Bio sam jedini navijač Utah Jazza u kvartu.

Premda na reprezentativnoj razini hrvatska košarka nije bila u finalu velikog natjecanja, ne računavši Mediteranske igre, već 22 godine, naši se košarkaši sa svojim klubovima iz godine u godinu bore za naslove i potvrđuju svoju kvalitetu. I to ne samo oni najrenomiraniji. Ne samo reprezentativci, već i oni koji nisu toliko blizu očiju javnosti. Jedan od njih je i Jure Škifić, zadarski krilni centar koji za pet dana puni 29 godina. Dolazi iz dalmatinskog grada koji voli sam sebe nazivati gradom košarke, stoga je prvo pitanje logično – zašto košarka?

- Ne postoji jedan odgovor na to pitanje, već je više razloga. Igraš basket u kvartu s prijateljima, gledaš NBA ligu na televiziji, a i Zadar je tada bio dobar. Kombinacija tih faktora je rezultirala da sam zavolio košarku. Govorim negdje o '97. godini.

Razumljivo, tih se godina nakon završetka rata polako počeo pokretati projekt gradnje zadarske košarke, u najjačoj ligi svijeta Hrvatska je imala Tonija Kukoča koji je osvajao naslove, a Bullsi su bili izuzetno popularni širom svijeta. Posebno u Hrvatskoj.

- Vidiš, ja sam bio jedini koji je navijao za Utah Jazz u čitavom kvartu. Ja sam bio uvik kontra. Nisam bio veliki fan, ali svi su navijali za Chicago pa sam se ja odlučio za Jazz. Volio sam gledati te utakmice kao dijete.

Škifić je prošao mlade kategorije KK Zadar, no u seniorima nije dobio pravu priliku. Makar ne isprva. Put ga je odveo do Dubrovnika gdje je postao i mladi reprezentativac u ekipi u kojoj je bio suigrač Bojanu Bogdanoviću. Kada si shvatio da je košarka upravo ono čime se želiš baviti u životu?

- Košarku sam ozbiljno shvaćao još negdje od 16.-17. godine, ali tek sam s 21. godinom došao u pravi klub kada sam došao iz Dubrovnika u Zadar kod Zmage Sagadina. Nije moje bavljenje košarkom bilo neozbiljno ni do tada, no prvi sam put došao u klub na visokoj razini i prisustvovao ozbiljnim treninzima te 2009. godine.

Ime slovenskog stručnjaka je definitivno jedno od onih na koje se Škifiću razvuče osmjeh na lice. A, kako i ne bi kad je Zmago možda i najzaslužnija osoba za razvoj njegove karijere. Podatak koji je u Zadru poznat svima.

- Da nije bilo nekolicine ljudi, ja se ne bih ni bavio profesionalnom košarkom. Jedan od njih je sigurno i Zmago. Svojedobno sam bio na „Danima otvorenih vrata“ u Zadru. On me primijetio, uzeo i potpisao. Od tada igram ozbiljnu košarku. Da nije bilo njega i njegovog skautskog oka vjerojatno bih negdje igrao prvu hrvatsku ligu.

foto: www.kkzadar.net

Nakon te, za njegovu karijeru prijelomne sezone u KK Zadar, mladi je krilni centar i naredne sezone ostao u rodnome gradu. Ovaj put u dres Borika. Bila je to jako dobra momčad. Mlada i talentirana, s iskusnim Jurom Ružićem koji je davao veteranski štih i vodio mladiće kao što su to prije njega radili Dundov i Žorž.

- Poslije Zadra sam otišao u Borik. Imali smo dobru ekipu u kojoj su bili Petani, Šarlija, Jure Ružić, Čakarun… Zanimljivo je da je u toj ekipi bilo dosta Zadrana koji nikada nisu dobili priliku u KK Zadar, a na koncu su napravili odlične karijere. Čakarun je igrao ACB ligu prošle sezone, Petani je već dugi niz godina najbolji igrač Šibenika, Marić je u Ciboni, ja sam igrao u Poljskoj… Zanimljiva priča. Ne samo da nitko od njih nije dobio pravu priliku, već [nitko] nije dobio priliku niti da trenira sa Zadrom.

Kako danas, s odmakom od nekoliko godina, gledaš na taj dio karijere? Ostaje li žal za nedovoljnom prilikom, odnosno, bi li se želio vratiti u Zadar?

- Gdje bi mi bilo bolje igrati nego u Zadru? Doma si. To se ne može usporediti s igranjem [bilo gdje drugdje]. No, to je nerealno očekivati.

Škifić je prošlu sezonu proveo u redovima kluba iz Toruńa, grada na obali Wisle, praktički u samom srcu Poljske. Široj javnosti poznatijeg kao rodno mjesto Nikole Kopernika. Kakav je život u Poljskoj u odnosu na Hrvatsku?

- Oni bolje žive nego mi. Sandard im je bolji, ulice im drugačije izgledaju. Ali ne bih mogao tamo ostati nakon završetka karijere. Imaju drugačiji mentalitet, ne izlaze i ne zabavljaju se previše. Đir im je radi i odi doma svojima. Uz sve to, mi u ekipi nismo baš bili klapa. Meni je nevjerojatno da smo napravili rezultat s takvim odnosima. Uvijek sam mislio da se moraju izgraditi dobri odnosi da bi se nešto napravilo na terenu, no očito da to nije tako. Ukratko, oni imaju više novca, ali mi bolje živimo od njih – smatra Jure Škifić.

Poljska je bogatija država od Hrvatske, to je svima jasno. Koliko god to starijim generacijama možda i zvučalo čudno. Jednostavno, ima ih gotovo deset puta više, a samim time tržište je neusporedivo veće. Nadodamo li na to činjenicu da su deset godina ranije ušli u Europsku uniju i mirnodopski povoljan geopolitički položaj – sasvim razumljivo. No, kakav je odnos prema košarci?

- Ludilo! Dvorane su pune. Novinari stalno zovu za intervjue. Nakon svake utakmice potpisujemo dresove. Nemoguće je usporediti našu ligu i njihovu. Ne govorim tu o košarci, već o odnosu navijača, odnosu dužnosnika u klubovima. Oni su na deset puta većoj razini. U svakoj dvorani, svaku utakmicu imaš najmanje 2000 ljudi. Kod nas na košarkaškim utakmicama, ne samo A1 već i ABA lige, zna biti sto ljudi na tribinama. Što da ti kažem? To je katastrofa.

Poljaci se trude. Non-stop rade. Košarka je stalno na televiziji, na radiju, intervjui su učestali. Nije to slučajno. Ja sam čak nekoliko puta kada su me zvali mislio da me neko sprda… - daje po nas šturu sliku komparativnog stanja hrvatski internacionalac.

Ipak nije sve tako sivo.

- Naši igrači su tri koplja iznad poljskih.

Škifić je prošle sezone bio bitna karika Toruńa. Ligaški je dio završio s 10.4 poena i 6.3 skoka u prosjeku. Na kraju sezone većinom je ulazio s klupe i donosio prijeko potreban napadački impuls momčadi koja je na iznenađenje svih dogurala do finala.

- To u play-offu. Trener me nije mazio u doigravanju. Bio sam drugi strijelac i prvi skakač ekipe u ligaškom dijelu prvenstva. Kada je došao play-off trener je promijenio rotaciju i stavio me na klupu. Srećom, dobivali smo pa se ne možeš buniti. No, nisam bio pretjerano zadovoljan time s obzirom da sam bio prvi skakač i drugi strijelac ekipe.

Doveli su još jednog centra, a na terenu smiju biti tri stranca. Mi smo ih u momčadi imali pet, pa se nama ostalima ponešto spustila minutaža. No, to nije opravdanje.

foto: www.kkzadar.net

U zadnjoj utakmici finala doigravanja, dvoboju koji se odigrao točno u podne, Škifić je fenomenalno ušao u susret i dugo vremena vodio svoju momčad do velikog iznenađenja. Ali onda je ostao zakopan na klupi.

- Zabio sam 15 koševa za desetak minuta u prvome poluvremenu. I onda nisam počeo treću četvrtinu. Na kraju sam igrao četiri minute tijekom kojih sam zabio četiri koša, i opet me stavio na klupu. Nije ni meni jasno…

Ta je utakmica ostala upamćena po nevjerojatnoj artiljerijskoj paljbi domaćeg sastava. Ljudima koji ju nisu gledali teško je dočarati što se događalo toga dana u Poljskoj. Svaki drugi napad trica. Jedna preko ruke, druga od table, treća s centra. Ukupno 13 trica u 20 minuta, devet u jednoj četvrtini.

- Nikad nisam vidio onakav šut. Valjda nepravda dođe na naplatu. Sve se vraća, sve se plaća. Zabili su nam devet trica zaredom. Pogađali su s centra, zabijali su od table, step-back iz kuta u zadnjoj sekundi… Od tih devet trica njih četiri su bile normalne, a ostalih pet je imalo desetak posto šanse da uđu. Zabili su nam 13 trica u drugom poluvremenu, od čega devet u četiri minute. Imali smo 16 razlike na kraju treće, a onda je prvo Kelati zabio sa svoje polovice, da bi potom Florence zabio step-back tricu od table. S dvije lude trice u kratkom su vremenu smanjili na deset razlike. Potom su zabili još jednu tricu preko ruke i eto ih na sedam – opisuje nevjerojatnu utakmicu zadarski košarkaš.

Kada se podvuče crta iza sezone, nevjerojatnoj zadnjoj utakmici doigravanja unatoč, je li prošla sezona bila uspjeh ili neuspjeh?

- Veliki uspjeh. Ušli smo u prvo polufinale u povijesti kluba. Svi su bili oduševljeni. Nakon finalne serije 500 ljudi nas je čekalo na trgu. Uprava se nije nadala velikom rezultatu, prvenstveno iz razloga što su smanjili budžet za 40 posto u odnosu na pretprošlu sezonu. Cilj je bio izboriti doigravanje, a mi smo na koncu igrali finale. Pogodili su sa svim strancima, osim jednog, i bili su super zadovoljni sa svima nama.

Je li ti ovo bila najbolja ili makar najdraža sezona u karijeri?

- Nije bila najbolja. Ništa naj. Nismo bili ekipa. Odnosi među nama nisu bili pretjerano dobri. Nismo bili klapa da s guštom dolaziš na treninge. Bio je to čisti profesionalizam. Svatko odradi svoje i to je to. Mi jesmo igrali finale, ali da mi je najdraža – nije. Da mi je najbolja – nije. Ova me sezona totalno razuvjerila što se tiče međuljudskih odnosa. Uvijek sam mislio da je preduvjet za dobar rezultat biti dobra ekipa izvan terena, da je nužno izgraditi prijateljske međuljudske odnose. Ali, izgleda da to nije bitno.

Kakvo je stanje po pitanju ugovora?

- Istekao mi je ugovor. Trenutno sam u pregovorima, ali za sada nisam ništa dogovorio. Ne vjerujem da ću produžiti, ali možda se i isprse. Tko zna.

Je li ti u planu ostati u inozemstvu ili bi se vratio doma da te pozove neki jaki abaligaš?

- Rađe bih igrao vani, mislim da se ne bih vratio. Svi mi igramo za novac. Ako me neće platiti, nema smisla igrati. Po tom pitanju u mom klubu lani nije bilo problema. U nekim drugim klubovima situacija nije na toj razini, ali u mome je klubu plaća bila na dan ili čak i ranije.

Za razliku od Hrvatske. Iskustva iz nje definitivno nisu bajna.

 - Kod nas sam plaću morao ganjati na sudovima. U svim klubovima u kojima sam igrao. Od Zadra, Rijeke, Dubrovnika… Svih sam morao dati na sud i ganjati novac. Čekati dvije-tri godine – žali se hrvatski krilni centar.

foto: www.kkzadar.net

Iako su nam nažalost postale svakodnevnica, takve stvari utječu i na rejting i kvalitetu lige. A Škifić dodaje i još nešto…

- Svakako nije lijepo čitati po novinama kako naši klubovi duguju novac. Tada će i igrači za manje novca otići u lošiji klub kada znaju da se radi o sredini u kojoj se ispoštuje ono što se dogovori. Znam po sebi. Pošle godine sam imao nekoliko ponuda iz Hrvatske. Financijski čak i boljih u odnosu na Poljsku. I to dosta boljih! Ali rekao sam nema šanse. Znate i sami kad sam igrao u Rijeci. Prije četiri godine. A tek sam nedavno dobio novac. Ma, ne želim se ni sam sjećati tih scena i poziva.

Na kraju vedrije teme. Hrvatska liga se prošle sezone vratila nekadašnjem konceptu prema kojemu nema podjele na Ligu za prvaka i Ligu za ostanak. Svi igraju sve, a naši najjači klubovi ne sudjeluju samo dva mjeseca. Jesi li stizao pratiti lanjsko izdanje hrvatskog prvenstva?

- Pratim ja skoro sve europske lige, a hrvatsku ligu posebno. Mislim da je dobro da svi naši klubovi igraju ligu od početka, da se igra čitavu godinu. Svakako je pozitivno što će Split i Šibenik napuniti dvorane kada dođu Cibona ili Zadar.

Trenutno je ljeto, košarka je većini na kraj pameti. Nekima niti tamo. Kako ti provodiš dane?

- Pripremam se za narednu sezonu. Bio sam uzeo dva tjedna pauze da se odmorim i rekuperam. Već tri tjedna treniram. Nije to ništa specijalno, ali želim biti spreman za iduću sezonu. Mislim da bih uskoro trebao riješiti pitanje angažmana, očekujem da će to biti strani klub i moram biti spreman za nove izazove – zaključuje Škifić.