Intervjui
Jurica Žuža-košarkaško dijete rata

Jurica Žuža-košarkaško dijete rata

Autor: Branko Tabak Photo: KK Lietkabelis

Životni put Jurice Žuže, od prognanika u gradu košarke do trenera u zemlji u kojoj je košarka sve

Jurica Žuža je košarkaško dijete rata. Jedan od mnogih koje je rat prognao iz rodnog mjesta (Podgradine u zadarskom zaleđu) i koji je djetinjstvo provodio u turističkim naseljima, pretvorenim u prihvatilišta i privremene domove prognanika.

Onako visok upao je u oko jednom od recepcionera naselja koji ga je preporučio treneru Umbertu Piasevoliju. I tu, u ratnom Zadru, započinje njegova košarkaška priča.

U igračkoj karijeri koja je započela 1996. godine igrao je za brojne klubove (Zadar, Slavonski Brod, Karlovac, Iraklio, Panathinaikos, Nea Filadelfiju, Crabs Rimini, Cibonu, Rethymno, Poltavu, Kryvbasket, Tofas Bursu, Trabzonspor, Al-Rayyan Dohu i Lietkabelis u kojem je ostao raditi kao pomoćni trener.

S juniorskom reprezentacijom Hrvatske osvojio je zlato na Europskom prvenstvu 1996. godine, sa Zadrom Kup Krešimira Ćosića, a s Cibonom dva naslova prvaka Hrvatske. Pod dirigentskom palicom najvećeg europskog trenera svih vremena, Željka Obradovića, osvojio je duplu krunu s Panathinaikosom, a s Trabzonsporom naslov prvaka turske 2.lige.

Prve trenerske uspjehe ostvario je u prvoj sezoni bavljenja ovim poslom.

- Nisam mogao zamisliti bolji početak, nakon finala Karaliaus Mindaugo Taure (Kupa), sad smo i u finalu prvenstva "LKL", dakle, početak iz snova. Lietkabelis nikad nije osvojio medalju, a vjerujte mi da u Litvi i nije baš tako lako igrati pored Rytasa i Žalgirisa koji imaju status božanstva. Prije tri godine, kada smo došao u klub, jedva smo ušli u doigravanje. Prošle godinu je krenuo uzlet kluba, najprije treće mjesto Baltičke lige, a onda je stigla pozivnica za EuroCup koju su ljudi u klubu bez razmišljanja prihvatili. Drago mi je da je smo sada tu gdje jesmo. Jako puno truda se ulaže i smatram da smo zaslužili finale i sve dobro što smo napravili ove sezone. Od predsjednika koji živi košarku kao i svaki Litvanac, preko ljudi koji su oko nas svaki dan, a koje se ne vidi koliko rade do igrača i stručnog stožera.


Kada se u Vama probudila želja za bavljenjem trenerskim poslom?

Bilo je to u Turskoj. Puno sam razgovarao s Nihatom Izićem tadašnjim trenerom Tofasa koji mi je preporučio da, s obzirom na veliko igračko iskustvo, ne odem iz košarke nego da to iskustvo prenosim na neke nove generacije. 

Kako izgleda Vaš dan u košarkaškoj Litvi?

Započinje i završava košarkom, a u sredini bude košarka. Uz obveze u klubu tu je i skauting igrača i to do detalja, jer sam perfekcionista i ništa ne prepuštam slučaju. Igračima serviram sve na papiru i napravim video situacije o svakom protivničkom igraču, i još uz to stignem gledati druge utakmice, Euroligu, španjolsku, grčku, tursku ligu...Moj šef Kazys mi zna reći: "Crazy Jura, always can talk about basketball". Povrh svega stignem s igračima raditi individualno, puno razgovarati, jer svatko od njih traži malo pozornosti. Ja, s druge strane, samo želim raditi, učiti i vjerovati u ono što im prenosim jer je to jedini način kako možeš napredovati.

Od kojeg ste trenera najviše naučili, imate li trenerskog uzora?

Od svih trenera sam pokušavao uzeti ponešto, ali ne kopirati nego imati svoje na kraju. Radio sam s najboljim europskim trenerom Željkom Obradovićem i sigurno da sam od njega najviše naučio i da mi to danas pomaže, a i od ostalih, naravno.


U Litvi ste postali domaći čovjek. Kako Vas doživljavaju Litvanci?

Često kažem kako sam počeo u gradu košarke, a završio u zemlji košarke. Svaka kuća u dvorištu ima koš, to je nešto nevjerojatno. Ljudi jednostavno žive za košarku. Ovdje se osjećam odlično i kada su mi ponudili da se vratim i budem pomoćni trener nisam ni trenutka dvojio. Ljudi me cijene i prepoznaju na ulici. Nekad baš nemam mira niti kavu popiti, a da ne požele fotografirati se. U svlačionici je ista slika, Pravi je gušt raditi s braćom Lavrinović i s ostalima dečkima. Riječ je o pravim  profesionalcima koji su me sjajno prihvatili od prvog dana, rekao nam je Jurica Žuža samo nekoliko sati nakon što je njegov Lietkabelis ispisao povijest i pobjedom nad Lietuvos Rytasom 86-77 (ukupno 3-1) izborio finale litvanskog doigravanja gdje će zaigrati protiv velikog Žalgirisa.


Ovim uspjehom Žuža i društvo sve su bliži nastupu u EuroCupu, drugom po snazi europskom klupskom natjecanju.