Iza Ivana Njegovana je prva sezona u Sjedinjenim Američkim Državama.

Iz svog je Otočca u ljeto 2020. preselio u Zadar u kojem je ostao do prosinca 2023., kada je otišao na posudbu u Bosco. Po završetku sezone odlučio je napraviti veliki iskorak i preseliti se u Ameriku. Nova destinacija bila je savezna država Ohio, a novi klub Ohio State Buckeyes, košarkaška momčad uglednog Ohio State Universityja.

Ivan igra na poziciji centra i visok je 215 cm. Njegov potencijal potvrđuje i činjenica da je bio član hrvatske U20 reprezentacije na Europskom prvenstvu 2024. godine, gdje je prosječno bilježio 6,1 poen i 6,6 skokova u sedam nastupa. Turnir je završio impresivnom partijom protiv Bugarske: 15 poena, 16 skokova i 3 blokade.

U rujnu će napuniti 21 godinu, a iza njega je godina velikih promjena, prilagodbe i učenja u potpuno drugačijem sustavu sporta, obrazovanja i života.

Kakvi su tvoji dojmovi nakon prve sezone u sveučilišnoj košarci u SAD-u?

Iznad svih očekivanja, kada su mi pokazivali sve to na prvom zoom meetingu i što  me čeka tamo činilo se nestvarno, ali uživo kada sve to doživiš i vidiš koje uvjete zapravo imaš činilo se još nestvarnije. Dvorane su uvijek dobro popunjene gdje god se igra, a posebno mi svidjelo što sam u jednom dijelu imao utjecaj i dobivao solidne minute već u prvoj sezoni iako to nije bilo uopće planirano za prvu sezonu kad sam išao tamo.

Foto: FIBA 

Koliko ti je bilo izazovno prilagoditi se na drugačiji stil igre, tempo i fizičku zahtjevnost NCAA lige?

Iako je napad po 30 sekundi igra se čini puno brža, ritam igre je puno brži, igrači su dosta atletičniji. Premda su igrači uglavnom mlađi ima dosta velikih i jakih tijela Rekao bih da je košarka koja se tamo igra organizirana, ali ne u dozi kao kod nas i u dobroj mjeri se igra i na individualnu kvalitetu.

Kako bi usporedio treninge i utakmice u hrvatskom prvenstvu i ABA ligi s onima u američkom sveučilišnom sustavu?

U mojem slučaju jutro je rezervirano za školu i predavanja, a onda ostatak dana odnosno popodne je određeno za košarku i trening. U Hrvatskoj bih uglavnom imao dva treninga dnevno dok je ovdje sve spojeno u jedan, najčešće bi započeo s individualnim treningom, a zatim bi često imali video analizu, ili treninga od dana ranije ili utakmice, ovisno u kojem smo dijelu sezone. Nakon video analize bi odradili timsku teretanu, a onda slijedi i timski trening.

Koji su tvoji planovi za budućnost – vidiš li se dugoročno u Americi ili razmišljaš o povratku u Europu?

Ne razmišljam previše unaprijed i trenutno mi je fokus na koledžu i košarci u Americi, ali mislim da ću se tamo i zadržati bar sljedećih par godina, odnosno još tri koliko i imam prava igrati koledž košarku.

Pratiš li i dalje hrvatsko prvenstvo i ABA ligu? Koga vidiš kao favorita za naslov prvaka Hrvatske ove sezone?

Ne uspijem previše ispratiti jer se utakmice i termini zbog vremenske razlike najčešće poklapaju s vremenom kada treniram, ali uvijek barem ispratim rezultate. Iako je ove godine Split osvojio kup, smatram da će Zadar uzeti prvenstvo kao i zadnje dvije godine.

Održavaš li kontakte s bivšim suigračima iz Hrvatske? S kim si i dalje u kontaktu?

Od bivših suigrača iz Zadra najviše sam ostao u kontaktu sa Tomislavom Buljanom, Antom Beljanom i Juricom Zagoršakom, a čujem se još i s dosta suigrača iz reprezentacije, najviše s Marinom Dubravčićem. Jurica je isto u Americi već zadnje dvije godine pa smo se uspjeli i vidjeti, a s njim Marinom i Antom mi se najlakše čuti zbog vremenske razlike koja je samo sat vremena.

Koju poruku bi poslao mladim košarkašima u Hrvatskoj koji sanjaju o profesionalnoj ili sveučilišnoj karijeri?

Rekao bih da sam i ja još uvijek mladi igrač, ali nešto što mogu reći je da rade i treniraju i da će prilika doći, bilo to u Hrvatskoj ili negdje drugo.