Još se nisu slegli dojmovi oko Radovčićevog potpisa za Zabok.

Premda prijelazni rok još nije gotov, možemo ustvrditi kako je na Baldekinu bilo prometno i zanimljivo proteklih mjeseci. Uz povratak Martina Junakovića i potpis Tonka Vuke, posljednjih dana su sve glasnije priče o mogućim potpisima Nika Slavice i Zorana Vrkića za GKK Šibenik. Ipak, priča koja je budila najviše zanimanja je u centar pažnje dovela mladog playmakera Krešimira Radovčića, i to ne u pozitivnom kontekstu.

Krešimir Radovčić (Foto: Marin Sušić - HKS)

Netom po završetku sezone 2017/18, Radovčić je sa svojim menadžerom Robertom Jablanom započeo operaciju pronalaska novog kluba. Premda su deklarativno bili u pregovorima s predsjednikom Bašarom Egemenom i sportskim direktorom Filipom Vukičevićem, cijelo vrijeme se osjećalo u zraku kao da je to posljednja opcija. S obzirom na činjenicu da su se u kontekstu Radovčićevog dovođenja spominjali Cibona, Split, pa i Zadar, činilo se kako je posrijedi još jedna od toliko puta viđenih priča u kojima bogatiji klubovi odvode mladiće koji su tek napravili prve košarkaške korake na seniorskoj razini. No, Cibona je svojim potezima jasno dala do znanja kako za još jednog playmakera nema mjesta u njihovoj rotaciji. Vladimir Anzulović je u Splitu dobio jasnu smjernicu o razvijanju Mate Kalajžića kao novog stožernog razigravača kluba, uostalom, dovoljno govori da je Goran Filipović završio u Širokom, kao da ga nikad nije bilo. Zadar već godinama ima tradiciju davanja ključeva napada američkom playmakeru, kao i uloge prve zamjene domaćem igraču. Pretpostavljalo se tada da će 21-godišnjak sreću potražiti u inozemstvu, pa su se počela vrtiti imena nekih slovenskih klubova. 

No, sve je to propalo. Logično je tada bilo za očekivati da će se nastaviti razgovori s matičnim klubom. Nisu. 

Gdje je točno zapelo na relaciji Radovčić/Jablan - Vukičević/Egemen, teško je odrediti, ali to i nije toliko važno. Činjenica da postoji ozbiljan šum u komunikaciji je bila dovoljno alarmantna sama po sebi. Odjednom, započele su kuloarske priče o novoj potencijalnoj destinaciji - Zaboku. Ma ne, to ne može biti. Nakon priče o Ciboni, Zadru, Splitu, inozemstvu da jedan 'mali' (uz dužno poštovanje Dragutinu Črnjeviću i njegovoj družini) Zabok na kraju balade pobere vrhnje, ni kriv ni dužan?

Filip Vukičević (Foto: GKK Šibenik)

Ali, to se dogodilo.

Vidno potresen takvim raspletom situacije, sportski direktor Vukičević se u razgovoru za Šibenski portal zapitao jesu li narančasti uopće imali kakve šanse u tim pregovorima, ili je agencija u njih ušla s figom u džepu. Iznio je i pomalo bizarnu činjenicu da će Radovčić u Zaboku zarađivati manje no što bi (je) imao u Šibeniku, pa se nametnuo zaključak da je posrijedi bilo i nekakvih igara ega i prkosa. 

Posljednje, ali ne i najmanje važno, Radovčić odlazi kao neizgrađen igrač. Premda je statistički odigrao najbolju sezonu u karijeri (8.7 poena, 3.7 skokova i 3.6 asistencija u prosjeku), još uvijek je tu bilo dječjih bolesti i oscilacija. Možemo se vratiti sezonu unazad i prisjetiti se kako je Roko Badžim izgledao prije potpisa za ljubljansku Olimpiju - kao igrač koji je svojim zaslugama na parketu došao prvo do značajne minutaže i uloge u momčadi prepunoj prekaljenih veterana, a posljedično i do kapetanske vrpce u klubu.

Roko Badžim (Foto: Šime Zelić - Basketball.hr)

Ako već nije bilo volje i načina da se ova priča završi na ljepši način, dobra stvar za Radovčića je da je završio u klubu koji zna raditi s mladim igračima i koji će im dati priliku za dokazivanje. Počesto se još nedokazani mladići pomame za zvučnim imenima klubova koji ih gledaju kao sirovinu, potencijal da od jednog mladića na njih deset nešto jednog dana i bude. Njihovi menadžeri se, pak, pomame za svojim (nemalim) postotkom po sistemu bolje vrabac u ruci nego golub na grani, jer tko zna što nosi sutra.