Četvorica velikih strijelaca osamdesetih u Europi bili su klasa za sebe. Trojica su Dražen Petrović, Nikos Galis i Oscar Schmidt, a četvrti je junak naše priče Bob McAdoo.

Danas je posve uobičajena stvar da europske momčadi u sastavu imaju nekolicinu igrača s NBA pedigreom. Svake godine u NBA putem drafta i iz Europe stiže 40-50 novih igrača, što znači da je isti broj izgubio svoje mjesto pod suncem. Neki se umirove, neki put povratka vide u igranju u američkoj razvojnoj ligi. Mnogi se odluče za laku lovu i odu u Kinu (tako su lani u Zadru za kineski Lianoning nastupili Brandon Bass i Lester Hudson) a dosta njih ode i u Europu. Tako će i ove godine gledatelji u Zadru najvjerojatnije moći vidjeti dosta bivših NBA igrača. Za ruski Khimki nastupaju Jonas Jerebko, Jeremy Evans, Devin Booker, Timofej Mozgov, Sergej Karašev, Aleksej Shved i Dairis Bertrans. Dres viceprvaka Europe Efes nose sjajni Shane Larkin, James Anderson i Rodrigue Beaubois, dok za njemačku Albu nastupaju Tyler Cavanaugh i Peyton Siva.

No, nekad je situacija bila bitno drukčija. Vrhunski NBA igrači rijetko su na zalazu karijere igrali u Europi. A mi ćemo se ovdje prisjetiti najvećeg među njima. To nije legendarni Dominique Wilkins koji je sa Stojkom Vrankovićem donio Panathinaikosu prvi naslov prvaka Europe. Nisu to ni Hall of Fame igrači George Gervin, Alex English, Artis Gilmore. Ni Allen Iverson koji je kratko nastupao za turski Bešiktaš.

Igrač koji je ostavio najdublji trag je veliki Bob McAdoo. Oni stariji ljubitelji košarke koji su imali sreće da uživaju u košarci 80-tih sjećaju se tog imena. Kad pomislimo na vrhunske košarkaše tog vremena na um padaju ogromni, legendarni Arvidas Sabonis. U Splitu su počeli stasati Toni Kukoč i Dino Rađa. Bilo je tu odličnih strijelaca poput Žarka Paspalja, Dorona Jamchya, San Epifania, Rive...no četvorica velikih strijelaca bili su klasa za sebe. Trojica su Dražen Petrović, Nikos Galis i Oscar Schmidt, a četvrti je junak naše priče Bob McAdoo.

Svako tko je imalo pratio košarku u to doba zna da je Cibona bila prvak Europe 1985. i 1986. ,a Splićani 1989., 1990. i 1991. No malo tko se sjeća koji je klub popunio prazninu između ove dvije hrvatske megamomčadi. Taj klub je bio Tracer Milano (današnja Olimpija), a nositelj igre bio je sjajni krilni centar meke ruke Bob McAdoo.

McAdoo je u Europu stigao kao 35-godišnjak sa 14 NBA sezona na leđima. I to kakvih sezona. Bio je drugi izbor drafta 1972. i rookie godine, a već u svojoj drugoj sezoni izabran je u drugu NBA petorku  te je bio drugi u izboru za MVP-a lige (iza legendarnog Kareema Abdul-Jabbara). Igrajući za Buffalo Bravese (današnji Los Angeles Clippersi) te sezone je predvodio ligu u koševima (30,6) i postotku šuta (54,7%), a bio je i treći skakač (15,1) i treći bloker (3,3) lige. U utakmici protiv Bostona i tad aktualnog MVP-a Davea Cowensa imao je 52 poena i 22 skoka. U doigravanju su s 2-4 ispali upravo od Celticsa iako je McAdoo u šestoj utakmici imao 40 poena i 15 skokova. Bilo je to prije 45 godina, a McAdoo je i dalje POSLJEDNJI igrač koji je u jednoj NBA sezoni imao prosjek veći od 30 poena i 15 skokova. Nevjerojatno, zar ne?

Iduće sezone McAdoo osvaja i MVP naslov a brojke su sjajnih 34,5 poena, 14,1 skok i 2,1 blokada. Te 1975. u doigravanju se borio s Hall of Fame centarskim parom Washingtona Elvinom Hayesom i Wesom Unseldom. Bravesi su izgubili 3-4 a McAdoo je bio na nevjerojatnom prosjeku 37,4 poena, 13,4 skoka i 2,7 blokada. U četvrtoj utakmici imao je 50 poena i 21 skok, a u odlučujućoj sedmoj 36 poena i 11  skokova. No nije imao adekvatnu pomoć. 

Sezonu nakon tog po treći put je zaredom prvi strijelac lige, nešto što je u čitavoj NBA povijesti pošlo za rukom samo Georgeu Mikanu, Neilu Johnstonu, Wiltu Chamberlainu, Georgeu Gervinu, Michaelu Jordanu i Kevinu Durantu. U doigravanju ponovo su poraženi od Celticsa Johna Havliceka, Davea Cowensa i JoJo Whitea unatoč sjajnim partijama McAdooa. Iduće godine nakon samo 20 utakmica mijenjan je u New York Knickse. Tamo se zadržava dvije sezone. Ima prosjek od 26,7 poena i 12 skokova, no pobjede dolaze na kapaljku. Knicksi ga mijenjaju u Boston Celticse. Zamjenu je napravio vlasnik Celticsa bez znanja Reda Auerbacha. McAdoo je igrao praktički istu poziciju kao Cowens i u Bostonu se zadržao samo 20 utakmica a prosjek mu je pao na 20,6 poena i 7,1 skok. U Bostonu mu je prišivena i etiketa sebičnog igrača koji igra za svoje brojke, etiketa koju je nakon Bostona nosio i u Detroit Pistonsima i New Jersey Netsima. I tad 1981. McAdoo radi pravu stvar. Stavlja svoj ego sa strane i pridružuje se Los Angeles Lakersima. Lakerse je vodio briljantni Magic Johnson, a McAdoo je ulazio s klupe i mijenjao svog nekad najvećeg rivala Jabbara. U četiri sezone u Lakersima četiri puta je ulazio u veliko finale. I protiv Philadelphie i protiv Bostona imali su po pobjedu i poraz tako da je McAdoo osvojio dva naslova prvaka. Posebno je veliki obol dao naslovu 1982. U regularnom dijelu sezone imao je skroman prosjek od 9,6 poena i 3,9 skoka, no u šest utakmica velikog finala protiv Sixersa imao je 16,3 poena i 5 skoka te je upravo on donio prevagu Lakersima. Nakon osvojenog naslova 1985. Lakersi su ga zamijenili Maurice Lucasom i McAdoo potpisuje za Philadelphiu. Ti Sixersi postaju jedina momčad u NBA povijesti koja je u svom sastavu imala 4 igrača koji su bili MVP lige. Uz McAdooa bili su to Julius „Dr.J“ Erving, Charles Barkley i Moses Malone. No Sixersi su ispali već u prvom krugu doigravanja izgubivši ključnu utakmicu protiv Milwaukeea 112-113. Tom utakmicom završila je i NBA karijera Boba McAdooa. Karijera u kojoj je osvojio 2 NBA naslova, 1 MVP naslov i 3 titule prvog strijelca lige.

Na nagovor tadašnjeg trenera Tracera iz Milana Dana Petersona, McAdoo se otisnuo „preko bare“. Doveden je kao igrač koji će donijeti prevagu odličnoj momčadi koju su činili Dino Meneghin, Mike D'Antoni (današnji trener Houstona), Ken Barlow, Ricardo Pittis i Robeto Premier. Nakon što je Zadar predvođen Petrom Popovićem i Stojkom Vrankovićem senzacionalno usred Zagreba srušio Cibonu, Kup Prvaka je ostao bez branitelja naslova. Tracer je nakon dolaska McAdooa bio viđen kao jedan od pretendenata za naslov, no uskoro je uslijedio šok. Dvoboj protiv solunskog Arisa na koš-razliku odlučivao je o tome tko će ići u završnu grupu. U prvoj utakmici u paklu Soluna Aris je pobijedio sa čak 98-67 (+31) uz čak 44 poena Nikosa Galisa i 18 Slobodana Subotića. McAdovih 26 nije bilo dovoljno da se izbjegne težak poraz. Bila je to ona sezona kad su u paklu „Dvorane mira i prijateljstva“ u Ateni reprezentativci Grčke predvođeni Galisom pobijedili megamomčadi Jugoslavije i Sovjetskog Saveza i osvojili naslov prvaka Europe.

Iako su ih nakon -31 u Solunu svi otpisali, košarkaši Tracera u Milanu su napravili najveći preokret u euroligaškoj povijesti i uništili Grke sa 83-49. McAdoo je nakon utakmice izjavio: „Igrao sam mnogo velikih utakmica. Nastupao u četiri NBA finala. No nikad, nikad nisam nastupao u utakmici s ovakvim intenzitetom“

U grupi je McAdoo zabijao redom 28 poena Orthezu, 26 Maccabiu, 22 Žalgirisu (Sabonis 19) i 19 Realu. U Jazinama je nastupio 22. siječnja 1987. i u 85-78 pobjedi Tracera sudjelovao s 23 poena. Kod Zadrana najbolji je bio Stojko Vranković s 18. U uzvratnim utakmicama ubacivao je 12 Ortheu, 29 Maccabiu, Žalgirisu bez Sabonisa 30 i Realu 18. U Milanu Tracer je svladao Zadar 106-85. McAdoo je ubacio 22, a kod Zadra s 21 ubačajem najefikasniji Ivan Sunara i Draženko Blažević. Nakon utakmica u grupi skor 7-3 imali su Tracer i Maccabi iz Tel Aviva, te su se te dvije momčadi plasirale u finale Kupa Prvaka u Lausani. U napetom finalu milanska momčad je s(p)retnija i pobjeđuje 71-69. Bob McAdoo s 21 košem i 9 skokova prvo ime finala. Time je McAdoo opravdao očekivanja i donio svojoj momčadi naslov prvaka Europe.

McAdoo je tako, nakon što za njega nije bilo mjesta u NBA, dobio zadovoljštinu. A priliku da pokaže NBA ligi da ga se olako odrekla dobio je na prvom McDonalds Openu. Uz NBA momčad Milwaukee Bucksa na prvom Openu sudjelovale su i reprezentacija SSSR-a te Tracer. U 111-123 porazu od Bucksa McAdoo je ubacio 37 poena Jacku Sikmi i Terryu Cummingsu pokazavši još jednom svoju klasu.

Iduće sezone Kena Barlowa je zamijenio Rickey Brown, a na klupi Dana Petersona Franco Casalini. A McAdoo je odigrao jednu od najvećih sezona u povijesti europskih natjecanja. U prvom kolu skupine ubacio je Kolnu 16 poena, da bi potom krenuo u veliku seriju. Beogradskom Partizanu Divca i Pecarskog ubacio je 34, Den Boschu 25, Maccabiu 35, Orthetu 22, Barceloni 37, Arisu 38 (Galis 50), Kolnu 43, Partizanu 31, Den Boschu 27, Maccabiu 24, Orthezu 26, Barceloni 25 i Arisu 33. Nakon utakmica u skupini na Final Four plasirali su se prvoplasirani Partizan, Aris, Tracer i Maccabi. U prvom polufinalu iskusni Maccabi iznenadio je mladu momčad Partizana, dok je Tracer s 87-82 svladao Aris. Junak je bio Bob McAdoo sa 39 poena, nadvisivši Galisa koji je ubacio 28. U reprizi lanjskog finala Tracer je sa 100-94 ponovo svladao Maccabi i obranio naslov. MVP final foura Bob McAdoo najbolji i u finalu sa 25 poena i 11 skokova. McAdoo je te 1988. imao 37 godine. U Italiji je odigrao još 4 sezone, umirovivši se sa 42 godine.

Na McDonalds Openu 1989. protiv Jugoplastike Kukoča i Rađe u 97-102 porazu postigao je 42 poena. Nevjerojatno, te 1989. imao je 38 godina. Sa 38 godina 42 koša prvaku Europe nije loše, zar ne?

U sedam sezona u prvenstvu Italije odigrao je 201 utakmicu uz prosjek od 27 poena i 8,9 skokova po utakmici. U Kupu Prvaka bio je na prosjeku od 25,8 poena i 8 skokova. Osvojio je dva naslova prvaka Europe, dva naslova prvaka Italije, jedan Interkontinentalni kup i jedan Kup Italije. To je najdublji trag koji je neka NBA legenda ostavila na „starom kontinentu“.

McAdoo je izabran u košarkašku „Kuću slavnih“. Izabran je i za jednog od 50 najboljih igrača u povijesti Eurolige. Od 1995. do 2014. , čak 19 godina bio je pomoćni trener u Miami Heatu, osvojivši još 3 naslova NBA prvaka 2006., 2012. i 2013. Danas radi kao skaut.

Kao igrač bio je ispred svog vremena. Vrijeme je provodio na poziciji centra i krilnog centra, no nije se volio gurati pod obručima i igrati leđima okrenut košem. Imao je sjajan šut izvana i u današnjoj NBA bio bi još ubojitiji. Bio je Dirk Nowitzki prije Dirka Nowitzkog. Vrhunski igrač koji je trajao i trajao i kojeg su europski ljubitelji košarke imali privilegiju gledati u dvoranama širom Europe.

U to vrijeme nije bilo NBA na tv-u. Nije bilo interneta, youtubea. Kad smo gledali neke majstore , jednostavno ta sjećanja ostaju zauvijek. Iako je od tad prošlo više od 30 godina, ko danas pamtim utakmice te četvorice ubojitih strijelaca. Dražen Petrović, Nikos Galis, Oscar Schmidt i Bob McAdoo.