Intervju za tportal

Jedan od najboljih košarkaša bivše države i njen legendarni kapetan Ivo Daneu dao je veliki intervju za tportal. Prije 70-ak godina, kad je jugoslavenska košarka bila egzotika i kad su se počele ispisivati prve stranice zlatne povijesti najbolje europske reprezentacije, bilo je potrebno da se pojavi netko tko će preuzeti ulogu lidera. Čovjek koji će svojom vještinom i karakterom biti most od skromnih početaka do nezadržive dominacije.

Ivo Daneu je bio tihi, ali iskonski vođa na parketu i izvan njega. Ovaj rođeni Mariborčanin bio je puno više od kapetana. Bio je ključna poveznica između nevinih i romantičnih vremena kada su košarkaški tereni u Jugoslaviji bili zapuštena i prašnjava betonska igrališta do slavnog doba velebnih i krcatih dvorana u kojima su hodali divovi poput Ćosića, Delibašića, Dalipagića, Dražena, Kukoča, Rađe, Divca... Premda je u 88. godini, Daneu je nevjerojatno lucidnog uma i britkih i elokventnih rečenica. Pamti svaki detalj iz svoje čudesne karijere, a u njegovom glasu i dalje osjetimo žar čovjeka koji je vjerovao u košarku čak i onda kad košarka nije vjerovala u samu sebe, piše kolega Saša Čobanov s tportal. 

Košarka danas i onda. Može li se to uopće usporediti?

'Teško. Razlika je ogromna, sve je otišlo naprijed, pa tako i košarka. Sad su igrači brži, viši, jači, više skaču... Kod nas nije bilo zakucavanja. Ipak, neke osnove i dalje vrijede. Primjerice protunapad, kad osvojiš loptu u obrani. Mi smo to doveli do savršenstva da smo mogli igrati zatvorenih očiju. Savršeno smo znali odigrati kontru 3 na 2 ili 2 na 1.

Jako me ljuti kad danas vidim igrača kako trči sam u kontru i šutne tricu. Trice su po meni strašno promijenile način igranja. Nema više prodora, sve je manje igre u reketu, uigranih akcija preko paseva. Gledam ovu moju Olimpiju danas, pa tu nitko ne zna prodorom zabiti koš. Jaka Blažić je kao jedan od boljih igrača, ali iznerviram se kad ga vidim kako se stalno s glavom prema dolje zalijeće i nepotrebno zarađuje faulove u napadu. Bez veze. Ponavljam, neki principi i dalje vrijede i zauvijek će vrijediti, ali nemoguće je uspoređivati nas i ove nebodere koji danas igraju u NBA ligi.'

Kad bi mogli izabrati najbolju petorku svih vremena s ovih prostora, kakva bi to ona bila?

'Na ovo pitanje je nemoguće odgovoriti. Ne mogu ja uspoređivati moju generaciju s onim nakon mene, gdje su Novosel ili Žeravica imali mogućnost staviti bilo kojeg igrača u igru, a da nitko ne bi primijetio razliku. Ili kasnije generacija Dražena, Kukoča, Rađe i Divca. Mi smo imali zacementiranu petorku koja se godinama nije mijenjala. Bile bi eventualno tri izmjene i stalno smo igrali s osam igrača. Tek ako bi netko morao van zbog pet osobnih, možda bi deveti igrač dobio šansu. Deseti, jedanaesti i dvanaesti nikad nisu ulazili. Ranko je bio hazarder, ali kako sam već rekao, nije volio igrače koji bi mu remetili atmosferu.'

Imate li nekog igrača iz kasnijih generacija po svom guštu?

'Kako ne, bilo ih je koliko hoćete. Kukoča sam obožavao. Zatim Rađa, strašan igrač, pa Divac... Kad su prvi Europljani stigli u NBA, morali su se prilagoditi Amerikancima. Divac je bio toliko dobar da je natjerao Amerikance da se prilagode njemu. Zato ga toliko cijenim. Pa Dalipagić, Kićanović, Mirza...Sve fantastični igrači. Svaki trener koji je vodio reprezentaciju imao je problem koga staviti u petorku. Dražen je bio čudo, samo dogodila se ta tragedija. Bio je izvanredan, ali Dražen je u prvom redu bio savršeno utrenirani stroj s odličnom tehnikom. Ipak, Krešo je za mene broj 1. Najbolji.'

Jokić neodoljivo podsjeća na Ćosića, samo nekoliko desetljeća kasnije?

'Slažem se. Možda će moj Luka Dončić sad biti uvrijeđen, ali Nikola je puno korisniji igrač. Savršeno igra u obrani, u napadu, šutira trica, dodaje i vidi sve. Dečko je fenomen koji je prilagodio cijelu NBA sebi.'

Intervju u cijelosti možete pročitati OVDJE.