Jazine su besmrtne...

Godine 1984. ljetne su se olimpijske igre održale u američkom Los Angelesu, a zemlje istočnoga bloka predvođene SSSR-om odlučile su otkazati nastup na toj globalnoj manifestaciji. Američkim je sportašima bio znatno olakšan put do medalja kako u individualnim, tako i u momčadskim sportovima, te je tako u košarci SAD pred svojim navijačima osvojio zlato i u ženskoj i u muškoj konkurenciji. Manje je poznato da su toj muškoj olimpijskoj momčadi sastavljenoj od sveučilištaraca (u kojoj su, između ostalih, igrali i košarkaški „besmrtnici“ Chris Mullin i Patrick Ewing) udareni temelji dvije godine prije, odnosno 1982. godine.

Te je godine krovna europska košarkaška organizacija FIBA slavila 50. godišnjicu svojega osnutka te je tim povodom SAD poslao svoju sveučilišnu selekciju (koju su činili igrači do 21 godine) na europsku turneju. Najveći su košarkaški talenti SAD-a svoje mogućnosti od 18. do 27. lipnja te godine pokazivali u Ženevi, Budimpešti, Beogradu i Zagrebu, a čak su se tri puta obračunali s reprezentacijom Jugoslavije. Iako su samo dvojica igrača iz pomlađene selekcije SAD-a odabrana za SP u Kolumbiji 1982. (Jones i Thomas), čak osmorica dogurala su kasnije do NBA-a, a neki su dosegli i zvjezdani status.

Jeff Turner proveo je u najjačoj ligi svijeta impresivnih deset sezona, dok se John Paxson tri puta (1991. – 1993.) u dresu Chicago Bullsa okitio prstenom prvaka. No, glavnu ulogu i na europskoj turneji 1982. i na olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. odigrao je genijalac sa sveučilišta North Carolina, kasnije neosporno najveći košarkaš svih vremena – Michael Jordan.

Na europskoj turneji 1982. Jordan je postizao 18 koševa u prosjeku, a u jednom od susreta s reprezentacijom Jugoslavije postigao je 24 koša. Ono što je najzanimljivije u cijeloj priči je to da se taj susret odigrao 23. lipnja pred 3 000 gledatelja u – Zadru. U legendarnim Jazinama. I da zasigurno nitko u dvorani nije mogao znati da u tim trenutcima gleda poteze najvećeg majstora koji je trčao po parketu.

„Čuvao sam ga na toj utakmici u Zadru desetak minuta i moram priznati da me nije previše impresionirao. Bio je solidan sveučilišni igrač i ništa više od toga. Dvije godine kasnije na Olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu već se moglo vidjeti kako Jordan izrasta u superzvijezdu“, prisjetio se Aco Petrović.

Možemo samo pretpostavljati da su gledatelji iz Jazina otišli razočarani jer je jaka selekcija Jugoslavije (predvođena Petrom Vilfanom i mlađahnim Draženom Petrovićem) izgubila tu utakmicu uz zvuk sirene rezultatom 90:92. Ipak, jedno je sigurno – onaj tko je jednom u životu pogledao utakmicu Michaela Jordana može se smatrati privilegiranim. Ili, da odemo korak dalje – blagoslovljenim.

JUGOSLAVIJA – SAD 90:92 (45:47)

Zadar, 23.6.1982. Dvorana u Jazinama, gledatelja 3.000

Suci: Matijević (Zagreb), Srdoč (Rijeka)

JUGOSLAVIJA: Boro Vučević 2, Aco Petrović 4, Predrag Benaček 7, Rajko Žižić 6, Žarko Đurišić, Ivan Sunara 7, Peter Vilfan 26, Zoran Radović 5, Ratko Radovanović 13, Žarko Vučurović 4, Dražen Petrović 10, Zufer Avdija 6

SAD: Carter 12, Cox 2, Jones 9, Michael Jordan 24, Paxson 12, Payne 13, Revelli, Russell 3, Sitton 4, Thomas 6, Grandholm 3, Turner 4