Košarkaški trener Marko Trninić jedan je od onih koji se s pravom smatraju mladim nadama među hrvatskim stručnjacima

Iako je nedavno proslavio tek 40. rođendan Marko Trninić, koji se predstavlja čitateljima portala Basketball.hr,  iza sebe ima zaista bogat životopis. Uostalom, posao košarkaškog trenera očito mu je bio suđen, a razlog je njegov otac Slavko, profesor košarke i jedan od najpoznatijih intelektualca među hrvatskim stručnjacima.

Marko je slično kao i njegov otac Slavko od početka odlučio ulagati u sebe pa je tako nakon završenog Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu odlučio upisati doktorski studij. Tako je 2015. godine doktorirao na Kineziološkom fakultetu u Splitu obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom „Osobine ličnosti i motivacijske dimenzije kod košarkaša različitih dobnih skupina i pozicija u igri.

No, ono što je kod Marka Trninića posebno zanimljivo jest podatak kako je za vrijeme školovanja trenirao košarku u pretkadetskim, kadetskim i juniorskim selekcijama KK Cibona i KK Zrinjevac te u nekoliko klubova seniorske A-2 lige. No, vrlo rano se, po uzoru na oca, primio trenerskog posla pa je tako kao 23-godišnjak obavljao ulogu pomoćnog trenera seniorske selekcije KK Kaštela u hrvatskoj A2 ligi.

No, najveće uspjehe postigao je u mlađim kategorijama, konkretno u juniorskoj selekciji KK Cedevita (dva zlata s juniorima), zatim u ulozi pomoćnog trenera U20 reprezentacije Hrvatske, a između ostalog bio je i voditelj omladinskog pogona KK Cibona.

Foto: KK Cibona

Ubrzo ga je put odveo u Zadar, grad njegova oca Slavka, gdje je nakon kadetskog zlata s KK Zadar u prošloj sezoni 2024/25. obavljao ulogu glavnog trenera juniorske selekcije (zlato s juniorima) te paralelno i seniorske selekcije KK Jazine u A1 ligi, sastava za koji će mnogi reći kako je bio hit lige i igrao najljepšu košarku.

Mnoge zanima, s obzirom na to da vam je otac Slavko poznat kao trener i učitelj košarke, u kojem ste se vi trenutku i zašto odlučili postati košarkaški trener?

„Za trenerski poziv odlučio sam se za vrijeme studija na Kineziološkom fakultetu u Splitu, dok sam bio demonstrator na predmetu Košarka. Tada sam shvatio da me motivira prenošenje znanja na igrače i razvoj njihovog talenta.“

A koliko je otac Slavko imao utjecaj na vas i koji savjet vam je dao kad ste odlučili postati trener?

„Njegov utjecaj na mene je prije svega vezan za način razmišljanja o košarci. Savjet koji mi je dao jest taj kako je u trenažnom procesu najvažnije razvijati cjelovitu ličnost i spremnost igrača za promjenu, jer to su preduvjeti učinkovite i stabilne izvedbe igrača i ostvarenja natjecateljskog rezultata. Također, naglašavao je značaj selektivnih korekcija pogreški u izvedbi te koliko je važno u trenerskom poslu prepoznati trenutke kada i na koji način treba igraču uputiti kritiku ili pohvalu.“

Pitate li oca i danas za savjet?

„Možda i više nego kad sam bio mlađi jer tada smo imali klasičan odnos oca i sina, dok je s vremenom taj odnos postao prijateljski i opušteniji. Njegova širina znanja i praktično iskustvo rada od škole košarke do seniorske reprezentacije mogu biti korisni za svakog trenera.“

Slavko Trninić 

Radili ste u nekoliko klubova s mladima i imali ste dosta uspjeha u kadetskom i juniorskom uzrastu. Zanima nas, što je po vama najvažnije u radu s mladima?

„S mladim igračima sam kao glavni trener radio pet godina u Cedeviti i zadnje dvije godine u Zadru te kratko kao voditelj omladinskog pogona u Ciboni. Naglasak u radu s mladima treba biti na ravnoteži između individualne i timske igre. Poseban značaj u radu s mladim igračima treba biti na tome da nauče pravilno izvoditi tehničko-taktičke elemente te da ih uspješno primjenjuju u visokom intenzitetu. Bitno je da se posvete radu na malim detaljima u tehnici jer je to preduvjet uspješnog nadigravanja u igri, kao i da razumiju principe igre u obrani i napadu. Također, u procesu specijalizacije potrebno je točno odrediti koji tehničko-taktički elementi odgovaraju određenom igraču s obzirom na njegovu poziciju, ulogu u igri te motorički potencijal i tjelesnu građu.

Smatram da i danas imamo talentiranih igrača u mlađim selekcijama. Međutim, izuzetno je važno za svakog od njih pronaći adekvatan razvojni put.“

Možete li nam nešto više reći o seniorskoj momčadi KK Jazine, klubu koji je osmišljen kao svojevrsna druga momčad KK Zadra?

„Mogu reći da smo imali jako uspješnu sezonu, iznad svih očekivanja. Nakon odlaska kapetana Pavla Marčinkovića u Alkar, završni dio sezone igrali smo sa samo dva seniorska igrača i malo tko je očekivao da ćemo se plasirati u doigravanje A1 lige. U odnosu na početak sezone mladi igrači su značajno napredovali. Smatram da im je u tome puno koristilo igranje A1 lige ove sezone, koja se do sada pokazala kao optimalna razina natjecanja za razvoj mladih igrača. Pritom bih naglasio odličnu suradnju s KK Jazine-Arbanasi tijekom cijele sezone.

Nove generacije imaju drugačije ponašanje, mišljenje i sustav vrijednosti u odnosu na prethodne generacije što zahtjeva drugačiji pristup trenera. Trener treba biti sposoban prihvatiti posebnosti nove generacije, primjenjivati pozitivnu psihologiju i adaptirati se na nove zahtjeve koje traži suvremena košarka. Primjerice, danas je nivo i trajanje koncentracije niži pa i napadi trebaju biti jednostavniji, a broj principa u obrani manji.“

Ove sezone imali ste s juniorima Zadra imali sezonu za pamćenje i nitko nije ostao iznenađen što ste na završnici juniorskog prvenstva Hrvatske osvojili zlato. Kako bi komentirali sezonu i jeste li u potpunosti zadovoljni?

„Izuzetno sam zadovoljan napretkom igrača u kvaliteti igre i činjenicom da smo juniorsku sezonu završili bez poraza. Vjerovali smo u sebe i svoj rad bez obzira na to što su nas mnogi otpisivali prije završnog turnira. Igrali smo na gornjoj granici individualnog i timskog potencijala te nismo odustali od brzog i agresivnog stila igre. Pokazali smo zajedništvo, pobjednički mentalitet te moderan stil igre gdje su igrači demonstrirali sposobnost igranja u visokom natjecateljskom intenzitetu. Kontrolirali smo tempo i kombinatoriku igre protiv dvije najkvalitetnije juniorske momčadi Cibone i Cedevite junior što nam je omogućilo kontrolu ritma igre i rezultata te smo zasluženo postali juniorski prvaci.

Izuzetno sam ponosan na cijelu momčad. Želio bih se zahvaliti suradnicima u stručnom stožeru bez kojih ne bi ostvarili ovaj uspjeh: pomoćni trener Jakov Borčić, kondicijski trener Mario Mandir, fizioterapeut Mladen Babić i doktor Šime Srzentić.“

Činjenica jest kako ste ostavili veliki trag u KK Cedevita Junior. Osvojili ste prvo mjesto s juniorima 2016/17 i 2017/18 te uz to izborili plasman seniorske selekcije u Premijer ligu?

„To je izuzetno produktivno razdoblje u mom trenerskom radu jer osim natjecateljskih rezultata sudjelovao sam i u razvoju kvalitetnih seniorskih igrača: Karlo Matković, Džanan Musa, Toni Perković, Luka Barišić, Lovro Buljević, Antonio Jordano, Mateo Vidović, Ante Brzović, Rok Radović, Renato Serdarušić, Matej Bošnjak, Vito Kučić i drugi.“

Hrvatska seniorska košarkaška reprezentacija ostala je bez europskog natjecanja i po prvi puta je neće biti na Eurobasketu u rujnu. Uz sve to, sve tri mlade hrvatske selekcije su u B diviziji. Problema očito ima i zanima nas vaš komentar na cijelu situaciju?

„Stanje u hrvatskoj košarci je već dugo vremena zabrinjavajuće. Evidentno je da smo u kontinuiranoj silaznoj putanji te da je potreban strateški program za oporavak nacionalne košarke. Prije svega, odraz je to stanja u našim klubovima, koji su većinom u financijskim problemima, već godinama se ne natječu u europskim natjecanjima, igraju staromodno i ne prate trendove razvoja europske košarke. Iz tog razloga i naši reprezentativci koji igraju za hrvatske klubove se ne mogu efikasno adaptirati na zahtjeve koje traži suvremena košarka te na brz i agresivan stil igre protivnika. U klupskoj seniorskoj košarci nužno je staviti naglasak na individualni razvoj igrača te da provedeno vrijeme u igri mladih igrača bude što veće jer je to preduvjet stjecanja natjecateljskog iskustva i razvoja potencijala igrača.  

Postoji veliki broj razloga zašto su sve mlade selekcije u B diviziji. U klupskoj praksi rad u omladinskim pogonima se ne cijeni te je nužno unaprijediti ekonomski status trenera koji rade s mladim selekcijama. Pored toga, treba uvesti nagrade trenerima koji stvaraju reprezentativce te financijski stimulirati klubove koji se natječu u seniorskoj ligi u kojima mladi igrači imaju više provedenog vremena u igri. Jedan od bitnih razloga je i znatan pad broja djece koja treniraju košarku, a ono što posebno zabrinjava je neodazivanje nekih igrača pozivu u mlađe reprezentativne selekcije. Nadam se da će se naše mlade selekcije već ovo ljeto vratiti u elitu. Međutim, razina pripremljenosti igrača prije reprezentativnih priprema bit će važan faktor za brzinu ulaska u natjecateljsku formu igrača koja će biti neophodna za povratak u A diviziju. Smatram da je najvažnije odabrati igrače koji imaju potencijal za seniorsku selekciju te ih kontinuirano razvijati i pratiti njihov profil izvedbe.“

Seniorska reprezentacija je posebna priča, a posebna tema je uzvratna utakmica protiv BiH koja je tadašnjeg izbornika Sesara i njegove igrače koštala odlaska na Eurobasket?

"Nije kriva treća četvrtina utakmice u Sarajevu"

„Seniorska reprezentacija je cijeli kvalifikacijski ciklus imala problema u organizaciji napada na agresivni pritisak na loptu i u kontroli obrambenog skoka. Smatram da nas je to koštalo plasmana na Eurobasket, a ne loše odigrana treća četvrtina u Sarajevu, kako je to prikazano u medijima. Čekaju nas pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, a nakon toga kvalifikacije gdje ćemo vidjeti jesmo li ispravili pogreške iz prethodnog ciklusa i hoće li prvenstveno naša deficitarna bekovska linija biti dovoljno kvalitetna da odgovori na zahtjeve brze i agresivne suvremene košarke. Osim toga, da bismo ostvarili natjecateljski uspjeh, važno će biti da momčad bude fizički i mentalno spremna za kontaktnu igru u obrani i napadu.“

Za kraj nas zanima, s obzirom na to da imate iskustava i u seniorskoj košarci (Mladost, Alkar...), koji su vam planovi?

„U budućnosti me interesira rad sa seniorskim selekcijama u klubovima koji su prvenstveno usmjereni na razvoj mladih igrača koji imaju potrebu da unaprijede svoju igru i ostvare timski uspjeh.“