Svima u našoj košarci je jasno da grad poput Dubrovnika potreban na košarkaškoj karti i prava je šteta da ga više nema.

Ima nešto čudno kad pogledate aktualni sastav hrvatske reprezentacije. U njemu, prvi puta u posljednjih dvadeset godina, neće zaigrati niti jedan igrač iz Dubrovnika.

Grad vaterpola, grad koji je baza naših zlatnih vaterpolista, ima vrlo dobar košarkaški pedigre. Iako nema kluba u Premijer ligi, iako ne postoji klub niti u A-1 ligi.

I premda nema niti jednog reprezentativca. OK, da Mario Hezonja nije otkazao reprezentaciju ovog ljeta, da nije odlučio uoči posljednje godine ugovora u Orlando Magicu spasiti što se može spasiti od svoje reputacije petog picka drafta, Dubrovnik bi i dalje bio na velikoj karti košarke. Hrvatske košarke.

Uzmite samo činjenicu da je iz Dubrovnika rodom jedan Andro Knego, olimpijski prvak iz Moskve i svjetski prvak iz Manille. I kapetan u svim najvećim Cibonin trofejima (u kojima je sudjelovao i Adnan Bečić).

Andro Knego - Foto HTV

Ili da je Nikša Prkačin između 1997. i 2009. odigrao sedam uzastopnih Eurobasketa, da je bio kapetan od 2006. do 2009. godine i da ga je po broju utakmica odigranih za Hrvatsku tek lani pretekao Roko Ukić.

Nikša Prkačin - Foto 057info

Ili da je iz Dubrovnika Ante Tomić, Barcelinin centar, još jedan od onih koji bi mogao biti reprezentativcem još i sada, ali Tomić i reprezentacija, očito su završena priča, pa sudionika reprezentativnih akcija između 2010. i 2015. godine više nema tu.

Hrvoje Perić 

Nema tu niti Hrvoja Perića, još jednog Dubrovčanina, prvaka Italije protekle sezone u dresu Venezije. Doduše, Perić je bio na širem popisu Ace Petrovića, ali bio on tu tek kao osigurač. I bit će možda dio reprezentacije, kad u studenom budu započele kvalifikacije za SP, a njima ne mogu igrati naši NBA igrači.

Dio reprezentacije proteklih godina znao je biti i Lukša Andrić, no niti njega više nema na radaru.

Lukša Andrić - Foto: 057info

I to je to od Dubrovčana. Nije malo, nije malo za grad, u kojemu, očito je, postoji tradicija, jer ovo su sve velika imena naše košarke.

Međutim, svi ovi nabrojani igrači rano su odlazili iz Dubrovnika. Čim se pokazala neka naznaka talenta, poput Knege i Bečića nekada, koje je zgrabila Cibona odlazili su i ostali. Prkačin i Perić put Splita, Tomić, Andrić i Hezonja put Zagreba.

Klubu je i danas teško. Iako se umalo ovog ljeta kreirala čudesna priča. Naime, kako u našem najelitnijem razredu više nije bilo Jollyja, postajala je neka incijativa da Jolly prebaci svoj pogon u Dubrovnik i da tamo osvane premijerligaš. Nije se dogodilo. I Dubrovnik je ostao bez te (polu)prilike. Neće ih biti niti u A-1 ligi, ali cilj je vrlo sređenog kluba da se kroz A-2 ligi dokopaju drugog razreda naše košarke već dogodine.

U klubu postoje sve mlađe uzraste kategorije, uostalom iako nema vrištećih generacija, ne mogu biti takve svake, kadeti Dubrovnika stigli su do Final Foura u Slavonskom Brodu ovog proljeća, što je velik uspjeh. Darko Kunce, godinama instruktor u HKS-u i veliki entuzijast, a takvi su neophodni HR košarci, planira se uključiti u sljedećoj sezoni što je više moguće u rad kluba i Dubrovnik će polako hvatati zrak. Nekada, dok je Kunce bio na klupi, Dubrovnik je bio u najelitnijem razredu košarke, cilj je da to bude opet.

Darko Kunce - Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

A bez obzira na silna ulaganja u vaterpolo, Dubrovnik je zbog svoje turističke zarade i dalje sposoban imati vrlo solidnog prvoligaša. Uostalom, stvoriti održivi okvir ulaganja potpomognutim Gradom, ali i privatnim injekcijama kapitala, Dubrovnik bi uvijek mogao doći do barem pristojnih uvjeta za momčad.

Svima u našoj košarci je jasno da grad poput Dubrovnika potreban na košarkaškoj karti i prava je šteta da ga više nema. Jer, imena koja su se rodila u tom gradu najviše od svega sugeriraju kako je to bazen u kojemu košarka, pristojna košarka može živjeti.

Ovako, ostat će im kao utjeha tek činjenica da Bojan Bogdanović, naš NBA igrač i najbolji strijelac reprezentacije svoje ljetne dane odmora najčešće provodi baš u Dubrovniku. Pa ovog Mostarca mogu svojatati kao svojega.

I stoga Dubrovnik može biti i grad košarke. Neće biti ništa manje loš u vaterpolu, jer vaterpolo je svima tamo zapisan pod kožu. Ali i Gospinu polje bilo bi puno. Čim bi se malo zaiskrilo, čim bi krenulo. Možda već od sljedeće sezone ako Dubrovnik potegne do jedinstvene A-1 lige...