Hrvatska
Može li lanjski premijerligaš izroniti iz dubokih problema?

Može li lanjski premijerligaš izroniti iz dubokih problema?

Autor: Paulo Sarić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Kormilar 'Žute podmornice' ostaje optimističan problemima unatoč.

Što ima novoga u Jazinama? Pitanje je to koje se samo od sebe nametalo proteklih tjedana tijekom kojih su informacije iz lanjskog premijerligaša stizale na kapaljku. Jedine vijesti koje su dolazile iz žutog tabora bile su one o odlascima i potpisima za druge klubove. Ima li što novoga po pitanju dolazaka provjerili smo kod trenera Luke Bujasa.

- Dogovorili smo suradnju s jednim američkim igračem koji igra na poziciji trojke, no njegovo ime, predostrožnosti radi, još uvijek nećemo pustiti u medije. To ćemo napraviti nakon što stigne u Zadar, ali mogu reći da se radi o mladiću koji je igrao NCAA prvu diviziju sa solidnim učinkom – započeo je mladi trener Jazina i nastavio – također, dogovorili smo povratak Josipa Gulama koji je prošle sezone nosio naš dres. Još uvijek smo u pregovorima s pojedinim igračima… Nije tajna da čekamo odgovor Marina Zrnića koji bi trebao stići svaki dan, a vodimo aktivne razgovore s još nekolicinom igrača i ako se situacija razvije u pozitivnom smjeru imat ćemo solidnu i konkurentnu ligu ekipu za Prvu mušku ligu.

Početkom mjeseca u javnost je izišla informacija da su Jazine produžile suradnju s Markom Ateljom da bi se prije nekoliko dana ispostavilo da je 27-godišnji krilni igrač pristupio novom prvoligašu Sonik Puntamici.

- Ne mogu ulaziti u neke rekla-kazala stvari. Činjenica je da je s Ateljom sve bilo dogovoreno. Čak se i meni kao treneru bio javio da će se priključiti treninzima, međutim u međuvremenu se situacija promijenila. Ne znam je li došlo do kakvog krivog spoja ili nečega slično tome jer nisam aktivno sudjelovao u pregovorima. Zadnje što smo se čuli bilo je prošli utorak kada mi je poslao poruku i javio da je dogovorio sve uvjete s klubom i da će i ove godine biti član naše momčadi. Računao sam na njega jer se radi o iskusnom i korisnom igraču za rang natjecanja koji ćemo igrati, da bi mi prekjučer tajnica kluba javila da se dogovorio sa Sonikom. Jasno da me takav rasplet nije razveselio – kazao je Bujas i nakon nekoliko sekundi pauze dodao – kada se osobno s nekim dogovorim za mene je to 'Amen'. No, ne mogu ulaziti u ničije motive jer svatko ima svoje privatne razloge. Vjerujem da i Marko ima jako dobar razlog zašto je odlučio pogaziti svoju riječ.


FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Oštre riječi. No, ne nužno i neočekivane. Bazen domaćih igrača se smanjuje iz godine u godinu te svaki pojedinac kojemu se ne moraju plaćati stan i hrana jednostavno – više vrijedi. A Atelj nije bio prvi koji je ovo ljeto promijenio boju dresa. Prije njega to je učinio i iskusni Teo Petani, a sve je izglednije da će njegovim stopama i Benjamin Bučaj.

- Svatko ima pravo na izbor. Osobno mogu potvrditi da smo razgovarali sa svima njima. Svima su ponuđeni uvjeti za nastavak suradnje, ali kao što sam i prije bio rekao svatko ima svoj život i kroji svoj put, a oni su se odlučili nastaviti karijeru u Soniku. U jednu ruku to je posao, u drugu ruku to je sport. Igrači prelaze iz većih klubova u druge klubove i to je dio sportskog života. Mi ćemo se okrenuti drugim rješenjima. Vidjet ćemo hoće li ta rješenja biti jednako kvalitetna ili kvalitetnija od toga – smatra 32-godišnji trener.

Jedan dio egzodusa u puntamičke redove može se objasniti većim zahtjevima koji su dolazili iz redova 'Žute podmornice'.

- Mi tražimo igrače koji mogu trenirati dva puta dnevno. Odlučili smo se za polu-profesionalni sustav rada. Kažem polu-profesionalni jer bismo nekim igračima poput Petanija, Atelja ili Jure Dražovića izišli u susret i omogućili im da treniraju jedan put dnevno pošto imaju svoje poslove, no od većine momaka tražimo profesionalni odnos prema radu i dva treninga dnevno.


FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Koliku zapravo ulogu igraju dva, naspram jednog treninga dnevno?

- Prva [muška] liga je razvojna liga i liga u kojoj se mladi momci žele dokazati i napraviti iskorak, no jednako tako i liga ljudi koji uz košarku imaju posao te u nekim sredinama igraju i rekreativno. Ako ne treniraš dva puta dnevno i tri puta tjedno onda to definitivno spada u rekreaciju… Rijetki će klubovi imati dva treninga dnevno, a sami treninzi su izuzetno bitni, što po pitanju kondicije, tehničke izvedbe ili uigranosti… - smatra Bujas i pojašnjava svoju viziju - odlučili smo se dovesti pet ili šest igrača koji će biti u profesionalnom pogonu, s većim primanjima i trenirati dva puta dnevno dok će ostatak popunjavati igrači koji će imati po jedan trening. Cilj mi je imati nekoliko mladih igrača koji će biti u seniorskom pogonu. Prošle smo sezone takvu priliku dali sadašnjem kadetu KK Zadar Lovri Stanoviću koji je vrlo mlad dobio priliku zaigrati u HT Premijer ligi što većina igrača njegovih godina možda nikada neće dobiti, a tako planiramo i nadolazeće sezone. Radi se dvojici kadeta ABC-a – Petru Petkoviću i Antoniju Franovu koji je bio i hrvatski reprezentativac koje želimo imati u kadru te im davati priliku sukladno mogućnostima.

Opet ćemo povući paralelu sa Sonikom. Puntamičani su na posudbu doveli dvojicu mladih igrača KK Zadar, Roka Erslana i Lovru Paleku. Jesu li i Jazine kontaktirale druge klubove po pitanju posudbe mladih igrača?

- Pričao sam nekolicinom odgovornih ljudi u premijerligašima, no takvo je što praktički nemoguće pogotovo kada se radi o klubovima iz drugih gradova jer se većinom radi o momcima koji još uvijek pohađaju srednju školu. Budimo realni, oni koji vrijede budu priključeni prvoj ekipi i klubovi ih ne žele posuđivati, dok kod većine ostalih nema previše kvalitete. Ne želim se dovesti u situaciju da posudim igrača samo da bih popunio broj.

Jazine su prije dva mjeseca organizirale 'Dane otvorenih vrata' na kojima se skupilo desetak mladih igrača.

- Ne mogu reći da sam nezadovoljan odazivom. Posebno mi se svidio Martin Vedriš koji je prošle sezone igrao za Podravac Virje u Prvoj ligi. Želio sam ga ostaviti u Zadru no momak je krenuo u četvrti srednje te je njegova odluka bila da ostane u Koprivnici.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Ipak, na koncu svega vraćamo se na činjenicu da Jazine trenutno nemaju definiranu momčad s kojom će nastupati u Prvoj muškoj ligi, kao ni igrače na treningu. Plaši li vas to?

- Sigurno da bih volio imati složenu ekipu 1. kolovoza, 15. početi s pripremama i spreman ući u sezonu. No, mi smo kasno ušli u cijeli proces pripreme za novu sezonu i nismo očekivali da će se dogoditi neke stvari koje su se dogodile te smo se doveli u situaciju u kojoj jesmo. Volio bih voditi ekipu koja će se boriti za nešto više od ostanka. Vjerujem da ćemo kroz idućih tjedan dana uspjeti ostvariti planove. I dalje ćemo biti u kašnjenju u odnosu na ostale, ali s obzirom na raspored koji imamo smatram da to možemo nadoknaditi – optimističan je Bujas.

Za takav rasplet situacije krivca treba tražiti i u nekim potezima koje je vuklo čelništvo 'Žute podmornice', ali i u stanju na tržištu. Pogotovo onom lokalnom.

- Stanje na tržištu je, nažalost, jako, jako loše. Igrača je sve manje i manje, pogotovo na današnji datum. Činjenica je da sve manje i manje momaka sanja o tome da igra košarku. Više se okreću poslu, fakultetima itd. U principu ih mogu razumjeti jer su uvjeti koje im klubovi mogu pružiti jako loši. Postavlja se pitanje je li mladiću od 20 godina pametnije raditi za 4.000,00 HRK uz prijavu, zdravstveno i mirovinsko osiguranje te uz to igrati košarku u nekom drugoligašu ili trećeligašu za još 1.000,00 kuna ili mu se isplati za iste te novce putovati po Hrvatskoj i igrati košarku, ali bez doprinosa. Sve se više mladića odlučuje za prvu opciju ili za studiranje te igranje košarke uz fax – iskreno i precizno je opisao situaciju u hrvatskoj košarci trener Jazina.

U tom grmu leži zec, a odgovor na gornju dilemu je prilično jasan. Pogotovo uzmemo li u obzir radni staž i životni vijek sportaša. Stoga je sasvim razumljivo da opada broj košarkaša. Oni koji nisu otišli u inozemstvo gdje su u pravilu veće plaće sve se češće odlučuju na poluprofesionalizam ili amaterizam. A takva, realna, slika utječe i na buduće generacije i mladiće koji se sve ranije odlučuju posvetiti poslu. Baza se smanjuje, klubovima postaje sve teže i na koncu pati – hrvatska košarka.