Švicarski reprezentativac
Kada je pred početak sezone došao u Dubravu izravno iz NCAA lige, 24-godišnji Toni Ročak hrvatskoj je javnosti bio poprilična nepoznanica. Nekoliko mjeseci kasnije ovaj iznimno zanimljiv košarkaš, koji igra na poziciji krilnog centra, prometnuo se u jednog od najboljih igrača, ne samo svoje momčadi, nego i cijele lige, piše portal Sport 023.
U prvenstvu Hrvatske Toni je na prosjecima od 17,3 poena, 7,5 skokova i 2,4 asistencije za 28 minuta po susretu, a statistiku puni i osvojenim loptama te blokadama, dok su mu u Alpe Adria Cupu brojke još i bolje. A kakve veze ovaj švicarski reprezentativac ima sa Zadrom i kakve bi tek mogao imati, saznat ćete u sljedećih nekoliko minuta.
- Nakon povratka iz SAD-a, gdje sam završio studij psihologije te magisterij iz poduzetništva i inovacije, upoznao sam agenta Charlyja Mandica iz Splita. Razgovarali smo o košarkaškoj viziji i ciljevima i došli do zaključka da je hrvatska Premijer liga idealna za moju prvu profesionalnu sezonu. Ušli smo u kontakt s nekoliko klubova, među kojima je bio i Zadar, a nakon nekog vremena sam upoznao Jeronima Šarina, trenera Dubrave. Razgovarali smo, predstavio mi je projekt i mogućnosti napretka i pronašao sam se u toj priči. Momčad je mlada, dobro radimo i to je dinamika koja mi odgovara na terenu i van njega - počinje Toni svoju povratničku priču.
Bio je to njegov povratak u rodni grad, odakle je sa tri godine s obitelji, ocem, majkom i mlađim bratom, otišao put Švicarske, točnije u Ženevu.
- Tamo sam odrastao, krenuo u školu i s osam godina počeo trenirati košarku. Cijeli život sam u sportu, dosta godina sam trenirao karate pa nogomet, tenis, čak i stolni tenis. Kada sam počeo trenirati košarku u tom klubu nije bilo momčadi moje generacije pa sam trenirao sa starijima i neke stvari sam morao brzo naučiti da budem na razini ostalih.
Košarka je uskoro postala Tonijev život i u konačnici ga je odvela "preko bare".
- Nakon 12 godina boravka u Ženevi, preselili smo se u njemački dio Švicarske, gdje sam igrao za U-16 i U-19 momčad te prvu švicarsku ligu u klubu Swiss Central Basketball. S 18 godina uslijedio je odlazak u SAD, prvo godinu dana u Phillips Exeter Academy u New Hampshireu, a potom u Regis University. Dvije godine sam igrao Diviziju 2, a potom sam se odlučio pokušati prebaciti u Diviziju 1. Tada je bila korona pa je sve bilo dosta neizvjesno, ali srećom UC San Diego je baš te godine ulazio u Diviziju 1. Nazvao me trener, ponudio mi stipendiju i tako sam završio u Kaliforniji. Tamo sam proveo dvije sjajne godine i bio sam među boljim igračima u konferenciji.
U tom razdoblju Toniju je stigao i poziv iz švicarske reprezentacije.
- Bilo je to na ljeto 2021. za pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Bio sam najmlađi u reprezentaciji, ali odmah sam imao mjesto u momčadi i minutažu. Ušao sam u dobar ritam i svo to iskustvo mi je pomoglo da se gradim i kao igrač i kao osoba.
Godinu dana kasnije Toni je sa Švicarskom u kvalifikacijama za Eurobasket zaigrao i protiv svoje Hrvatske.
- Bio mi je to jedan od boljih osjećaja koje sam doživio u košarci. Igrali smo u Opatiji protiv najjače Hrvatske sa Bogdanovićem, Šarićem, Zubcom... Došla me gledati i moja obitelj i bio mi je baš pravi doživljaj igrati tu utakmicu.
Posljednju godinu u SAD-u Toni je prešao na University of San Francisco, koji je godinu dana ranije igrao "March Madness." No, nije sve išlo onako kako je priželjkivao.
- U glavi mi je bilo da ću, ako odigram dobro i ostvarimo dobar rezultat, imati sve što mi treba da igram košarku na jako dobroj razini, možda i da uđem u NBA Summer League i onda je sve moguće. No, došao sam tamo u novu momčad, s novim trenerom i nisam uopće igrao. Bilo je utakmica gdje je cijela klupa ulazila osim mene, a bio sam među starijima u momčadi. Znao sam da mogu igrati, a nisam to mogao pokazati i to mi je dosta teško palo. Imao sam osjećaj da je sve što sam gradio u SAD-u u proteklih pet godina palo u vodu. Kako ću pronaći klub nakon sezone bez igre? Tko će me htjeti? Ta i slična pitanja su mi se vrtjela po glavi. Srećom, još uvijek sam bio u švicarskoj reprezentaciji i tamo sam mogao nešto pokazati. Sve u svemu, iako moje američko iskustvo nije završilo onako kako sam priželjkivao, svakome bih to preporučio. Završio sam školu, živio u četiri grada, upoznao mnoštvo ljudi i napredovao i kao čovjek i kao košarkaš.
Nakon svega, uslijedio je već opisani povratak u Hrvatsku, gdje se Toni odmah predstavio u odličnom svjetlu i skrenuo na sebe pozornost velikih klubova. Među njima i Košarkaškog kluba Zadar.
- Iskreno, što se budućnosti tiče, ne razmišljam previše unaprijed. Trenutačno sam fokusiran na Dubravu i prvu sljedeću utakmicu. Tu sam zaista sretan, imam odlične suigrače i trenere, podršku svih u klubu i zahvalan sam treneru Šarinu što vjeruje u mene i što je vjerovao kada mnogo ljudi nije.
A što u slučaju da stigne, ovoga puta konkretniji, poziv iz Zadra?
- Ako se to dogodi, naravno da bi mi bila čast, jer bi to bila i pohvala mojim igrama, što je uvijek lijepo. Međutim, trenutačno sam član Dubrave, stalo mi je do ove momčadi i radimo na tome da postignemo nešto kao momčad. A što će donijeti budućnost, vidjet ćemo.
I za kraj - da se vratimo na početak priče. Tonijeva poveznica sa Zadrom, premda je rođen u Zagrebu, a odrastao u Švicarskoj, itekako je snažna. Korijeni su, naime, kako i samo prezime Ročak govori, debeljački. A Debeljak i Zadar imaju povijesnu košarkašku poveznicu još od legendarnog Zdravka Jeraka.
- Zadar je, naravno, posebno mjesto za mene. Tamo imam puno rodbine i svako ljeto, kada imam nekoliko slobodnih dana, vraćam se u Debeljak i Sukošan. Jerakovi su nam rod i s Tonćijem sam u kontaktu još od mlađih dana. On mi je također dosta pomogao oko košarke. Još kao dijete sam odradio neke kampove kod njega u Zadru, tako da me za taj kraj vežu posebne emocije.