Životni putevi su čudni

Hrvatski košarkaš Ivan Siriščević, danas kondicijski trener austrijskog ABA ligaša BC Vienna, kluba u kojem je i završio svoju bogatu igračku karijeru, proživio je impresivan put kroz brojne domaće i inozemne sredine. U Hrvatskoj je nosio dresove velikana poput Splita, Cibone i Zadra, a vrijedno iskustvo stjecao je i u Njemačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj te Austriji.

Povod razgovoru za Basketball.hr je nastup BC Vienne u regionalnoj ABA ligi, gdje se austrijski klub ove sezone natječe u skupini B, zajedno s Bosnom, Budućnosti, Zadrom, Megom, Cedevitom, Crvenom zvezdom, Spartakom i Ilirijom.

 U razgovoru 38-godišnji Siriščević otkriva kako je izgledao njegov prijelaz iz igračke u trenersku ulogu, koje su ga lekcije iz hrvatskih klubova najviše oblikovale te kako izgleda rad u sustavu koji sve više spaja austrijsku i regionalnu košarku.

 „Nisam ni sanjao da ću živjeti u Beču i raditi kao kondicijski trener“

 – Iskreno, ni najmanje nisam očekivao da će sve ispasti ovako – priznaje Siriščević uz osmijeh. – Životni putevi su čudni. Nisam zamišljao da ću se baviti kondicijskom pripremom, niti da ću ostati živjeti u Beču. Sve se dogodilo spontano. Nakon korone došao sam iz Zadra u Beč, napravili smo odličnu momčad, osvojili prvenstvo i kup, prošli i uspone i padove. Na kraju sam ostao kao, kako volim reći, vjerni vojnik kluba. Danas sam zadužen za kondicijsku pripremu sportaša i uživam u tom poslu.

 Put prema novom zanimanju nije bio slučajan.

– Cijeli život radio sam s Marinom Vlašićem, mojim osobnim kondicijskim trenerom, i obitelj Vlašić mi je i danas velika podrška. Kroz te treninge razvio sam zanimanje za tu stranu sporta – anatomiju, fiziologiju, pripremu. Tijekom pandemije počeo sam ozbiljnije proučavati literaturu, shvatio sam koliko me to privlači. Kasnije sam se dodatno školovao i odlučio da je vrijeme da okrenem novu stranicu. Osjetio sam želju pomoći sportašima onako kako je meni pomogao moj trener – da karijeru završe zdravi i spremni.

 Zahvalio se i bivšim kolegama iz igračkih dana:

– Moram spomenuti i Davida Zubčića, s kojim sam u Ciboni usko surađivao. Dao mi je korisne savjete i smjernice kad sam ulazio u ovaj posao.

 Igračka karijera Ivana Siriščevića trajala je gotovo dva desetljeća. Počeo je u rodnom Splitu, zatim igrao za Široki, Cibonu, Šibenik, Zadar, a posljednje godine proveo u inozemstvu – u Njemačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Austriji.

 – Zadovoljan sam svojom igračkom karijerom. Nije mala stvar proći kroz Split, Cibonu i Zadar – to su, po meni, tri najveća hrvatska kluba. Igrali smo ozbiljnu košarku i u Šibeniku, gdje smo bili prvi u regularnom dijelu sezone. Naravno, uvijek čovjek misli da je mogao više, ali kad povučem crtu, zahvalan sam. Najvažnije je da sam karijeru završio zdrav, bez težih ozljeda. To je ono što svaki sportaš želi.

 U BC Vienni danas rade i dvojica hrvatskih igrača – Lovre Runjić i Darko Bajo, na koje je Siriščević posebno ponosan.

 – Drago mi je da su u ovakvoj sredini. Fizički su izuzetno jaki, talentirani i imaju veliki potencijal. Samo trebaju nastaviti raditi, biti strpljivi i vjerujem da mogu napraviti ozbiljne karijere. Kad su dolazili, bio sam s njima u kontaktu, pomogao savjetom – što ih čeka, kako funkcionira klub, grad, liga… Sve najbolje mogu reći o njima.

 O ambicijama kluba Siriščević govori realno i mirno:

– BC Vienna je još relativno mlad klub. Ovo je nova faza, ulazak u ABA ligu velika je stvar za austrijsku košarku. Naravno, bit će uspona i padova, ali vidi se ozbiljan pristup i želja da se napravi iskorak. Klub se diže svake godine, sve se radi sustavnije i profesionalnije.

 Na kraju dodaje i osobnu poruku:

– Posebno bih zahvalio Petru i Stjepanu Staziću, ljudima koji su puno dali austrijskoj košarci, a i dalje su tu, aktivni, puni entuzijazma. To je ono što daje dodatni smisao cijeloj priči.