Ako ne znaš gdje ići, kako ćeš tamo stići?

Kružni tokovi su u Hrvatskoj popularni posljednjih godina, kao instant rješenje za sve. Ako imaš problematično križanje, s kružnim tokom riješiš stvar. Bila ona laka, teška, kriva ili prava. No, po dobrom starom vicu, ako u kružnom toku ne znaš gdje ćeš, vozi dok ne ostaneš bez goriva. Sve sličnosti s hrvatskom košarkom niti su slučajne niti su planirane.

Freepik/Canva

Koliko košarka, i muška i ženska, vozi na zadnjim parama benzina? I u kojem trenutku smo točno ostali bez benzina i odgurali sve u provaliju?

Jedno predavanje na temu financijske analitike me je potaknulo na ovaj tekst. Nit vodilja je da strateških planiranja u Hrvatskoj ne postoji, pogotovo na nivou države. Strategija i rast kao dio svakog kolektiva, pa i onog košarkaškog, su dva strana pojma. Također, kad se dotaknemo financijskih planiranja, situacija je i gora. Financijski pokazatelji nestabilnosti uslijed neplaniranja u Republici Hrvatskoj su zabrinjavajući. Postavljajući jednostavno pitanje, koji je vaš plan razvoja za narednih pet godina, dobijem zastoj i neugodnu tišinu.

Problemi s košarkom i njenim postojanjem su poznati, od nedostatka novca, loše lige, malog broja trenera, nepostojanja publike, do toga da su nam sve reprezentacije u 2. Europskoj ligi. O njima neću pisati jer držim da je fokus potreban na rješenju, strukturi, i vremenu praćenja strategije, koja kao živi organizam raste i mijenja se, te je potrebno uložiti određene napore u nju.

Kao netko tko je radio u košarkaškom klubu na funkciji direktorice marketinga mogu prenijeti iskustva iz prve ruke, ali ovdje želim prenijeti nešto važnije. To važnije je šira slika, ona od 5 ili 10 godina, od danas, a na nama je da ”terapija” zaživi, jer svi kao pojedinci snosimo odgovornost za one male kotačiće koji čine cjelinu.

Foto: Nenad Opaćić/ŠC Višnjik 

Redom, to bi bilo;

1. Promjena zakona o financiranju u sportu – dolazak novca poduzetnika koje zakon potiče da ulažu u sport je mnogo veći nego što javnost misli, ali tek promjenom zakona će to biti korist na obostrano zadovoljstvo, a ne štetu.

2. Izgradnja infrastrukture – (dvorane za treninge itd.) preko sufinanciranja EU, države, HKS-a, svaki klub Premijer lige mora imati trenažnu dvoranu, a ne se snalaziti i osjećati sve posljedice marginalizacije košarke u Hrvata.

3. Ulaganje u struku koja je devastirana – niske plaće, nedobivanje plaće, uvjeti rada koji uzrokuju stres i nemoć, status trenera koji je i u muškoj i ženskoj košarci na debelom dnu su jedan od problema.

4. Povećanje baze igrača koja se rješava s ispunjenjem prve tri točke je tek tema koja dolazi, a dobit će prostor na stranicama portala.

Zaključak je da strateško planiranje koje sadrži obaveznu notu planiranja priljeva financija, kroz sponzorstva, potrebno je regulirati zakonom. Dolazak sponzora omogućava veći medijski interes, a to je ujedno bolja i zanimljivija liga jer se mogu kupiti bolji igrači ili zadržati naše najkvalitetnije, a da ne idu u Slovačku, Poljsku, Austriju. Više novaca su i plaćeniji treneri koji vide budućnost u bavljenju tim poslom, a trenažne dvorane znače da gore navedeni igrači mogu adekvatno napredovati, a treneri im kroz količine treninga koje mogu održati, drže prostor za napredak.

A tada će i publika ponovno puniti dvorane, pa će vikendi biti ispunjeni odlascima i navijanjem.

Foto: KK Zadar