovo radno mjesto. Zato sam ljudima u klubu rekao da ću s njima razgovarati jedino ako oni odluče da Rimac više nije trener, nikako dok je još uvijek na toj funkciji.

Trenerski kruh je takav da dok nekome ne smrkne, drugome ne svane. Čak i ako je riječ o najboljim prijateljima.

– Mislim da Riki nema razloga da mi što zamjeri. Nema među nama zle krvi. Ostali smo u kontaktu. Štoviše, rekao mi je što vidi kao problem, ispričao mi je kakav je karakter pojedinih igrača i slično.Kada smo pričali u rujnu, Jurica je pričao kao da će u Kopru ostati još deset godina, no onda je klub sponzorski i financijski krahirao i to više nije bio isti projekt koji je započeo.– U ovom poslu nema planiranja, teško je organizirati život jer ovisiš o faktorima na koje nekad ne možeš utjecati.Baš zbog tog “kruha sa sedam kora” odlučio je da će mu obitelj biti u rodnom Zagrebu.

– Skupa smo tako odlučili upravo zbog neizvjesnosti trenerskog posla. Ne bi bilo korektno prema njima da ih vučem sve za sobom i da im radim džumbus od života. Imam sina od 15 te kćeri od 11 i 6 godina. Starija kćer mi je čak rekla. “Da ideš i u Real Madrid, ne bih išla s tobom”.

A i njegovi trenerski počeci, ne samo ova epizoda, vezani su uz Slavena Rimca.

– Zbog ozljeda sam završio igračku karijeru prije nego što sam očekivao, a nisam si isplanirao život nakon karijere. Nama sportašima to zna biti problem. No onda se u samo jednom danu puno toga dogodilo. Baš na dan kada sam dobio potvrdu od jednog NBA kluba da su voljni zaposliti me kao svog skauta, nazvao me Rimac i pitao bih li bio njegov pomoćnik. Razgovarao sam s obitelji i odlučio da moram vidjeti je li trenerski posao za mene. Zahvalan sam Slavenu što mi je, u toj našoj suradnji, dao priliku da radim posao koji me danas ispunjava, a i veće ovlasti no što ih standardni pomoćni trener ima.Skupa su, nažalost, morali i otići kada im je tadašnji Cibonin dopredsjednik Aco Petrović uručio otkaz.

– Mene je osobno to pogodilo, no na tom sam primjeru shvatio kakav je ovo posao. Otkaz je njegov sastavni dio. Na kraju krajeva, ni po Rikija, a ni po mene nije to ispalo tako loše jer smo se, čekajući novu priliku, sljedećih pola sezone usavršavali.Čini se da nije pogriješio što taj dan nije išao linijom manjeg otpora i izabrao manje stresni posao NBA skauta.

– Da se razumijemo, i to je težak posao, ali s puno manje odgovornosti i stresa nego što je trenerski.

U tom će poslu, kaže, doživjeti jedan od najsretnijih vikenda u životu. I to na beogradskom Final Fouru ABA lige koji će autsajder Cibona senzacionalno osvojiti neočekivanim pobjedama nad Zvezdom i Cedevitom.

– O tom vikendu mogao bi se snimiti hollywoodski film sa sretnim svršetkom za nas. Stigli smo na turnir bez ikakvog opterećenja, došli smo se zabaviti, ali i pokušati pomrsiti račune onima koji su već upisali pobjedu protiv nas. Srećom, imali smo ekstrakvalitetnog Darija Šarića koji je sve suigrače zarazio svojim optimizmom.Zubac koristi svaku prilikuA šest godina poslije, upravo je Šarić jedan od igrača kojima je Golemac dao svoje glasove u Večernjakovu izboru za košarkaša godine.

– Iznimno mi je žao što je Dario otišao iz Philadelphije gdje je imao utočište i gdje sada, siguran sam, žale za njim jer su sa Šarićem imali nešto što sada nemaju. I zato mu želim sreću da pronađe klub u kojem će biti opet tako produktivan.Ispred Šarića, Jurica je svrstao još dvojicu igrača iz NBA, ali i jednog iz Eurolige.

– Moj prvi izbor je Bojan Bogdanović koji je ovog časa jedan od boljih europskih igrača općenito. On je oduvijek imao instinkt za koš, no imponira mi s kakvom lakoćom zabija u najjačoj svjetskoj ligi. Simon je sa svojim Efesom prošle godine igrao u finalu Eurolige i on je pravi španer kakvih je sve manje i manje. Lopta u njegovim rukama ima drukčije značenje. Zubac započinje utakmice u jednoj od najjačih NBA momčadi u kojoj koristi svaku priliku. Premda taj preostali bod više zaslužuju Tomić ili Bilan, peto mjesto ću dodijeliti 17-godišnjem Roku Prkačinu koji je budućnost hrvatske košarke - zaključio je ovaj perspektivni košarkaški stručnjak.

Golemčev izbor:
1. Bojan Bogdanović (Utah Jazz) 10
2. Krunoslav Simon (Efes)7
3. Ivica Zubac (LA Clippers)5
4. Dario Šarić (Minnesota/Phoenix)3
5. Roko Prkačin (Cibona) 1