Marko Gudurić, čovjek za kojega je Fenerbahce Dogus platio odštetu od milijun eura Crvenoj zvezdi, govori za Basketball.hr.

Pogađao je ključne šuteve u bitnim utakmicama za Crvenu zvezdu u Euroligi i ABA ligi, zatim je stigao poziv u reprezentaciju Srbije nakon čega dolazi do transfera u Fenerbahce Dogus koji je platio Crvenoj zvezdi čak milijun eura odštete. Kao šlag na tortu, osvojena je srebrna medalja na Eurobasketu 2017. Sve to Marku Guduriću desilo se u samo nekoliko mjeseci, ali bez obzira na svjetla reflektora, ostao je čvrsto na zemlji.

Košarkaši i treneri iz Srbije uvijek su zanimljivi sugovornici, vole pričati, susretljivi, pristojni. Isto je bilo i s Gudurićem koji je zahvalan sugovornik, a razgovor smo počeli o prošloj sezoni s Crvenom zvezdom.

Iza tebe je odlična sezona sa Crvenom zvezdom, osvojena tri trofeja, pogađao si neke ključne šuteve, a to ti je na kraju i donijelo transfer u Fenerbahce Dogus dok je Crvena zvezda dobila odštetu od milijun eura.

Sigurno da je bila uspješna sezona i da smo napravili jako dobre stvari iako se nismo plasirali u top 8 Eurolige. Svi suigrači i ja osobno smo odigrali dobru sezonu. Mnogo nas je otišlo, kako mi mlađi tako su i neki stariji zbog dobrih igara uspjeli potpisati jako dobre ugovore.

Šteta, pošto ste imali jako dobru i snažnu ekipu, a u ovoj sezoni Beograd je domaćin Final Foura Eurolige. Da je Crvena zvezda ostala na okupu, sigurno bi napali plasman na taj Final Four.

Da, znali smo se dobro s trenerom i svi ostali. Svi smo otišli u istom trenutku, a to je bio mali šok za navijače, ali smatram kako je zvezda i ove godine složila odličnu momčad. Iako je još rano pričati, ali ni nama prošle sezone nisu davali prevelike izglede pa smo napravili dosta iznenađenja i dosta pobjeda ostvarili. Samo radom će napraviti velike rezultate.

Nakon dobre sezone u klubu uslijedila je lijepa reprezentativna priča. Imali ste mnogo otkaza, ali to vas nije spriječilo da na kraju uzmete srebrnu medalju. Iako je na trenutak, kada ste preokrenuli rezultat i poveli s dva razlike, izgledalo da osvajate zlato.

Bilo je burno ljeto, mnogo otkaza glavnih igrača. Izbornik se od početka trudio da napravi dobru atmosferu i da ne mislimo na to. Trudili smo se da budemo ekipa svakog dana, otišli na to prvenstvo i napravili povijesni uspjeh prema mom mišljenju. Šteta ostaje za to finale jer smo svi očekivali zlato, ali Slovenija je odigrala sjajan turnir i bez poraza osvojila zlato. Da smo ga i mi osvojili nebi bilo nezasluženo. Slovenija ima sjajnog lidera Dragića, odličnog Dončića, ostali su se odlično uklopili i igrali sa velikom dozom samopouzdanja.

Unatoč porazu u finalu, dočekalo vas je 20 000 ljudi u Beogradu na čuvenom “balkonu“ gdje sve reprezentacije Srbije dolaze proslaviti svoje uspjehe.

Nismo očekivali to, bio je to moj prvi put da sam se popeo tamo gore. To je za sportaša iz Srbije velika čast i nešto što treba doživjeti. To mi je uvijek bila velika želja, osvojiti medalju za Srbiju i popeti se gore.

Iako su na pripremama imali slobodan dan, Bogdan Bogdanović i Marko od trenera Đorđevića tražili su ključeve dvorane da mogu odraditi šuterske treninge. Vama dani odmora nisu bili potrebni. 

To je bilo na početku priprema na kopaoniku. Trenirali smo dosta, posebno mi mlađi. Držali se zajedno i to nas je dovelo do tog nekog rezultata. 

Koga je najviše pogodio poraz u finalu? Vidio sam na slici s dočeka na balkonu da jedino Mačvan nije imao medalju oko vrata, a skinuo ju je odmah i na postolju nakon dodjele.

Ja bih rekao Mačvana i izbornika Đorđevića. Pogodio nas je sve poraz, ali njih dvojicu najviše možda.

Dotakli smo se i izbornika Aleksandra Đorđevića koji vrlo uspješno vodi reprezentaciju Srbije.

Legenda Europske košarke, osvojio je sve što se može i sa klubom i reprezentacijom. Sada, kao trener uzeo je svjetsku, olimpijsku i europsku medalju. Nadam se da će se naša suradnja nastaviti i u narednim godinama kroz reprezentaciju i poželio bih mu puno uspjeha u Bayernu u novoj sezoni.

Veliko rivalstvo je u Srbiji između Crvene zvezde i Partizana, često se događaju ružne scene, igrači se znaju zakačiti. Kako je kasnije kada se dvije strane nađu kao suigrači u reprezentaciji, ima li neke zle krvi ili su tu samo neke male provokacije i šale?

Nema zle krvi, možda koja šala i provokacija, ali svi smo mi prijatelji. Svi treniramo i borimo se za isti cilj, za svoj klub. Ja nisam za te ružne scene, ali kako je, tako je. Svugdje postoji to rivalstvo, ali kada dođemo u reprezentaciju svi smo prijatelji.

Sada si pod trenerskom palicom najboljeg Europskog trenera Željka Obradovića, nisi imao puno vremena da provedeš sa njim, tek nekoliko dana pošto si imao obaveze u reprezentaciji, ali što očekuje od tebe?

Još je rano da se priča o tome, tek sam odradio nekoliko treninga. Vidjeli smo se u Istanbulu kada sam išao na lječnički pregled i potpis ugovora sa Fenerbahce Dogusom. Tamo mi je rekao da se borim, da igram normalno i da me tu doveo s razlogom. Još nije postavio pred mene očekivanja, ali sigurno da ja sam od sebe očekujem da dam sve od sebe na treningu i utakmici. Stvaram neki svoj put i vidjet ćemo s vremenom što će biti.

Koji su tvoji osobni ciljevi, NBA liga kao konačan cilj?

Sigurno da NBA, to je san i želja svakog košarkaša, ali i ovo sada je stvarno veliki korak u mojoj karijeri. Poslije Zvezde sam odmah prešao u ekipu koja je osvojila Euroligu, vrhunac Europske košarke. Trudim se da tu ostanem da napravim što je više moguće i ako kasnije dođe do poziva iz NBA lige, zašto ne!?

Bio je ovo tvoj drugi Zadar Basketball Tournament, dojmovi

Bio sam ovdje prije dvije godine sa Crvenom zvezdom na turniru. Stvarno je dobro, organizacija je bez ikakve zamjere. Organizator je doveo odlične momčadi i stvarno imamo jake provjere prije početka sezone. Iako ekipe nisu kompletne, to su prave provjere u pravom trenutku.

Za Fenerbahce Dogus si debitirao upravo ovdje na Zadar Basketball Tournamentu u utakmici protiv Khimkija. Odmah u startu ubacio si pet poena, solidan debi za 14 minuta na terenu.

Zadovoljan sam, bio sam jako uzbuđen prije utakmice. Neki novi početak, nove boje dresova, sve je novo i suigrači i trener. Trebat će mi još vremena da se uigram i uklopim u cijeli taj Željkov sistem koji je najzahtjevniji, a iz istog razloga i najbolji trener sigurno jer zahtjeva od igrača najviše.

Upornost, predanost i marljivi treninzi kao dokaz da se iz malog mjesta može doći do Europskih visina i uspjeti. 

Počeo sam u jednom malom gradu na granici sa BiH i Crnom Gorom, zove se Priboj na Limu. Tu sam napravio prve košarkaške korake u jednom lokalnom klubu i sa 15 godina odlazim u Beograd. Tamo sam godinu dana bio u Partizanu, a poslije toga sam prešao u FMP i Crvenu zvezdu.

Poruka mladim košarkašima za kraj ovog razgovora?

Poruka je da budu uporni, da ne odustaju, da je glavna stvar rad, rad i samo rad. Biti će teško, ali da budeš najbolji i mora ti biti teško, ne može biti lako.