In memoriam Jo-Jo White.

Noćas je iz SAD-a stigla vijest da je u 71. godini života borbu sa bolestima kao posljedica raka mozga izgubio sjajni bek Jo-Jo White, jedan od najboljih NBA košarkaša 70-tih i član košarkaške „Kuće slavnih“.

Stariji ljubitelji košarke Whitea se sjećaju sa Olimpijskih igara 1968. u Mexico Cityu. Tamo je uz krilnog centra Spencera Haywooda i kasnijeg suigrača u Celticsima Charliea Scotta bio nositelj igre američke reprezentacije. Amerikanci (Haywood 21 poen, White 14 poena) su tad u finalu sa 65-50 bili bolji od reprezentacije Jugoslavije (Daneu 16, Čermak 8, Skansi 5, Šolman 5, Ćosić 4).

Nakon olimpijade Whitea su 9. pickom na draftu izabrali Boston Celticsi. Neki klubovi su ga preskočili pošto je White kao marinac trebao odslužiti dvije godine vojnog roka. No legendarni arhitekt Celticsa Red Auerbach povukao je neke veze i smanjio Whiteov rok te je on odigrao cijelu rookie sezonu u kojoj je bio i izabran u prvu rookie petorku.

-„Bio sam marinac i spreman na sve fizičke i psihičke napore. Bio sam u fantastičnoj kondiciji zahvaljujući obvezama u marincima i to je bila moja prednost“- izjavio je Jo-Jo White.

U zelenom dresu proveo je 9 i pol od 12 NBA sezona. Sa Celticsima je osvojio 2 naslova (1974 i 1976). Dvaput je bio izabran u drugu najbolju petorku NBA (1975, 1977) i sedam puta u all-star momčad Istoka (1971-77).

Jo-Jo White je u Celticse stigao u sezoni kad su u mirovinu otišli legendarni Bill Russell i Sam Jones. No pokazao se kao odličan igrač koji je podjednako dobro mogao igrati obje bekovske pozicije, koji je bio odličan šuter i sjajni organizator. Zajedno sa Johnom Havlicekom i Dave Cowensom činio je novu veliku trojku Celticsa koji su bili najbolja NBA momčad sredinom 70-tih. White će zauvijek biti zapamćen po sjajnoj igri u petoj utakmici finala 1976. Celticsi su u njoj pobijedili Phoenix Sunse sa 128-126 nakon čak tri produžetka. I dan danas toj utakmici u SAD-u tepaju „The greatest game ever“. Jo-Jo White je u njoj odigrao čak 60 minuta i upisao 33 poena, 9 asistencija, 6 skokova i 2 osvojene lopte. Ukupno je u 6 utakmica finala bio na prosjeku od 21,7 poena, 4,3 skoka, 5,8 asista i 1,5 osvojene lopte te je nagrađen sa trofejom MVP-a Finala.

White je bio pravi natjecatelj i jedan od rijetkih NBA igrača koji je u doigravanju imao veći prosjek poena (21,5) nego u regularnom dijelu sezone (17,2). Bio je iznimno pouzdan u neizvjesnim završnicama i nije se bojao uputiti šut o kojem je ovisila utakmica. Bio je iznimno čvrst igrač koji i danas drži rekord Celticsa sa 488 uzastopnih odigranih utakmica.

Za njegove zasluge Celticsi su ga nagradili kad su 1982. Umirovili njegov dres sa brojem 10 koji će zauvijek visiti pod svodovima TD Gardena uz bok legendama Celticsa poput Billa Russella, Boba Cousya, Sama Jonesa, Johna Havliceka, Davea Cowensa, Larrya Birda, Kevina McHalea, Roberta Parisha i uskoro Paula Piercea. Prije dvije godine izabran je i u „Košarkašku Kuću slavnih“. Do samog kraja bio je aktivan u košarkaškim krugovima i bio je zaposlen u Celticsima kao direktor specijanih projekata i odnosa sa zajednicom.

„Od njegovog doprinosa šampionskom naslijeđu Boston Celticsa možda je veći samo dubok i trajan utisak koji je ostavio u zajednici. Bio je vrhunski igrač no još veći čovjek“- u ime Celticsa izjavio je Whiteov bivši trener Tom Heinsohn.