Prošla sezona u FAVBET Premijer ligi igraču KK Dinamo Ivanu Vučiću ostat će u lijepoj uspomeni

Odmah po završetku sezone, u kojoj je KK Zadar osvojio treći naslov prvaka u nizu, kapetani svih klubova FAVBET Premijer lige izabrali su najboljeg igrača u hrvatskom prvenstvu.

No, na iznenađenje mnogih najbolji igrač prvenstva ne dolazi iz prvaka Zadra ili iz doprvaka Splita. Po izboru kapetana najbolji igrač FAVBET Premijer lige je 28-godišnji Ivan Vučić koji je sezonu završio s prosjekom od 16,6 poena, 6,7 skokova i 3,4 asistencije.

„Iskreno, zaista je lijepo kad te suparnici prepoznaju i cijene. Ta nagrada za najboljeg igrača mi stvarno puno znači i pokazuje koliko te kolege respektiraju i poštuju, kao igrača, ali i kao čovjeka“, kazao je Vučić za Basketball.hr dodavši.

„Ako vratim vrijeme unazad mislim da sam s dolaskom u KK Dinamo jako pogodio. Stvarno je klub uređen maksimalno, ljudi se trude, pomažu nam i često nam rješavaju stvari koje se možda nekima čine nebitne. Ukratko, u klubu je sve na visokom nivou tako da sam svima u klubu – o kojem mogu samo pozitivno govoriti - jako zahvalan.“

Od malih nogu ste u košarci, ali malo je poznato kako vaš prvi klub zapravo nije Cedevita?

„Tako je, košarkom sam se počeo baviti u KK Zapad, a prvi trener bio mi je Porin Poredoš koji je možda i najzaslužniji što sam ostao u košarci i što sam se zaljubio u sport. Sjećam se početaka, prvih treninga i kako je predano radio sa svima nama. Zaista je bio pravi odgajatelj te jedan veliki čovjek od kojeg smo svi mogli puno naučiti. Tada smo svi imali neke svoje košarkaške uzore, a sjećam se kako sam ja nekako najviše volio gledati videa naših legendarnih igrača Dražena i Kukoča.“

A tko vam je bio uzor ili zvijezda vodilja kad ste stasali kao igrač?

„Kad malo razmislim to je definitivno Marko Tomas s kojim s sam puno trenirao u Cedeviti, a i mogu reći kako sam gledao puno njegovih utakmica u Zagrebu, Ciboni, Realu... To je bilo vrijeme mog odrastanja tj. Ključni prelazak izlaska iz juniora u seniore tako da mi je on puno pomogao. Stvarno sam zahvalan što sam proveo puno vremena trenirajući i sparirajući s njim dok smo bili u Cedeviti. U tom sam klubu igrački sazrio, a za to velike zasluge imaju i divni treneri s kojima sam radio kao što su Dejan Jovović, zatim pokojni Srećko Medvedec te naravno Mladen Starčević.. Sve su to vrhunski stručnjaci koji su i danas na visokom nivou. No, neki nažalost više nisu s nama.“

Bili ste jako nadarena generacija Cedevite iz koje je izašlo dosta igrača koji danas igraju na visokoj razini?

„U to vrijeme kroz Cedevitu su prošli igrači kao što su Filip Bundović, koji je možda bio veći talent od Daria Šarića. Zatim tu su još bili od mlađih Džanan Musa, Lovro Mazalin.. Zatim u klubu su bili Junaković, Mustapić, Mikšić, Lončar i drugi. Ukratko, to je bilo vrijeme stvaranja lijepih uspomena i period u kojem si mogao puno naučiti i što je najvažnije svi smo se razvijali i gradili kao ljudi. No, isto tako se stvarno puno radilo s nama.“

Poznati ste kao veliki radnik i igrač koji svaki trening odrađuje sa 100%. S kojim ste trenerom u to vrijeme najviše radili?

„U tom periodu to je svakako bio Mladen Starčević koji danas radi u Dubravi. On je svima nama posvetio puno vremena, ne samo kad govorimo o košarci nego i nekom ljudskom odgoju kako bismo postali bolji ljudi i da naučimo funkcionirati u odraslom svijetu.“

Nakon Cedevite igrali ste u Gorici i Alkaru, ali svoju najbolju košarku svakako set počeli igrati dolaskom u Dinamo?

„Očito je napokon došao taj period sazrijevanja gdje sam uspio pokazati da kako sam većinu toga, kad je košarka u pitanju, naučio. Naravno, svjestan sam kako se još može napredovati, a za tako nešto mora se naporno raditi. Vodim se mišlju kako čovjek nikada ne treba biti skroz zadovoljan pa se tako trudim svake godine popraviti neki segment u svojoj igri, pa makar i za mali postotak. Želim postati još bolji igrač, ali isto tako želim uživati u igri. To što su me kapetani odabrali za najboljeg igrača je svakako osobni uspjeh, ali bez podrške u klubu to ne bi jednostavno bilo moguće. Sva ta mirnoća koju su mi davali, od uprave kluba, preko trenera i suigrači je bila ključna. Ukratko. Ovo su za mene bile tri prekrasne godine i kako volim reći sve zvijezde su se poklopile i napokon je došla jedna takva sezona. No, apsolutno treba spomenuti i naše navijače koji su uvijek, pogotovo u bitnim trenucima, bili tu za nas. Oni su nam velika podrška i često su nam davali vjetar u leđa te su nam znali biti dodatni impuls da se i kad nam nije išlo borimo dalje.“

Iza vas je najbolja sezona u karijeri, ali kad se gleda uspjeh kluba više ste očekivali?

„Istina, ne mogu reći da sam nezadovoljan. Kao prvo, mislim da smo imali jedan veliki kiks u kupu gdje smo izgubili od Marsonije u borbi za odlazak na završni turnir. Istina, Kup je specifično natjecanje u kojem se igra na jednu utakmicu i tu su moguća iznenađenja... Kasnije smo u prvenstvu uvjerljivim partijama protiv Cedevite, te nakon toga Splita, pokazali koliko vrijedimo. Za nešto više nedostajalo nam je širine jer nam je nekoliko igrača bilo ozlijeđeno tako da jednostavno nismo imali snage nešto više pokazati. Ali sve u svemu, sezona je bila vrlo dobra, a da je rezultat u Kup bio malo kvalitetniji, mogli bismo je nazvati jako dobrom.“

Uskoro slavite 29. rođendan, ali zasad se još niste odlučili za odlazak u inozemstvo. Imali ste zanimljiv košarkaški put i čini se da vam novac nije bio primaran?

„Što se tiče mog košarkaškog puta, uvijek sam tražio mirne sredine gdje ću moći raditi i sazrijevati u miru, gdje neće biti nekog ludila, čudnih ljudi. Izbjegavao sam tzv. čudne sredine jer ih zaista ima jako puno u košarkaškom svijetu. A što se tiče inozemstva, jednostavno nikada nije došao taj pravi trenutak, niti neka financijska ponuda, niti neki klub koji bi me zadovoljio, tako da sam išao nekim sporijim tempom. Iskreno, nadam se da je ovo ljeto idealno za taj neki iskorak na osobnoj razini gdje bih mogao naći neku sredinu, da idem dalje, da idem stepenicu više i da pokušam pokazati da zapravo mogu igrati na nekom većem nivou. Sad hoće li to biti inozemstvo ili hrvatski klub, stvarno još ne znam, nisam još ništa dogovorio. Trenutačno sam slobodan igrač, tako da ćemo vidjeti gdje će me put odvesti. Ali svakako bih htio probati nešto novo i možda se staviti u neku zonu van komfora, da vidim kako ću reagirati.“

Kao i svaki igrač sigurno još uvijek maštate o tome da odjenete dres A reprezentacije. U mlađim selekcijama imali ste zapaženih uspjeha?

„Što se tiče reprezentacije moram reći kako sam imao predivno iskustvo u mlađim selekcijama. Naravno, bilo je i ozljeda, bilo je i nekih teških trenutaka, ali ljeta su uglavnom bila rezervirana za mlade reprezentaciju. Imao sam priliku u tom košarkaškom odrastanju raditi s vrhunskim trenerima, ali i vrhunskim igračima od kojih  su neki danas u NBA-u, neki su se već vratili iz NBA-a, a neki nažalost više ne igraju košarku. Iz te generacije svakako treba spomenuti Dragana Bendera, Tonija Žižića, Luku Božića, Marka Arapovića, Lovru Mazalina, Bornu Kapustu... Mislim da smo bili stvarno sjajna generacija. No, isto tako mi je iskreno žao što neki više nisu u sportu, ali s druge strane neki su stigli i do seniorske reprezentacije. A neki će možda uskoro biti dio nje.“