Dolaskom Ivana Mikulića u Graz, momčad UBSC Reiffeisen krenula s pobjedama i priključila se borbi za doigravanje.

Novi košarkaški “gastarbajter“ u Austriji, zadarski je organizator igre, Ivan Mikulić. Potpisao je ugovor do kraja sezone s momčadi UBSC Reiffeisen iz Graza, štajerske momčadi koja se prije njegovog dolaska nalazila pri samom dnu ljestvice, daleko od doigravanja, a onda se desilo nešto što ne pamte u ovom klubu. Četiri pobjede u pet kola, a jedan od najzaslužnijih za to je upravo Mikulić koji je svoju novu momčad dovukao do borbe za doigravanje. Spomenimo samo, usporedbe radi, momčad UBSC-a je u cijeloj prošloj sezoni ostvarila ukupno tri pobjede.

Austrijski grad koji broji oko 250 000 stanovnika, ima nešto više od 6000 Hrvata, najviše iz Međimurja koje je udaljeno svega 80-ak minuta vožnje, a sada je tu i Ivan Mikulić. On je svojom igrom već od prve utakmice “zaludio“ domaće navijače koji sada sanjaju plasman u doigravanje. Došao je tu na poziv slovenskog trenera, bivšeg reprezentativca Slovenije, Miloša Šporara.

- Došao sam na poziv trenera kojeg dobro znam kada je vodio Laško. Dobro sam znao što mogu očekivati i gdje dolazim. Istina, ekipa Graza do sada je izgledala lošije, kao i uvjeti, ali od ove sezone se promjenilo dosta toga. Došla je nova uprava, nova ekipa, a najvažnije od svega je nova dvorana koja je najbolja u Austriji i u koju smo ušli prije pet mjeseci. 

Trener Graza Miloš Šporar i Ivan Mikulić imaju dobru suradnju

Početak sezone je krenuo lošije, ali sada ste uhvatili ritam i polako se približavate osmoj poziciji koja vodi u doigravanje. 

- Poklopilo se da smo s mojim dolaskom i dolaskom još nekih igrača sklopili dobru ekipu i nadam se da ćemo u drugom dijelu sezone uspjeti nadoknaditi lošije rezultate iz prvog dijela sezone, a onda ćemo vidjeti što nam nosi budućnost.

Bio si u mnogo zemalja, igrao si u mnogim ligama od Češke, Rumunjske, Slovenije, Mađarske, Gruzije, Bosne i Hercegovine. Možeš li nam usporediti malo stanje u Europi i kod nas u Hrvatskoj?

- Po meni je Rumunjska tu koja odskače. Financijski stabilna liga iza koje stoji država. Napravljene su nove dvorane, ulaže se u sport. Ligu čine bivši ABA ligaški igrači, pretežito Hrvati i Srbi, dolaze kvalitetni i dobri amerikanci, nema puno rookie-ja u ekipi tako da mi je tamo stvarno bilo super, tamo je i Ivan Siriščević koji igra jako dobro.

Češka liga ovisi o domaćim igračima. Njihova reprezentacija koja je dobila Hrvatsku 27 razlike, ima devet od 12 igrača iz njihove lige, ako makneš Tomasa Satoranskog, Jana Veselog i Blakea Schilba. 

I uz Gruziju ga vežu lijepa sjećanja, posebno za polufinale kupa gdje je ubačajem sa zvukom sirene svojem klubu Kutaisiju donio pobjedu 83:82 i odveo ih u finale koje su kasnije osvojili.

- Imali smo stvarno dobru ekipu u Gruziji. Osvojili smo naslov prvaka i kup.  Ulaže se u košarku. Tamo sam izgubio novi ugovor zbog ozljede koju sam zaradio igrajući s igračima Jazina na treningu pet na pet. Pauzirao sam dva mjeseca, do 01. listopada i tu sam izgubio dva ugovora. U Gruziji sam završio na preporuku trenera Tihomira Bujana kojem se zahvaljujem i želim mu sve najbolje u budućnosti. Vidim da radi dobre stvari u Prievidzi. 

Tu smo došli do Hrvatske i hrvatskih košarkaša.

- Hrvati imaju neki stereotip da se samo kod nas igra najbolja košarka. Kad pričaš s nekim igračima, da dobe neku opciju iz inozemstva, prvi bi otišli, a ovo je samo priča, da kakva Poljska, kako i zašto, a nitko nezna kakvi su ugovori u Poljskoj. Sada mi izgubimo u kvalifikacijama od Poljske i Mađarske, a nitko ne zna kakve su tamo dvorane, koliko se ulaže, kakvi su ugovori. 

Da makneš Crvenu zvezdu, Cedevitu, Budućnost i Partizan,  ovi igrači koji igraju za klubove iz donjeg dijela ABA lige,većina njih, barem 80 posto bi otišli u Poljsku, Mađarsku. Nije sramota izgubiti u kvalifikacijama od Poljske i Mađarske, to su ekipe i države koje ulažu u sport i mi moramo učiti od drugih, a ne misliti da smo mi ti koji smo i dalje u vrhu. 

Ivan smatra kako talenta ima kod nas, ali problem je u kvaliteti lige.

- Ti u svakoj hrvatskoj ekipi možeš naći talente, to nije problem. Liga više nema tu kvalitetu, niti financijsku niti igračku. Imaš talenta, ali nemaš igrača prevage. Prije četiri-pet godina smo imali Kvarner koji je mogao nešto financijski platiti, imali su Škifića, Čakaruna, Cinca, znači respektabilnu centarsku liniju, imao si Jolly za koji je igrao Ross koji je mogao biti prvi bek u ABA ligi. Ti danas takvih igrača više nemaš u hrvatskoj ligi. Imao si Alkar koji se borio do zadnjeg kola za polufinale s osam domaćih igrača, bio je tu Borik, Slavonski Brod kojeg više nema, kao ni Zagreba, Kvarnera, Jollya. Nekada nisi mogao znati kako ćeš proći po tim gostovanjima, a danas znaš koja će ekipa dobiti koga 20 razlike. 

Nedostaje motivacije.

- Igrači do neke 22, 23 godine imaju motivacije da se probiju, kasnije mislim da nemaju više motiva igrati za 5 do 6 tisuća kuna. Opredjelit će se za neki posao. Ako trener prvi neće imati motivacije doći na trening i odraditi ga kvalitetno, ako ne zna od čega će živjeti pa će morati naći neki posao sa strane, kako će onda igrači imati motiv?. Neću ja nikome soliti pamet i govoriti što i kako treba. Znam da ja prvi kada završim karijeru, neću reći kriv mi je ovaj ili onaj, uvijek kreneš i gledaš od sebe. Daš maksimum pa što bude, bude, treba uživati u svemu tome, košarka je opet sport koji voliš, za koji si sve dao. Opet, kada dolaziš iz Zadra i kada se tamo rodiš, odmah je košarka broj jedan. Kada doživiš Jazine, dolaziš tri sata prije na utakmicu da možeš ući, da dobiješ priliku kao klinac brisati parket na utakmici, samo da budeš dio te atmosfere. Danas je skroz drugačije, ja sada kada dođem na Višnjik, nije to više to. 

Iako ima iskustva igranja u mnogim ligama i zemljama, nije previše htio govoriti što bi po njemu trebalo napraviti da se podigne kvaliteta naše lige.

- Ne bi se htio praviti pametan i soliti pamet nekome s imenom i reputacijom, nisam mjerodavan. Mislim da bi trebalo podići kvalitetu lige, prije svega da igrači neće igrati za 500 eura i odlaziti van. Stvarno se nebi htio tu miješati.

Nakon problematike s hrvatskim prvenstvom prebacili smo se na neuspjeh reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a to je sasvim sigurno povezano i s problemima koje ima naše prvenstvo. 

- Što je tu je. Nema tu puno mudrovanja. Ovim momcima koji su igrali nije lako, svi su dali svoj maksimum, ali nije išlo. Nikoga ne bi trebalo osuđivati, svi su htjeli najbolje. I drugi ulažu i igraju košarku.

Pratiš li svoj Zadar i njihove igre tijekom sezone?

- Iskreno ne previše, često nam se poklapaju termini s mojim utakmicama, a kada gledam, često se isfrustriram i živciram pa kažem da neću više gledati. Ja na Zadar gledam kao navijač, sve utakmica sam gledao s Tornadom na istoku Jazina. Puno drugačije na to gledam nego neki bivši igrači. Tako da puno puta ni ne pogledam utakmicu zbog toga. Imao sam prije puno više prijatelja koji su to pratili pa smo znali komentirati, sada više ne tako puno. Od igrača, čujem se tu s Lovrom Bašićem i uvijek mi je drago kada iskoristi minute dobivene na parketu. 

Ima jedan klub koji pratiš redovito i koji ti je ostao u lijepom sjećanju.

- Alkar, tamo mi je bilo super, poklopilo se dosta dobrih stvari, dobra ekipa, dobar start u sezonu, dobri rezultati i odmah se bolje osjećaš. Maligani žive za svoj klub i želim im čim lakšu borbu za ostanak. Tu je i Zrinjski koji pratim zbog svoja dva prijatelja, Marka Ramljaka i Hrvoja Vlašića koji tamo rade odličan posao.

Kako provodiš slobodno vrijeme u Grazu koji ima puno sadržaja i za svakoga se nađe ponešto.

-Graz je stvarno top grad. Dosta je zeznut, ako te uhvate čari Graza, treba biti oprezan. Dok nema treninga, ode se na kavu, ima dosta naših restorana, naših ljudi. Tu na pola sata od mene je Marino Šarlija, odem do cure u Zagrebu koji je na sat i pola od Graza, dođe i ona ovdje kod mene, rekao nam je za kraj ponajbolji košarkaš UBSC-a iz Graza za kojeg su već sada pokazale interes momčadi iz samog vrha austrijske Admiral Basketball Bundeslige, a žele ga zadržati i u Grazu gdje za iduću sezonu najavljuju još jaču momčad i pohod prema vrhu ljestvice.