Kolumne
Krešendo

Krešendo

Autor: Branko Tabak Photo: 057info

Što Kreši znače pusta posthumna priznanja?

Bio je 25. svibanj 1995. godine. Iz Baltimorea je stigla tužna vijest: Umro je Krešo!

Suze, nevjerica, bol... Komemoracija u Jazinama, ispraćaj na Mirogoju... 

Iz godine u godinu Krešo je dobivao posthumna priznanja. U Zadru su mu podignuli spomenik, dvorani na Višnjiku dali njegovo ime, ulicu kojom se napušta Poluotok uz Perivoj Vladimira Nazora nazvali su po njemu...

Uvršten je u košarkašku Kuću slavnih, nacionalnom kupu nadjenuli su njegovo ime, u Zagrebu je Krešo uz Dom sportova dobio svoj trg, posthumno je dobio i državnu nagradu za sport za životno djelo, o njemu su napisane knjige i knjige, snimani dokumentarci.

Dobio je i memorabiliju i murale i turnire koje se igraju njemu u čast. Amerikanci su na sveučilištu Brigham Young umirovili njegov dres s brojem 11, a s ove strane Atlantika to je učinio i Zadar.

A za života? Za života se za svoja priznanja pobrinuo sam. Izborio ih je na parketu ili uz njega. Europa, Svijet, Olimpijada... Zlato, srebro, bronca... Zadar, Cibona, reprezentacija... Kalelarga, Zmajski most, Ilica... Crkva, dvorana, ulica...

Krešo Ćosić je pet godina prije smrti imao velike planove sa svojim Zadrom. Iz Zrenjanina je doveo Dejana Bodirogu, iz Osijeka Zvonimira Ridla, iz Šibenika je u Zadar stigao Siniša Kelečević, u Zadru je na dispoziciji imao Arijana Komazeca i Stipu Šarliju...

KK Zadar 1989/1990

No, njegovi Zadrani su mu pokazali put prema izlaznim vratima Jazina. Istim onim kroz koja je ulazio kad bi 'skoknuo' iz Amerike do kuće kako bi sa Zadom, onako usput, uzeo kup. Da, to su baš ta vrata kroz koja je ušao ne bi, premda trener Brest Olimpije, zaigrao za Zadar i spasio ga od ispadanja iz lige... Ma da, ona vrata kroz koje je svaki puta dolazio s osmijehom i davao sve od sebe. Čak i kada su zvali Lakersi...

Foto: 057info

Godinama se vodstvo zadarskog kluba i igrači na godišnjice Krešina rođenja i smrti okupljaju ispred njegova spomenika i odaju mu počast. Cvijeće, duboki naklon, poštovanje... Politički korektno, protokolarno upravo savršeno.

Ali kada već za njegova života nije bilo razumijevanja za Krešina košarkaška promišljanja, može li se barem danas, 25 godina nakon njegovog odlaska krenuti s one točke gdje je on stao 1990. i nastaviti putem kakvog je on zacrtao i osmislio. Trideset godina lutanja je sasvim dovoljno. Poklonimo mu se i danas, s punim i iskrenim srcem, i već kod prvog poteza i prije donošenja prve sljedeće odluke zapitajmo se: Što bi Krešo napravio da je danas s nama?

Koji bi potez Krešo povukao?

Zadar u kojem će raditi oni kojima su interesi kluba važniji od osobnih i igrati oni koji će se svaki puta kada odjenu zadarski dres naježiti znajući da imaju priliku pisati stranice zadarske košarkaške priče, uz sva posthumna priznanja, Kreši bi ipak bila najveća nagrada. Vrijeme je da se odmaknemo od formalnosti i uhvatimo u koštac sa sadržajem kojim je Krešo ovaj svijet i ovaj sport činio boljima. 

Jer ta zadarska košarkaška priča... Nije to bilo kakva priča. Posebna je, dugačija... I jedva čeka da netko otpočne jedan krešendo. Zbog Kreše i za Krešu! 

Foto: KK Zadar