Osvajanje Kupa „Krešimir Ćosić“ poslužilo bi kao melem na regionalnu ranu.

12 dugih godina… Toliko je prošlo, tek koji mjesec manje, od posljednjeg trofeja KK Zadar. Da ste nekome tog sparnog lipanjskog popodneva sada već davne 2008. godine, dok je kapetan Todor Gečevski podizao pehar za prvaka Hrvatske, kazali da će uslijediti jedna od najdužih suša u povijesti zadarske košarke pogledao bi vas očima punim nevjerice.

„Ma što ovaj priča?!“

Uistinu, teško je tada bilo povjerovati da će momčad u koju se ulagalo šakom i kapom i koju je za samo par mjeseci čekala selidba u velebnu dvoranu „Krešimir Ćosić“ ostati bez najslađih plodova svoga rada sve do današnjeg dana. U međuvremenu smo svjedočili brojnim usponima i padovima. Pod svodom Višnjika smo gledali rijetko viđene šmekere, pogođena strana pojačanja i prevare kakvih se ne bi postidjeli ni najveći majstori sivog zanata. Gledali smo momke koji su izborili plasman na završni turnir europskog natjecanja, postavši prva hrvatska momčad od osamostaljenja kojoj je to pošlo za rukom, ali i one kojima je lopta u ruci bila - strano tijelo.

Mijenjale su se uprave, treneri, igrači... Čak i lica na tribinama. Ali jedna stvar je ostajala ista.

Trofeja nije bilo!

Je li konačno svanulo vrijeme da se nešto promijeni po tom pitanju?

FOTO: Zvonko Kucelin i Šime Zelić (KK Zadar)

Naizgled paradoksalno, u sezoni punoj lutanja, u kojoj je promašaje teško i nabrojati, i u sezoni u kojoj je ispadanje iz regionalne lige udaljeno tek pola koraka.

– Trofej je trofej. To je nešto što svi želimo i za što svi radimo. On se piše i ostaje iza. Svi imamo istu želju, a vidjet ćemo kome će se ostvariti – jasno je rekao na samom početku trener Zadra Danijel Jusup, prisjetivši se vremena kada se na slavlja na Narodnom trgu nije dugo čekalo – prvi trofej smo osvojili 1998. godine u Zadru kada je natjecanje prvi put dobilo ime po Krešimiru Ćosiću. Igrali smo protiv Zagreba za kojeg je nastupao Josip Sesar. Drugi trofej je osvojen 2003. godine u Splitu protiv Cibone. Lijepa su to sjećanja i bilo bi dobro da se još koji put ponove.

Ove je sezone, opet naizgled paradoksalno, put do trofeja nikad lakši.

Razmislite samo. Cedevite više nema, nema ni euroligaškog Zagreba, dok je Cibona, poput Zadra, na koljenima. Ali nema domaći teren.

Tek Split prijeti iz prikrajka, probuđen nakon promjene na klupi i dovođenja nekoliko igrača.

– Momčadi iz ABA lige objektivno imaju višu razinu kvalitete od ostalih. Ekipama poput Hermesa i Pule treba čestitati što su došli među osam, jer neke, po meni kvalitetnije, to nisu uspjele. Vjerojatno je to dijelom i zbog rasporeda – izjavio je najtrofejniji trener u povijesti Zadra, prozborivši pokoju o suparnicima koji stoje na putu do prekida dugogodišnje suše – Gorica je uvijek nezgodna. Već godinama stvaraju probleme i pripreme neko iznenađenje ili zamku. Split igra dobro, ima dovoljan broj igrača da ode i do kraja. Vratio im se Pavle što im je izuzetno važno. Cibona je uvijek Cibona. Imaju iskustvo osvajanja trofeja, a imaju i kvalitetu.

FOTO: Bakšaj/Vranar/Laušić (KK Cibona)

Prva prepreka na putu do trofeja je KK Sonik Puntamika. Uvjetno kazano „mlađi brat“ u zadarskoj košarkaškoj obitelji, prošle je sezone izborio povratak u među elitu gdje solidno brodi. Puntamičani se trenutno nalaze na devetoj poziciji HT Premijer lige sa šest pobjeda, no dojam koji ostavljaju na parketu često je bolji od rezultata.

Pokazala je to i nedjeljna utakmica protiv Cibone koju je aktualni prvak dobio u „pet do dvanaest“ zahvaljujući Ivanu Novačiću, domaćem dečku koji nikada nije dobio pravu priliku u Zadru. Uostalom, pokazao je to i prvi ovosezonski dvoboj sutrašnjih suparnika u kojemu su „Soniksi“ sredinom druge dionice imali velikih 16 poena prednosti.

– Zadru je tradicionalno jako teško igrati protiv Sonika. Nije to novost. Sonik igra izuzetno motivirano protiv momčadi iz višeg ranga. Imaju dosta iskusnih igrača koji su nekada igrali na toj razini i žele dokazati da to još uvijek mogu, te imaju poseban motiv koji se manifestira u dobroj igri. Imaju i određeni fanatizam koji ih je oduvijek krasio. Nama je vrlo teško igrati te utakmice. Imamo imperativ pobjede, dok protivnička momčad igra rasterećeno. Moramo biti izuzetno koncentrirani i oprezni, što je najbolje pokazala njihova posljednja utakmica koju su odigrali protiv Cibone. Do samoga kraja bilo je tu lijevo ili desno – upozorio je 58-godišnji stručnjak.

U redovima Sonika igraju i dvojica dojučerašnjih stanara Višnjika: Petar Marić i Šime Špralja.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Potonji je lani bio i kapetan bijelo-plavog broda…

– To su igrači koji su lani igrali ABA ligu. Ti dečki znaju igrati. U određenom momentu je procijenjeno da nisu za Zadar, ali to su nijanse. Igraju s posebnim motivom, što je ljudski i sportski jer žele dokazati da im je mjesto u višem rangu. To treba cijeniti – ocijenio je Jusup koji će na raspolaganju imati kompletnu i odmornu momčad.

Posljednju utakmicu hrvatskog prvenstva protiv Hermes Analitice preskočili su Dominik Mavra i Bryon Allen koji su dobili potrebni odmor. Igra je ponešto patila, rezultat nije, te će udarne snage zadarskog sastava biti na raspolaganju u bitci za prvi ovosezonski trofej.

– S obzirom na to da smo dan ranije igrali u Ljubljani, došlo je do velike energetske potrošnje pa ih nisam stavljao. Mislim da smo u zadnjih deset dana, otkad su se malo prorijedile utakmice, napravili nekoliko dobrih treninga. Momčad je spremna – zaključio je Jusup.

Utakmica se igra u srijedu u dvorani „Krešimir Ćosić“ s početkom u 20:30 sati.