Čujem mu disanje....

Od kada je regionalne lige KK Zadar je na domaćem terenu (Jazine, Višnjik) s Krkom odigrao 12 utakmica. 

Kada zaviriti u podatke shvatite sa se Krka u Zadru osjeća prilično ugodno i komotno. Igra bez pritiska, nadahnuto i, čini se, uvijek na gornjoj granici svojih mogućnosti.

Dakle, u tih 12 susreta Krka je bila bolja osam puta, a Zadar samo četiri i to 2001., 2003., 2008. i 2014. godine. Od 2010. godine do danas Krka je u osam odigranih susreta Višnjik napuštala uz pobjednički pozdrav čak sedam puta, a u nizu su slavili posljednje četiri godine.

Naravno da jučerašnjoj pobjedi nije kumovala statistika već igra i vođenje zadarske momčadi.  Trener Ante Nazor za klupu je prikovao Karla Uljarevića, Jana Palokaja, Juru Planinića i Filipa Vujičića, maksimalno smanjio rotaciju, a kada je i rotirao izazivao bi svojim odlukama nevjericu kod navijača, novinara, ali i kolaga po struci. 

Na tribine Višnjika uglavnom dolaze prekaljeni navijači s tisućama utakmica u očima, oni koji nakon nekoliko odigranih akcija imaju osjećaj u kojem će smjeru utakmica ići, oni koji znaju kada treba pomoći dečkima na parketu, oni koji ne vrijeđaju igrače i rijetko, vrlo rijetko traže smjene trenera. Postoje i izuzeci, ali oni su nevažni u ovoj priči.

Na Nazora su se obrušili ljudi koji jasno vide da je ABA 2 liga bliža nego ikada. Na stranu ozljeda Ive Ivanova i pogubljenost u vremenu i prostoru Jamesa Farra. Na stranu i čekanje Bryona Allena koji je za sada pokazao dva lica, jedno na pripremnim i 'lakim' utakmicama i ono manje simpatično u ozbiljnoj igri za bodove. Što je odgovornost veća, ruka mu je kraća. Slučajnost ili slučaj? To tek treba otkriti. 

No, I bez njih, s pristupom kakvog u svakoj utakmici prezentira Stefan Fundić, Zadar mora kod kuće pobjeđivati momčadi kalibra Krka. Ako uopće još koja tog kalibra ove sezone u ligi postoji. Dečko je u Zadar stigao iz Beograda, a baca se na svaku loptu i skače s klupe na svaki dobar potez suigrača kao da je zadarska košarkaška zaluđenost zapisana u njegovim genima. I ne ostavlja dojam glumca, dokaz tomu su njegove igre.

Prošle sezone Nazor je izjavio kako momčad koju je dobio u naslijeđe od Aleša Pipana, ali i nadogradio prema svojim željama, više tolerira nego trenira. Ove sezone, ako je suditi prema blic razgovorima s igračima prilikom izlaska iz igre i njihovim reakcijama, toleranciji koju ima za Farra i Allena i nepovjerenju kojeg iskazuje prema Palokaju, Uljareviću, Vujičiću i Planiniću, stvari se nisu promijenile.

A nešto se promijeniti mora. Trenera? Ne nužno, ali ne zaboravimo da je i on dobio posao nakon uručenog otkaza Pipanu. Takva je to profesija. Danas jesi, sutra nisi. O malim stvarima to ovisi. Sljedeće dvije utakmice ABA lige, gostovanje kod Mege i domaći susret s Cibonom, mogu biti prekretnica i nikako se ne smije brzati s odlukama, kao onda kada je Danijel Jusup smijenjen prije odlučujuće utakmice s Crvenom zvezdom na Višnjiku. Do kraja sezone izmijenila su se dva trenera, a ono što se htjelo izbjeći smjenom Jusupa, ispadanje iz ABA lige, nije se postiglo.

Ako i nakon sljedeća dva kola trener bude prisiljen tolerirati izostanak zalaganja, neposluh u igri i letargiju, a ono malo navijača umjesto dolaska u Krešin dom izaberu ostanak u svome, onda se i pitanje povjerenja treneru mora naći na dnevnom redu. Do tada, valja pustiti igrače i struku da se zatvore u dvoranu i rade.

Ugasili Zadrani ovaj požar ili ne, trebali bi dobro razmisliti u kojem smjeru dalje žele ići. Ovo ne vodi nikamo i ne sliči ni na što. Nakon desetljeća lutanja po stranputicama valjalo bi se vratiti na pravi put. I biti strpljiv u vožnji. Mogla bi potrajati dok se dođe do konačnog cilja. A taj je da se na Višnjiku malo tko ovako počasti kako to zadnjih sezona čini Krka koja je i ovaj puta u Zadru uzela ponuđeno. I takvo stanje traje desetljeće. i duže! 

A grad košarke spava....Čujem mu disanje....

Povijest bolesti (utakmica Zadra i Krke) pogledajte ovdje.