Kolumne
Imamo li mud... poput Dalića koji će spasiti darovitu generaciju predvođenu Bogdanovićem i Šarićem?

Imamo li mud... poput Dalića koji će spasiti darovitu generaciju predvođenu Bogdanovićem i Šarićem?

Autor: Branko Tabak Photo: fiba.basketball

Dosta je eksperimentiranja, dosta je toga da nam se smješka Češka i da nas češka Poljska!

Tko god mi pokuša reći da ova Hrvatska nema kvalitetu za Svjetsko prvenstvo istog trenutka dobiva žuti karton i zabranu komentiranja do sljedećeg nastupa na svjetskoj smotri. A to bi moglo potrajati.

Hrvatska ima toliko toga potrebnog za vrhunski rezultat, ali nema muda! Nitko nema muda progovoriti o atmosferi u svlačionici. Baš nitko ne želi uprijeti prstom u nikoga. Niti jedan 'potrošeni' izbornik ne želi se zamjeriti nekom od igrača. Niti jedan igrač nema što prigovoriti izbornicima, bivšim i sadašnjem.

Silujemo loptu, igramo 1 na 5, oslanjamo se na individualne kvalitete pojedinaca i mirno gledamo kako nas modernoj košarci podučavaju oni koji su do jučer učili od nas.

Sve ključne utakmice igramo s tonom tereta na leđima i negativnim mislima u glavama. Opterećeni smo činjenicom da 23 godine nismo osvojili odličje na velikom natjecanju i to nas sputava i guši.

Istovremeno eksperimentiramo s izbornicima pa u vatru šaljemo Ivicu Skelina i Dražena Anzulovića, uvjereni da će Nizozemska i Rumunjska skinuti gaće pred Šakićem i Krušlinom, a Poljska i Litva pred Šarićem i Bogdanovićem

Dario Šarić - Foto:FIBA

Malo je reći da se poigravamo s generacijom koju je Bog obdario iznimnim talentom i da trošimo trenere kao kockar žetone, nadajući se da će se rulet jednom zavrtjeti i u našu korist. A neće! Neće jer nemamo sustav, nemamo hijerarhiju, nemamo odgovornost, odnosno nemamo muda raskinuti sve veze s onim što s košarkom i zdravim razumom nema veze.

Slažem se da izbornici nisu isključivi krivci, ali 'yes sir', krivi su i oni.  Kao prvo, precijenili su sebe kada su odgovornost za rezultat ove nadarene generacije preuzeli u svoje ruke. Nadalje, oni su birali igrače, vodili igru, pravili zamjene, mijenjali način branjenja i slagali napadačke akcije  Oni su izgubili od Nizozemske i Rumunjske odnosno prepolovljene Litve i Poljske. Zula je dao loptu u ruke Bojanu Bogdanoviću i Dariju Šariću i čekao da iskreiraju nešto u napadu. Skelin je igrao vruće- hladno s Darkom Planinićem, Mirom Bilanom, Hrvojem Perićem...

Darko Planinić - Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

Krivi su i njihovi prethodnici Velimir Perasović, Jasmin Repeša i Aco Petrović...Nitko od njih do dana današnjeg nije artikulirao što se to zbiva u avionu, autobusu, restoranu, hotelskim sobama, recepciji, noćnim klubovima i na jutarnjim treninzima.

Netko je ovih dana sjajno poentirao s rečenicom: 'Saša Đorđević bi s ovom Hrvatskom osvojio srebro'. Ne zato što je srpski Sale nacionale sad neki doktor košarke već zbog činjenice da je plod sustava koji danonoćno izbacuje nove trenere, talente, ljude na važnim funkcijama. Priznali mi to i ili ne, Srbija je bolja čak i u mahanju ručnicima s klupe, a na tako malim i sitnim stvarima se vidi koliko je neka momčad klapa, a koliko nije. Ovi Zulini nisu klapa. Nakupina je to izvrsnih interpretatora nadopunjena prosječnim 'večeras je naša fešta' pjevačima' koji katkad pogode tonalitet, a katkad se dogodi Poljska. I sve bi to imalo smisla kada bi dirigent imao kontrolu nad njima, kada dogovorena play lista ne bi završila falšom Kruna Simona i Babe Bogdanovića u finišu koncerta u Osijeku. Ruke mogu biti klizave, ali moraju biti i žuljevite. Samo nas rad i red mogu vratiti u doba Dražena, Tonija, Dina i Stojka.  Toga moraju biti svjesni i potonja dva.

Dražen Anzulović - Foto: FIBA

Tisuću je problema koje treba rješavati. Za početak treba ih priznati. Ali, ako šutimo, ako sve guramo pod tepih, s mrtve točke se maknuti nećemo. Tisuću je i pitanja bez odgovora.  Jedno od ključnih  - 'je li Bojan Bogdanović potrošio sve te silne trenere ili su oni potrošili njega u kriminalnim izdanjima Hrvatske kakva su bila ona protiv Češke i Rusije, ili ovo posljednje protiv Poljske?'

Babo je igračina! Koliko frustriran mora biti zbog činjenice da prilike da napravi nešto veliko odlaze u nepovrat. Njegova je sloboda u igri kod svih izbornika bila neizmjerna. Izbrojali smo mu rekordan broj koševa za reprezentaciju. Bogdanović je, sugeriraju nam, ušao u povijest. Što je s tim podatkom dobila hrvatska košarka? Istina, malo je utakmica u kojima Babo nije bio najbolji strijelac, ali čemu sve to kad nam se smješka Češka i a Poljska nas češka?

Može li ova momčad prodisati? Postoje li u Savezu ljudi koji bi razmislili o kresanju Babinih ovlasti i njegovom podređivanju kolektivu? Postoji li želja da se od Hezonjinog izostanka ne pravi još jedna dezerterska priča i da se otvoreno uđe u problematiku njegovog nenastupanja za reprezentaciju. Taj nam momak treba! Silno nam treba!

Imaju li Stojko Vranković i Dino Rađa volje i hrabrosti na hrvatsku klupu dovesti kakvog košarkaškog Ratka Rudića, stručnjaka i radnika, koji još nije dobio priliku graditi hrvatsko košarkaško sutra, posegnuti za Antom Nazorom, Danijelom Jusupom ili Damirom  Rajkovićem? Jer hrvatskoj košarci malo treba. Čak ne nužno jedan Rudić, nego jedan Zlatko Dalić koji je nakon eksperimentiranja s Igorom Štimcem, Nikom Kovačom (i njegovim bratom također) i posebice Antom Čačićem gotovo uništenu generaciju predvođenu genijalcima kakvi su Luka Modrić, Ivan Rakitić i Mario Mandžukić učinio besmrtnom. Znate zašto? Jer je imao muda!  

Ima li ih itko u hrvatskoj košarci?