Ako se želi gledati samo „naše“ pitam zar u gradu koji je itekako preživio ratne strahote izabrana vrsta nije NAŠA.

Završna utakmica jubilarnog 20. Kupa što se igrala u dvorani koja nosi njegovo ime malo je zatamnila onaj tajanstveni osmjeh na licu Krešimira Ćosića.

Novi/ stari vlasnik trofeja Cedevita samo će ga ponijeti iz ruke u ruku i vratiti na staro mjesto. No, osim gledatelja dviju TV u dvorani se našlo tek tisuću duša što je premalo za veliki trud što su ga u organizaciju događanja utkali i klub i Savez. Ideja o festivalu košarke koji će se produžiti i nastupima naše reprezentacije time je poljuljanam ali ima i nadolazeće drugo poluvrijeme.

Poklonici košarke u Zadru razgalili su se ovosezonskim, konačno svjetlijim danima i bijegu iz igračke i financijske krize i napunili Višnjik protiv starog rivala Cibone ne bi li nakon 2007. i čekanja dugog 11 godina podigli Krešin pokal. Netko je želeći motivirati svoje razbudio suparnike zbrajajući da im petorka ima 160 godina. Dugo nismo vidjeli tako koncentrirane „starce“ Žorića i Tomasa kojoj se priključila i zvijezda repatica na zlata vrijednom mjestu razigravača 19-godišnji Karlo Uljarević. Mladac je Slavonac, a to su mirni radišni ljudi no ima u njemu potrebne sportske drskosti.

Ti „starci“ iz Cibone potrošili su se za finale, a puštanje šuta koje se pokazalo korisnim protiv Zadra bilo je kobno protiv momčadi kojoj je to glavno oružje. Cedevita je nanizala 17 trica d čega MVP finala Cherry šest. Pokazalo se da nema promjene odnosa snaga. Cedevita ima 10 nacionalnih trofeja, ali stoji u mjestu, a želi li vratiti euroligaški sjaj mora uložiti više i pametnije.

Želimo li zadarsko okupljanje gledati u pozitivnom svijetlu treba reći da je preglomazna liga iznjedrila dva kluba iz manjih sredina koji izazivaju simpatije – Zabok i Škrljevo. Naravno, ne gledamo ih kao nositelje već kao sredine koje će proizvoditi novu nadarenu mladost kako bi ovi brontosaurusi kojih se zadržalo posvuda otišli u mirovinu.

Pisao sam prije par dana kako zadarski festival košarke u veljači mora dati i podršku reprezentaciji. Publika koja je ignorirala finale i koja ne pohodi turnir na koji u njihovu gradu dolaze klupski prvaci Europe Fenerbahçe ili CSKA , čiji pojedinci vrijeđaju našu heroinu Janicu Kostelić ili Stojka Vrankovića navodno neće pohoditi ni predstojeće nastupe reprezentacije.

Toplo se nadam da tome neće biti tako. Ako se želi gledati samo „naše“ pitam zar u gradu koji je itekako preživio ratne strahote izabrana vrsta nije NAŠA. U ovom trenutku neizvjestan je nastup Marka Popovića, no ako i ne odigra ni minutu zaslužuje duboko poštovanje. Nije li već sjajna utakmica u poluzavršnici Luke Žorića dovoljna pozivnica u Krešinu dvoranu. Nije bitno što igraju „tamo neke“ Rumunjska ili Nizozemske već treba bodriti svoju reprezentaciju i pomoći joj na teškom putu. Uostalom nije li to prilika i Splićanima i Šibenčanima da daju ruku. Mlade Hercegovce iz Širokog već sam vidio u Zadru na ovom Kupu pa sam siguran da im neće biti teško pohoditi.

Krešo vas gleda...